Roman Djevojka iz močvare donosi snažnu priču o samoći, preživljavanju i potrazi za pripadanjem. Američka spisateljica Delia Owens u njemu vješto spaja poetsku prozu s društvenom kritikom, stvarajući atmosferično i emocionalno snažno djelo. Uspješno je ekraniziran 2022. godine, a produkciju filma predvodila je oskarovka Reese Witherspoon.
Roman Djevojka iz močvare (Where the Crawdads Sing) američke zoologinje i spisateljice Delie Owens objavljen je u kolovozu 2018. godine, a hrvatsko izdanje stiglo je 2019. u nakladi Vorto Palabra, u prijevodu Petre Pugar. Od samozatajnog prvijenca, roman se prometnuo u globalni fenomen s više od 18 milijuna prodanih primjeraka, višestrukim nagradama i ekranizacijom koju je producirala Reese Witherspoon.
Mnogo više od klasične misterije ili ljubavne priče
Osvojio je Goodreads Choice Award za najbolju povijesnu beletristiku, bio je najprodavaniji naslov New York Timesa više od 100 tjedana, te je uvršten u knjižne klubove i sveučilišne kurikulume diljem svijeta. Kritika ga je hvalila zbog poetske proze i snažne atmosfere, dok su čitatelji isticali njegovu emocionalnu dubinu i sposobnost da ih “ne ostavi ravnodušnima”.
Radnja romana smještena je u močvarne predjele Sjeverne Karoline, gdje upoznajemo Kyu Clark, djevojčicu koja odrasta sama, preživljavajući u divljini. Zbog svoje izoliranosti, lokalno stanovništvo promatra ju s predrasudama i strahom. No, ona nije onakva kakvom je smatraju. Ona je djevojka koja je preživjela napuštanje jednog po jednog člana svoje obitelji. Najprije ju je ostavila majka, bježeći pred nasilnim, vječito pijanim suprugom, a za njom su, jedno po jedno, pošli i braća i sestre. Nedugo za njima, nestao je i njezin otac, a ona je, sa samo šest godina, ostala posve sama u trošnoj kolibi na rubu puste močvare.
Kya je osjetljiva i inteligentna djevojka, srasla sa samoćom, toliko izolirana da je u divljini opstala sprijateljujući se s pticama i učeći iz pijeska. No, kad dvojicu mladića, Tade Walker i Chase Andrews, iz grada privuče njezina divlja ljepota, Kya se otvara novom životu. No, uskoro je Chase pronađen mrtav a lokalno stanovništvo spremno uperilo prst u Kyu kao krivca za tu zagonetnu smrt.
U razgovoru za BookBrowse, po objavljivanju romana, Delia Owens ističe da je roman Djevojka iz močvare mnogo više od klasične misterije ili ljubavne priče – to je duboko promišljena studija o ljudskoj potrebi za pripadanjem, o snazi samoće i o sposobnosti pojedinca da preživi i procvjeta unatoč potpunoj izolaciji. Autorica objašnjava da je Kya, junakinja romana, prisiljena povući se u divljinu močvare, gdje počinje učiti životne lekcije izravno iz prirode. Ne iz knjiga, škole ili društva, već iz pijeska, ptica i ritma vodenih tokova. “Kya se povlači u divljinu močvare, gdje počinje učiti životne lekcije izravno iz prirode,” kaže Owens, dodajući da upravo ta organska mudrost i instinktivna prilagodba omogućuju junakinji da opstane i pronađe snagu za osobni rast.
Vizualna snaga romana
Roman, kako autorica naglašava, istražuje kako se ljudsko ponašanje mijenja kada je pojedinac isključen iz zajednice. U takvim uvjetima, ljudi često posežu za drevnim obrascima ponašanja, nalik onima ranog čovjeka ili divljih stvorenja koja još uvijek žive “tamo daleko gdje rakovi pjevaju“. Upravo u toj zoni između civilizacije i divljine, Owens pronalazi prostor za priču o transformaciji, o djevojčici koja iz ranjivosti crpi snagu, iz samoće stvara znanje a i iz prirode crpi identitet.
U razgovoru objavljenom na The Library Thing Blogu, sredinom 2022. godine, Owens otkriva koliko joj je vizualna imaginacija bila ključna u procesu pisanja romana. Kaže da je priču najprije “odigrala u mislima”, smještajući je u konkretan krajolik močvare koji je dobro poznavala. Taj prostor, istovremeno bujan i surov, bio je savršena kulisa za priču o preživljavanju, dovoljno stvaran da se u njemu može opstati, ali i dovoljno izazovan da se mora boriti za svaki korak.
Posebno je naglasila da je željela da čitatelj ne samo vidi močvaru, već da je osjeti svim osjetilima, da “osjeti miris mora“, da razlikuje “mirne vode od uzburkanih“, da doživi prostor kao živo biće. Upravo ta težnja prema senzornoj prisutnosti prirode čini roman iznimno atmosferičnim. Močvara nije samo pozadina, ona je lik, učitelj, utočište i prijetnja. Autoričina sposobnost da pejzaž pretvori u emocionalni prostor čini roman toliko sugestivnim da se čitatelj doista osjeća kao da hoda bosonog kroz blato, osluškuje ptice i skriva se među trskama.
Ova vizualna snaga teksta nije slučajna. Owens dolazi iz znanstvenog miljea, kao zoologinja koja je godine provela u divljini. Njezina povezanost s prirodom nije romantična, već duboko iskustvena. Upravo zato močvara u romanu nije idealizirana, već prikazana kao prostor pun kontrasta – ljepote i opasnosti, slobode i izolacije. Ta povezanost s prirodom najbolje se očituje u njezinim riječima: “Priroda me naučila da budem strpljiva, da promatram, da slušam tišinu.“
Delia Owens piše poetski, ali precizno, s naglaskom na atmosferu i introspektivne opise prirode. Proza je senzualna, ali nepretenciozna, često uspoređivana s djelima Barbare Kingsolver i Annie Proulx. Koristi treće lice, ali s dubokim emocionalnim uvidom u svijet svoje junakinje, čime postiže snažnu identifikaciju čitatelja s njom. Narativ je spor ali ritmičan, s naglaskom na unutarnje stanje lika i njegovu povezanost s okolišem. Dijalozi su rijetki ali funkcionalni, a opisi prirode djeluju gotovo meditativno.
Mnogobrojne važne teme
Pisanje je lirskog karaktera, ali ne gubi narativnu jasnoću, što omogućuje da se i najtiši trenuci nose s emocionalnom težinom. Owens koristi biološke metafore i promatranje životinjskog ponašanja kako bi ilustrirala ljudske odnose, čime se stvara suptilna paralela između prirodnog instinkta i društvenih normi. Njezina proza djeluje atmosferično i senzorno bogato, stvarajući dojam kod čitatelja da ne promatra priču izvana, već je proživljava iznutra.
Struktura romana, s izmjenom vremenskih linija, dodatno pojačava napetost i omogućuje Owens da postupno otkriva emocionalne slojeve likova. Njezin stil balansira između literarne fikcije i žanrovskog pripovijedanja, što roman čini pristupačnim širokom krugu čitatelja. Iako je primjetno da povremeno prevladava spor tempo, baš ta narativna suzdržanost omogućuje dublje uranjanje u Kyin svijet i njezinu unutarnju borbu. Posebno treba naglasiti da Owens piše s empatijom i znanstvenom preciznošću, stvarajući tekst koji je istovremeno emotivno rezonantan i intelektualno stimulativan.
Njezin roman istražuje što znači biti sam i kako se iz te samoće može izgraditi snaga. Njegova glavna junakinja Kya, napuštena od obitelji, prisiljena je naučiti sve sama – od kuhanja do preživljavanja u divljini – i upravo ta samoća oblikuje njezinu neovisnost. No Owens ne romantizira izolaciju, ona pokazuje koliko je teško živjeti bez ljudske bliskosti i koliko duboko može boljeti odbacivanje.
Njezina junakinja stalno se nalazi između dvije potrebe: da bude slobodna i da bude voljena. I upravo ta napetost pokreće njezinu priču. Roman također otvara pitanja o društvenim predrasudama – Kya je osuđena ne zbog onoga što je učinila, već zbog toga tko jest i gdje živi. Močvara, iako njezin dom, za druge je simbol divljine i neukroćenosti, pa se suočava s neprijateljstvom koje proizlazi iz neznanja.
Edukacija je još jedna važna tema. Iako ne ide u školu, Kya kroz prirodu i vlastito iskustvo stječe znanje koje je dublje od formalnog obrazovanja. Owens također istražuje granicu između pravde i istine. Suđenje Kyi ne otkriva samo što se dogodilo, već i kako društvo odlučuje tko zaslužuje suosjećanje. Sve ove teme čine roman ne samo emocionalno snažnim, već i intelektualno poticajnim.
Film kao kulturni komentar
Godine 2022. po ovom romanu Delie Owens snimljen je istoimeni film. Njega je scenaristički adaptirala Lucy Alibar a režirala Olivia Newman. Glavne uloge tumače Daisy Edgar-Jones (Twister 2/Twisters, 2024.)kao Kya, Taylor John Smith (Predstraža/The Outpost, 2019.) kao Tate i Harris Dickinson (Požuda/Babygirl, 2024.) kao Chase. Na čelu produkcije nalazi se producentica i glumica, oskarovka Reese Witherspoon (Hod po rubu/Walk the Line, 2005.), koja je projekt realizirala kroz svoju produkcijsku kuću Hello Sunshine, što je dodatno pojačalo interes za film.
Vizualno, film je hvaljen zbog atmosferske fotografije koja vjerno prenosi ljepotu močvarnog krajolika Sjeverne Karoline, s kadrovima koji djeluju gotovo meditativno, u skladu s tonom romana. Kritičari su film prihvatili prilično podijeljeno. Neki su isticali emocionalnu snagu početnih scena i dojmljivu glumu mladih glumaca, a drugi su zamjerili nedostatak narativne dinamike i površnu obradu moralnih dilema.
Film koristi flashback strukturu kako bi paralelno prikazao Kyino djetinjstvo i suđenje, ali dio kritike to nije najbolje prihvatio jer po njima ta narativna tehnika nije dovoljno fluidna, što umanjuje emocionalni učinak. Posebno je pohvaljena izvedba Daisy Edgar-Jones, koja je uspjela prenijeti Kyinu ranjivost, snagu i unutarnju borbu. No, unatoč tome, publika je film prihvatila s velikim interesom. S budžetom od 24 milijuna dolara na kino blagajnama je zaradio preko 144 milijuna.
Treba istaći da je glazbu za film skladao oskarovac Mychael Danna (Pijev život/Life of Pi, 2012.) a posebnu pažnju privukla je pjesma Carolina, ekskluzivno pisana za film, koju izvodi Taylor Swift, jedna od najutjecajnijih glazbenih umjetnica današnjice. Pjesma je bila nominirana za Grammy, Zlatni globus i Critics’ Choice Award, te je osvojila MTV Movie & TV Award za najbolju pjesmu u filmu.
Zanimljivo je da je film, unatoč komercijalnom uspjehu, otvorio rasprave o prikazu pravde, prirode i feminizma, s dijelom kritike koji ga opisuje kao “Instagram-filtriranu verziju ruralne Amerike“. U tom smislu, adaptacija nije samo vizualna interpretacija romana, već i kulturni komentar koji izaziva različite reakcije, od oduševljenja do nelagode. Film, poput romana, ne nudi jednostavne odgovore, već poziva gledatelja da se zadrži u prostoru moralne neizvjesnosti.
Roman koji poziva na promišljanje
Spisateljica Owens bila je jao zadovoljna ovom adaptacijom, što je i potvrdila u razgovoru za web portal Refinery29: “Roman ‘Djevojka iz močvare’ u velikoj je mjeri misterij i ljubavna priča. I jednostavno obožavam film. Mislim da je to jedna od najboljih adaptacija knjige u film koje sam ikad vidjela. Iako film zadržava iste elemente kao roman – ljepotu krajolika, ljubavnu priču – sve se odvija pred vašim očima. Držao me na rubu sjedala, što nisam očekivala jer priču itekako dobro poznajem.“
Roman Djevojka iz močvare nije samo priča o djevojci koja preživljava u divljini. To je roman o ljudskom dostojanstvu, moralnoj ambivalentnosti i snazi prirode da izliječi ono što društvo razara. Spisateljica Delie Owens ne nudi jednostavne odgovore, već poziva na promišljanje, empatiju i suočavanje s vlastitim predrasudama. U vremenu koje traži brze osude i instant rješenja, ovaj roman nas uči strpljenju, tišini i dubini.
Završetak romana – a i filma – ostavlja čitatelja s pitanjem o granici između pravde i preživljavanja, što ga čini (još uvijek) posebno relevantnim u današnjem društvenom kontekstu. Glavna junakinja Kya nije prikazana kao heroj a niti kao žrtva, već kao kompleksna osoba čiji izbori proizlaze iz iskustva, straha i instinkta. Upravo ta složenost likova i moralnih situacija čini roman izazovnim, ali i poticajnim za raspravu. Owens uspijeva spojiti emocionalnu naraciju s društvenim komentarom, bez gubitka autentičnosti. Upravo zbog toga ga treba čitati – ne da bismo pronašli odgovore, već da bismo naučili živjeti s pitanjima.
O autorici Delie Owens
Delia Owens američka je autorica i zoologinja. Rođena 4. travnja 1949. u Thomasvilleu, savezna država Georgia. Najpoznatija po svom debitantskom romanu Djevojka iz močvare (Where the Crawdads Sing, 2018.), koji je postao svjetski bestseler i doživio uspješnu filmsku adaptaciju. Odmalena je pokazivala duboku povezanost s prirodom, odrastajući u južnoj Georgiji. Često je jahala konje kroz šume i istraživala divljinu, što je kasnije snažno utjecalo na njezin stil pisanja i tematske preokupacije.
Prije nego što se posvetila fikciji, Owens je godinama radila kao znanstvenica za divlje životinje u Africi, gdje je sa svojim tadašnjim suprugom Markom Owensom provela desetljeća istražujući ekosustave i boreći se protiv krivolova. Zajedno su napisali tri međunarodno uspješne publicističke knjige koje dokumentiraju njihova iskustva: Cry of the Kalahari (1984.) – o životu među divljim životinjama u pustinji Kalahari, The Eye of the Elephant (1992.) – o borbi protiv krivolova u Zambiji te Secrets of the Savanna (2006.) – o ekološkim izazovima i životu u afričkoj savani.
Za svoj doprinos pisanju o prirodi, Owens je osvojila John Burroughs Award, a njezini su znanstveni i literarni radovi objavljeni u časopisima poput Nature, The African Journal of Ecology i mnogim drugima.
Živi u saveznoj državi Sjevernoj Karolini, a Djevojka iz močvare ostaje njezin prvi i zasad jedini roman.
O autoru
