Redatelj Justin Tipping i producent Jordan Peele unose horor u svijet profesionalnog američkog nogometa. Umjesto da se bavi samo fizičkim izazovima, radnja zaranja u psihološke dubine, istražujući moć i manipulaciju pod krinkom treninga. U glavnim ulogama su Marlon Wayans, u svom najjezivijem izdanju do sada te Tyriq Withers.
Him (2025.) je najnoviji naslov iz radionice Monkeypaw Productions, kompanije iza koje stoji Jordan Peele, poznate po žanrovskim filmovima s društvenim podtekstom. Režiju potpisuje Justin Tipping, koji se afirmirao kao autor kratkih filmova koji precizno spajaju vizualnu estetiku s društvenim komentarom. Njegov dugometražni debi Kicks (2016.) donio je autentičan prikaz urbanog odrastanja i kritiku kulture nasilja, čime je odmah skrenuo pažnju kritike.
Tema američkog nogometa na drugačiji način
Tipping je kasnije režirao epizode serija poput Dear White People (2019.), Black Monday (2019.) i Flatbush Misdemeanors (2021.), gdje je dodatno razvio svoj stil koji spaja realizam s stiliziranom nelagodom. U filmu HIM taj se pristup produbljuje kroz rad s koreografima, arhitektima i glazbenicima, čime se gradi zatvoreni svijet stroge simetrije i ritualne discipline. Tipping ostaje dosljedan autor koji ne traži spektakl, već atmosferu i to onu koja se ne nameće, nego polako uvlači pod kožu, i pritom ne bježi od formalnih rizika.
Ovaj njegov film bavi se američkim nogometom a ta tema u filmskom narativu često funkcionira kao metafora za borbu, zajedništvo i osobni rast. Naslovi poput Najbolji tim (Friday Night Lights, 2004.), Sjećanje na Titane (Remember the Titans, 2000.) i Samo igra (Any Given Sunday, 1999.) oblikovali su žanrovsku tradiciju u kojoj se sport prikazuje kao prostor iskupljenja i karakterne izgradnje. No, u tom okviru, HIM zauzima drugačiju poziciju – ne odbacuje sportski motiv, ali ga koristi kao strukturalni temelj za nešto intimnije i zatvorenije.
Radnja filma fokusirana je Glavni junak Cameron Cade (Tyriq Withers) prikazan je kao mladi i perspektivni quarterback, zvijezda u usponu, koji je posvetio život i identitet nogometu. Uoči profesionalnog scouting Combinea, doživljava napad i zadobiva ozbiljnu ozljedu mozga, što mu prijeti karijeri i destabilizira njegovu percepciju stvarnosti.
U tom trenutku, njegov sportski idol Isaiah White (Marlon Wayans) nudi mu priliku za rehabilitaciju i trening u izoliranom kompleksu – što se isprva čini kao spasonosna šansa, ali ubrzo poprima mračnije tonove. Kompleks je brutalistički, zatvoren, strogo strukturiran – prostor u kojem se brišu granice između discipline i kontrole.
Oštra kritika sportske kulture
Program nije samo fizička priprema, već i psihološka korekcija, pod krinkom povratka u formu. Treninzi su ritualizirani, koreografirani i emocionalno iscrpljujući, a svaki pokret prati stroga pravila. Polaznici gube osobne stvari, imena i kontakte s vanjskim svijetom, sve se svodi na tijelo, pokret i poslušnost. U takvom okružju Cameron počinje doživljavati halucinacije, snove i vizije koje ga vode prema sumnji u stvarnost oko sebe. Kako program napreduje, on pokušava zadržati vlastiti glas, ali sustav ga postupno oblikuje, briše i redefinira. Završnica donosi konfrontaciju – ne samo s trenerom, već s vlastitim tijelom, vjerom i sjećanjem.
HIM koristi sportsku strukturu kao snažnu pozadinu za istraživanje dubljih tema. U tom pristupu, redatelj Justin Tipping i Jordan Peele unose horor u svijet profesionalnog američkog nogometa. Ovo je svojevrsni body horror i priča o tome što se događa kada sportaš postaje roba. Umjesto da se bavi samo fizičkim izazovima, radnja zaranja u psihološke dubine, istražujući moć i manipulaciju pod krinkom treninga. Kroz odnos između mentora i štićenika, film pokazuje kako karizma može poprimiti mračnije tonove.
Vizualni jezik filma oslanja se na arhitekturu, pokret i prostor, čime se sport pretvara u koreografiju kontrole. Takav pristup otvara prostor za radnju koja ne slijedi klasičnu putanju uspjeha, već istražuje unutarnje stanje sportaša suočenog s vlastitim granicama. Na kraju, film postaje oštra kritika sportske kulture, gdje su žrtve za postizanje veličine doslovne, a ne samo metaforičke. Zatvoreni kompleks u kojem se odvija radnja služi kao brutalna metafora za prostor u kojem se brišu granice između discipline i kontrole. Glavni junak postupno biva oblikovan i redefiniran, dok se njegov identitet i tijelo pretvaraju u sredstvo za tuđi profit.
Redatelj Tipping izbjegava klasične horor trikove poput jump scareova i eksplicitnog nasilja, oslanjajući se umjesto toga na psihološku nelagodu. Režijski koristi tišinu, prazne prostore i kontroliranu kameru kako bi stvorio osjećaj emocionalne izolacije. Film se više oslanja na atmosferu nego na radnju, što nekim gledateljima može djelovati sugestivno, a drugima nedorečeno. No, namjera filma nije da plaši, već da destabilizira. On tjera gledatelja da osjeti nelagodu, ne znajući točno zašto.
Marlon Wayans u svom najjezivijem izdanju
Jedna od primjetnih slabosti filma HIM jest njegova neujednačena žanrovska struktura. Film povremeno luta između psihološke triler drame i horora, bez jasne kohezije koja bi usmjerila gledatelje kroz emocionalno zahtjevnu radnju. Umjesto da se žanrovski usidri, film često mijenja ton, što povremeno umanjuje intenzitet pojedinih scena. Iako su vizualni elementi dojmljivi, oni ponekad nadvladaju narativnu jasnoću, ostavljajući dojam da se stil koristi kao zamjena za sadržaj. No, sve u svemu, to ne umanjuje snagu filma.
Marlon Wayans (Air, 2023.) pružio je jedno od svojih najdojmljivijih te najjezive izdanje do sada, potpuno se odmičući od svojih ranijih komičnih uloga. Njegova izvedba je proračunata, slojevita i prijeteća, gradeći tenziju s tek jednom grimasom ili pokretom. On majstorski utjelovljuje karizmu koja se postupno pretvara u manipulaciju, ostavljajući publiku u neprekidnoj nelagodi. Wayansova izvedba izbjegava svaku teatralnost, oslanjajući se na suptilne geste koje postupno otkrivaju mračnu narav njegovog lika. Njegova prisutnost dominira scenama bez potrebe za eksplicitnim prijetnjama.
Tyriq Withers (Znam što si radila prošlog ljeta/I Know What You Did Last Summer, 2025.) svojom izvedbom gledateljima omogućuje gledatelju da proživi svaki trenutak njegove transformacije od sportskog heroja do žrtve sustava. Uz emocionalnu autentičnost, uspijeva zadržati uvjerljivost i u trenucima kada se narativno gubi tlo pod nogama. Njegova izvedba nosi film, jer publika kroz njega proživljava nelagodu, zbunjenost i gubitak identiteta koji HIM želi prenijeti.
Glumački se ističe i JuliaFox (Prisutnost/Presence, 2024.) u ulozi Elsie, supruge Wayansovog lika, koja donosi ledenu i nepredvidivu energiju koja savršeno nadopunjuje jezivu atmosferu filma. Njezin lik ostaje tajanstven i neprobojan, stalno tjerajući gledatelje da pogađaju njezine prave namjere i lojalnost. Njezina izvedba stvara osjećaj neizvjesnosti, a njezina prisutnost na ekranu dodatno pojačava psihološku napetost. Koristi minimalizam u izrazu kako bi pojačala osjećaj prijetnje, njezina šutnja često govori više od dijaloga. U trenucima kada se čini da je njezin lik pasivan, zapravo se gradi napetost koja eksplodira u ključnim scenama.
Nelagoda koja ostaje u mislima
HIM je film koji se ne oslanja na žanrovske konvencije, već ih koristi kao okvir za istraživanje psiholoških i društvenih tema. Redatelj Justin Tipping ne traži spektakl, već atmosferu, gradeći nelagodu kroz prostor, tišinu i kontrolu. Sportski kontekst nije prikazan kao put ka iskupljenju, već kao sustav koji oblikuje tijelo i briše identitet. Treninzi, odnosi i struktura kompleksa funkcioniraju kao metafora za institucionaliziranu manipulaciju.
Glavni lik nije samo sportaš, već figura u procesu emocionalne i fizičke dekonstrukcije. Glumačka postava podržava ton filma, osobito Marlon Wayans i Tyriq Withers koji uspijevaju prenijeti unutarnje lomove bez pretjerivanja. Vizualna rješenja su dojmljiva, ali povremeno nadjačavaju narativnu jasnoću. Film ne nudi jednostavne odgovore, već otvara prostor za interpretaciju.
Možemo reći da ovaj Tippingov film nudi dovoljno slojeva za gledatelje koji traže nešto izvan standardne sportske ili horor formule. Unatoč blagim i povremenim žanrovskim nesigurnostima, HIM ostaje provokativan pogled na tijelo, identitet i sportsku kulturu s dovoljno nelagode da ostane u mislima i nakon odjavne špice.
O autoru
