Filmska industrija sve češće igra na sigurno – remakeovi, nastavci i rebootovi preplavili su kinorepertoare, ali nisu svi sretni zbog toga. Glumica Dakota Johnson smatra da je Hollywood izgubio autentičnost jer se previše oslanja na provjerene formule, umjesto da riskira s novim pričama.
U posljednjem desetljeću filmska industrija kao da je stisnula “repeat” – redaju se remakeovi, rebootovi, spin-offovi i nastavci koji nas vraćaju u poznate priče, ali rijetko iznenade svježinom. Pitanje koje se sve češće postavlja jest: je li publika doista tražila još jedno “novo poglavlje” ili su studiji izgubili kreativni kompas?
Glavni razlog za trend neprestanih remakeova i nastavaka zapravo je vrlo jednostavan – sigurna zarada. U vremenu kad kinodvorane više ne pune kao nekad, studiji se sve češće okreću provjerenim naslovima koji već imaju izgrađenu publiku. Franšize poput Marvela, Star Warsa, Harryja Pottera ili Jurskog svijeta jamče pozornost, i što je još važnije – ulaznice.
Originalni scenariji, koliko god bili kvalitetni, za studije predstavljaju rizik jer nitko ne zna hoće li publika “kliknuti” s novim likovima, tonom ili temom. A u industriji u kojoj se vrte stotine milijuna dolara po projektu, rizik se često pretvara u neprijatelja.
Protivnici trenda
Ipak, neki filmaši i ljubitelji filma ne podržavaju ovaj trend – osobito kada on pruža priliku za reinterpretaciju poznate priče na svjež, umjetnički način. Primjerice, Greta Gerwig je s Malim ženama (Little Women, 2019.) pokazala kako klasik može postati suvremeni i duboko emotivni film, dok je Denis Villeneuve s Dinom (Dune, 2021.) uspio stvoriti spektakularan, atmosferičan svijet koji se daleko razlikuje od originala iz 1984. No, ni taj “novi pristup” nije dovoljan svima.
Quentin Tarantino, poznat po svojoj netrpeljivosti prema modernim holivudskim navikama, jasno je rekao da nije – i neće – gledati Villeneuveovu verziju Dine i to zato što mu sve to djeluje kao “već viđeno”. Za njega, remake, bez obzira na produkcijsku raskoš, rijetko donosi ono što ga kao gledatelja stvarno zanima: autorski pečat i hrabru viziju.

S takvim stavom ovih se dana složila i Dakota Johnson, glumica koja se i sama više puta susrela s ograničenjima današnjeg studijskog sustava.
“Teško je kad kreativne odluke donose ljudi koji ni ne gledaju filmove, a kamoli da ih razumiju. A to je, čini mi se, postalo pravilo, a ne iznimka”, izjavila je Johnson gostujući u popularnoj emisiji Hot Ones.
Publika između nostalgije i originalnosti
Posebno ju, kaže, smeta što se studiji prečesto drže provjerenih formula.
“Kad nešto uspije, oni to nastavljaju vrtjeti dok ide. Ali ljudi ne žele stalno isto. Žele nešto novo, žele biti iznenađeni, dirnuti, šokirani – a ne sve to po šabloni. Pa cijela stvar polako postaje jedan veliki kaos, zar ne?”, rekla je glumica.
Publika, pak, i dalje hoda po tankoj liniji između nostalgije i žeđi za nečim novim. Dok se jedni raduju povratku omiljenih likova, drugi traže autorske priče koje nisu „odnekud poznate“. A negdje između njih, filmska industrija i dalje pokušava pogoditi što će “proći” – često igrajući na sigurno, i sve rjeđe na pametno.
Iako je i sama postala globalno prepoznatljivo lice zahvaljujući jednoj od najuspješnijih filmskih franšiza posljednjeg desetljeća – trilogiji Pedeset nijansi sive (Fifty Shades of Grey) – Dakota Johnson ne libi se kritizirati holivudske obrasce koji stavljaju profit ispred originalnosti. Upravo joj je iskustvo u velikoj franšizi omogućilo uvid u to kako funkcionira industrija iznutra, ali i potaknulo želju da se okrene autorskim, nezavisnim projektima koji joj daju više kreativne slobode.