Ljubavni film Šlager najnovije je ostvarenje redatelja Nevia Marasovića i zaslužuje svaku pažnju. To je realni, mali, duhoviti i vrlo emotivni film s dva lika. Izvanredno ih tumače Lana Barić i Janko Popović Volarić, koji su i koscenaristi filma. Ova intimna priča o dvoje ljudi, može se usporediti s kultnom trilogijom redatelja Richarda Linklatera započetom filmom Prije svitanja.
Jedan od najzanimljivijih i žanrovski najraznolikijih domaćih redatelja svakako je Nevio Marasović. Po vlastitom scenariju 2010. godine snimio je distopijski SF The Show Must Go On. Na filmskom festivalu u Puli film je nagrađen za najbolji scenarij te vizualne efekte. Tri godine kasnije snimio je metafilm Vis-À-Vis, za koji osvaja posebno priznanje žirija na Zagreb Film Festivalu.
Romantična drama
Idući njegov film bio je crnohumorni triler Goran (2016.), koji je nagrađen na nekoliko međunarodnih filmskih festivala. Godine 2018. snima komediju Comic Sans, po mnogima svoj najuspješniji dotadašnji film. Na filmskom festivalu u Puli s njime je odnio četiri nagrade, među kojima je i nagrada publike. Iza njega slijedila je solidna drama Pamtim samo sretne dane (2023.).
Njegov najnoviji film Šlager (2024.) nedavno je zaigrao u našim kinima. Ovaj film svoju svjetsku premijeru imao je na prošlogodišnjem filmskom festivalu u Puli. Ovoga puta riječ je o romantičnoj drami koja se svojom radnjom bavi samo sa dva lika. Tako tu imamo poznatog filmkog redatelja Niku (Janko Popović Volarić), koji doživi nezgodu te završi na oporavku u hotelu na Bledu.
Svoju bivšu neprežaljenu djevojku (Lanu Barić) poziva da mu se pridruži i pomogne mu napisati scenarij za film, temeljen na njihovoj vezi. iza sebe već imaju jedan zajednički film ali njega je Niko u potpunosti prisvojio. Među njima se nakupilo prilično gorčine i međusobnog zamjeranja, pogotovo kod Sare, pa se čini da je ova suradnja u samom startu osuđena na propast.
Mali, realni i vrlo emotivni film
Već su jednom zajednički napravili uspješan film, no u međuvremenu su prekinuli vezu, očito se nakupilo gorčine i međusobnih zamjeranja pa se isprva čini kako je njihova suradnja osuđena na neuspjeh da bi s vremenom ipak pronašli ne samo način da surađuju već i onu emociju koja ih je svojedobno spojila. No, u romantičnom i samotnom okruženju slovenskog jezera, polako na vidjelo izlaze i njihovi zajednički sretni trenuci.
Scenarij za film potpisuju Marasović te dvoje glavnih glumaca filma, Lana Barić i Janko Popović Volarić, kojem je ovo treća scenaristička suradnja s Marasovićem. Rezultat njihove suradnje je realni, mali, privlačni, (na trenutke) vrlo duhovit te vrlo emotivan film. S obzirom na to da je svojom radnjom intimna priča o dvoje ljudi, s punim pravom ga se može usporediti s kultnom trilogijom redatelja Richarda Linklatera započetom filmom Prije svitanja (Before Sunrise, 1985.). Slučajno ili ne, i Marasović je, poput Linklatera kod svoje trilogije, radio na scenariju sa svojim glavnim glumcima.
Kad imate dva glumca u kadru u prvi plan se nameće njihova gluma. A ona je ovdje doista izvanredna. Lana Barić pružila je jednu izvanrednu izvedbu, vrlo je duhovita ali u određenim trenucima prepuna emocija. Za ovaj svoj nastup nagrađena je na prošlogodišnjem festivalu u Puli za najbolju glumicu. To joj je inače druga Zlatna arena u toj kategoriji (ranije je nagrađivana kao najbolja debitantica, najbolja glumica u sporednoj ulozi a nagrađena je i za najbolji scenarij).
Janko Popović Volarić ne zaostaje puno za njom. Dapače, pružio je jedan briljantan nastup, vjerojatno i najbolju filmsku ulogu u svojoj karijeri. Za njega se može reći da je i Marasovićev omiljeni glumac jer je nastupio u svim njegovim filmovima osim debitantskog. Njih dvojica su očigledno jako dobro kliknuli vezano za suradnju ispred i iza kamere.
Ljubavni film vrijedan pažnje
Marasović je film režirao i više nego odlično, dopuštajući paru Barić-Volarić da se u potpunosti glumački razigraju. Film ne pati od praznog hoda i od početka do kraja je zanimljiv. Kao jedna ljubavna drama u kojoj se puno priča, njegov film ima “ono nešto” što je privlačno i plijeni pažnju. Nije to samo scenarij već i njegov perfektan redateljski rad. Svemu dodajmo da je on i jedan od producenata filma (kao i Volarić) te montažer (i u vezi toga zaslužuje pohvale).
Od ostalog svakako treba pohvaliti kameru Radislava Jovanova Gonza, koji je majstorski kreirao vizualni izgled filma a glavne protagoniste filma maestralno “hvata” i drži u svom kadru. Pozitivnom dojmu filma doprinosi i glazbena podloga braće Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz. Za nju su nagrađeni Zlatnom arenom na festivalu u Puli. Inače, ovo je njihova druga suradnja s Marasovićem (prva je s filmom Pamtim samo sretne dane).
Film Šlager film je koji zaslužuje svaku pažnju. Kratkog je trajanja (oko 72 min) ali sadržajno nudi jako puno. Trojka Marasović-Barić-Popović kreirali su efektan i kvalitetan žanrovski (ljubavni) film. Kao i slučaju filma Frka (koji je drugačijeg žanrovskog usmjerenja) i on prolazi nekako ispod radara a zaslužuje puno više. Kao takav, daleko je od toga da bude komercijalan (bar na ovim prostorima). A to je prava šteta…
O autoru
