INTERVJU Jonathan Bailey: “Jurski svijet: Preporod poštuje franšizu, ali istovremeno je drugačiji”

“Film je prizemljeniji. Emocionalniji. I dalje dobivate spektakl, ali i bogate odnose među likovima, osjećaj čuđenja koji je intimniji”, govori glumac Jonathan Bailey, zvijezda filma Jurski svijet: Preporod.

Dinosauri su opet zavladali svijetom. Čak 32 godine nakon što je Steven Spielberg snimio Jurski park, i tamo započeo jednu od najprofitabilnijih filmskih franšiza, u kina je došao Jurski svijet: Preporod. I opet pokazao koliko gledatelje zanimaju dinosauri.

Uz nove dinosaure, u filmu su i novi glumci. Jedan od njih je i Britanac Jonathan Bailey, koji je nakon uloge u seriji Bridgerton počeo osvajati i svijet filma. U Preporodu glumi znanstvenika Henryja Loomisa, koji se odluči priključiti ekspediciji u potrazi za novim dinosaurima.

Naime, redatelj Gareth Edwards donio je priču koja se događa pet godina nakon prethodnog filma Jurski svijet: Carstvo. Ekologija planeta pokazala se uglavnom negostoljubivom za dinosaure. Oni preostali postoje u izoliranim ekvatorijalnim okruženjima s klimom sličnom onoj u kojoj su nekoć živjeli. Tri najkolosalnija stvorenja na kopnu, moru i zraku unutar te tropske biosfere u svojoj DNK kriju ključ lijeka koji će čovječanstvu donijeti čudesne koristi za spašavanje života. Ekspedicija se hrabro upušta u izolirana ekvatorijalna područja kako bi izvukla DNK iz triju masivnih pretpovijesnih stvorenja za revolucionarni medicinski proboj.

O snimanju filma i ostalim detaljima, priča glumac Jonathan Bailey.

Koji je bio vaš prvi kontakt s filmom Jurski svijet: Preporod?

Jonathan Bailey: Početkom prošle godine počele su kružiti šuškanja da se franšiza Jurassic vraća, što je bilo izuzetno uzbudljivo. Kad je Gareth Edwards pristao režirati, znao sam da će to biti nešto briljantno. A onda sam, na svoje iznenađenje, dobio poziv da pročitam scenarij — i bio sam oduševljen. Dok sam čitao što je napisao David Koepp, prepoznao sam sve ono što je Jurassic učinilo posebnim: srce i ljubav prema prirodi, akademsku znatiželju doktora Henryja Loomisa i velike ideje o načinu na koji danas živimo i kako to utječe na budućnost. Ideja o vraćanju prošlosti putem DNK uvijek me neizmjerno fascinirala. Dotaknula je štrebera u meni na najbolji mogući način. Kad sam završio s čitanjem, mogao sam samo reći „da“.

Što pamtite iz doba kada ste prvi put pogledali film Jurski park?

Jonathan Bailey: Svatko ima svoju priču vezanu za taj film. Ja sam imao pet godina, što možda i nije bila najsretnija roditeljska odluka u to vrijeme, ali se toga dana jasno sjećam. Bilo je gotovo duhovno. Likovi su bili toliko živopisni i razigrani, scenarij je bio besprijekoran, a cijeli film prava raskošna eskapistička poslastica. Gledao sam ga s cijelom obitelji, pa za mene ima i snažnu emocionalnu vrijednost. A glazba… mislim, kako uopće rangirati partiture Johna Williamsa? Ali ono što je skladao za Jurski park moglo bi čak biti njegovo najbolje djelo.

Što vas je privuklo vašem liku, dr. Henryju Loomisu?

Jonathan Bailey: On je znanstvenik, ali ga i dalje kroz život vodi znatiželja i čuđenje. Ima tu intelektualnu glad spojenu s emocionalnim strahopoštovanjem, osobito kad se susreće sa svijetom prirode. Ne promatra fosile samo kao ostatke prošlosti, on vidi širu sliku, povezanost svega. I to me je doista dirnulo.

Koje teme mislite da ovaj film stavlja u prvi plan?

Jonathan Bailey: Film doista propituje ulogu čovječanstva u ovom svijetu, osobito u kontekstu znanstvenih dostignuća. Postavlja ono briljantno pitanje: samo zato što možemo — znači li to da bismo trebali? To je njegova srž.

Za sve koji vole izvorne Jurske filmove, ili jednostavno prirodu, i za sve koje zanima kamo idemo kao vrsta, ovaj film je pravi izbor. Proći će vas jeza, ali mislim da ćete izaći iz kina i s nekim velikim pitanjima. Drago mi je što je Henry Loomis jedan od likova koji ta pitanja postavljaju.

Kako biste opisali priču filma Jurski svijet: Preporod?

Jonathan Bailey: To je uzbudljiv, ali i duboko promišljen film. U sebi nosi strahopoštovanja i adrenalin izvorne franšize, ali ih spaja s današnjim osjećajem hitnosti. Likovi su izvrsno razrađeni, a unutar tih otkrića s visokim ulozima, poput izdvajanja DNK dinosaura, otvaraju se duboka pitanja, ispričana na način koji istovremeno djeluje prizemljeno i epski.

Možete li nam ukratko predstaviti premisu filma?

Jonathan Bailey: U uvodnoj sekvenci upoznajemo specijaliziranu jedinicu koja provodi genetske eksperimente i stvara mutacije kod  DNK dinosaura. Navodno im je cilj služiti čovječanstvu, koristiti tu znanost za medicinski napredak, ali istovremeno se otvaraju velika etička pitanja. Sve je to prekrasno postavljeno u scenariju Davida Koeppa, a ta scena sjajno postavlja ton i prikazuje u kakvom se svijetu trenutno nalazimo.

Henryja u misiju uvlače manipulirajući njegovim uvjerenjem da je riječ o nečemu što će pomoći čovječanstvu. No ono što ga doista privuče jest jednostavno pitanje: „Jesi li ikada vidio dinosaura?“ Za nekoga poput Henryja, tko je strastveno posvećen prirodi, prilika da takvo čudo doživi iz prve ruke jednostavno je neodoljiva.

Kakva je dinamika između Henryja i glavne junakinje Zore?

Jonathan Bailey: Zora je sila prirode. Malo je ranjiva, malo zastrašujuća — i Henry je odmah zaintrigiran. Nikada nije upoznao nikoga poput nje. Mislim da je on instinktivno empatičan, gotovo životinjski, i odmah osjeti da je prošla kroz neke vrlo mračne stvari.

A u interpretaciji Scarlett Johansson… ona je zapravo ikona. Njih dvoje stvarno kliknu, ne samo zato što su oboje u suštini dobri ljudi, nego zato što imaju naizgled suprotne motive. Ona je tu zbog novca, on zbog znanosti. Ali ubrzo shvate da imaju puno više zajedničkog nego što su isprva mislili.

Kako je bilo raditi sa Scarlett Johansson?

Jonathan Bailey: Snimanje sa Scarlett bilo je urnebesno, ispunjeno radošću i pokojim nestašlukom. Ona ima tu prirođenu karizmu i duhovitost, i vidi se da iskreno uživa u svakom trenutku snimanje filma.

Također je izuzetno draga osoba koja stvara fantastičnu atmosferu na setu. Ali ono što me najviše iznenadilo, stvarno je nevjerojatno duhovita.

Što je filmu donijelo snimanje po cijelom svijetu?

Jonathan Bailey: Iskreno, sve je bilo kao san. Čim sam pročitao sam scenarij, pomislio sam kako su to fantastični likovi. Sljedeće pitanje bilo je gdje snimamo? Tajland. Malta. London. Ludilo, ali na najbolji mogući način.

U Tajlandu smo, primjerice, jednu večer prespavali na jednom otoku kako bismo sljedećeg jutra mogli snimati na drugom. Kao da smo na školskom izletu, ali u nekoj apsurdnoj školi. Bilo je prekrasno kaotično: nevjerojatne lokacije, odroni blata, silovita kiša i jedna plaža na kojoj se plima toliko brzo dizala da smo imali samo pet sati za snimanje. Ali zajedništvo među ekipom bilo je nevjerojatno.

Malta je imala posebnu filmsku težinu. Povijest ste mogli doslovno osjetiti u zraku. Jedna od najluđih scena bila je na brodu sa Scarlett — morali smo spasiti Skip, a pritom nas je pralo topovima s vodom. Bila je to čista, urnebesna akcija.

Kako je bilo snimati te intenzivne vodene scene?

Jonathan Bailey: Jedna scena sa Scarlett bio je čista filmska magija — možda najviše spielbergovski tri minute mog života. Četiri topa s vodom pucala su istovremeno, brod se ljuljao, Scarlett je pala preko ruba, ja je povlačim natrag… Potpuni kaos, ali na najbolji mogući način.

A ono što je sve učinilo još zabavnijim bila je činjenica da su se svi potpuno uživjeli. Svi smo bili mokri do kože, cijela ekipa, i svi smo se smijali.

Kako je bilo raditi s redateljem Garethom Edwardsom?

Jonathan Bailey: Obožavam Garetha. Zapravo sam mu rekao da bi njegov sljedeći projekt trebao biti komedija, jer mu je smisao za humor stvarno nepredvidiv. On može zagrabiti svaki sloj crnog humora.

Ali ozbiljno, on je briljantan. Nevjerojatno je precizan i vizualno duboko promišljen. Jasno je da mu u glavi neprestano teče rijeka ideja. Ipak, istovremeno je jako dobar u tome da svima ostavi prostora. Rijetka je ta ravnoteža između preciznosti i otvorenosti.

Uvijek je spreman na smijeh, što cijelom setu daje život. Također sam svjestan koliko je ogroman posao voditi nešto ovakvo. Mi glumci smo tu samo kao mrlja — poput ljudi u evoluciji Zemlje. A Gareth? On razmišlja o svakom dijelu slagalice, i to se osjeti.

Kako je bilo glumiti nasuprot CGI dinosaurima?

Jonathan Bailey: Garethovo razumijevanje vizualnih efekata je bez premca. On cijeli film vidi u glavi. Dok mi tek postavljamo scenu, on već gradi kadar u svom umu. Onda te premješta kao figure na šahovskoj ploči, i jednostavno mu vjeruješ.

Nikada nije bilo straha oko toga kako će dinosauri izgledati. Potpuno smo mu vjerovali. Imam ogromno poštovanje prema timovima za specijalne efekte, prema umjetnicima koji stvaraju ta stvorenja. Izuzetno je golem pritisak pod kojim rade, da sve izgleda stvarno, da prenesu to strahopoštovanje.

Što Jurski svijet: Preporod izdvaja od ostalih filmova iz franšize?

Jonathan Bailey: Ovo je novo poglavlje jer poštuje DNK franšize, ali istovremeno stvara nešto drugačije. Film je prizemljeniji. Emocionalniji. I dalje dobivate spektakl, ali i bogate odnose među likovima, osjećaj čuđenja koji je intimniji.

„Preporod“ se ne odnosi samo na dinosaure. Riječ je i o ljudima, o izborima koje donose i posljedicama tih izbora. Upravo to filmu daje svježinu. Nije samo nastavak, to je evolucija.

O autoru