Glazbeni film Snjeguljica remake je animiranog Disneyevog klasika iz 1937. godine. Ovo je film koji je želio i morao biti nešto više ali nije uspio. Scenaristički posjeduje određene neloše izmjene u priči ali na tome se trebalo još kvalitetnije raditi. Njegova najveća vrijednost definitivno je i isključivo mlada Rachel Zegler u naslovnoj ulozi.
Animirani film Snjeguljica i sedam patuljaka (Snow White and the Seven Dwarfs) iz 1937. godine, nastao u produkciji čuvenog Walta Disneya, bio je prvi dugometražni igrani film u povijesti kinematografije SAD. U potpunosti je snimljen u boji i to tehnikom klasične animacije. Označio je početak novog razdoblja Disneyjeva stvaralaštva u kojem je naglasak bio na stvaranju cjelovečernjih animiranih filmova.
Kontroverze od samog početka
On je sadržajno adaptacija klasične bajke braće Grimm iz 1812. godine. Njegov budžet iznosio je 1,5 milijuna dolara, što je u to vrijeme bio popriličan iznos (bio je jedan od najskupljih tadašnjih filmskih projekata). Postigao je veliki financijski uspjeh zaradivši gotovo 185 milijuna dolara. Na ljestvici filmova s najvećom zaradom prilagođenoj inflaciji nalazi se na desetom mjestu.
Glazbeni film Snjeguljica (Snow White, 2025.), koji je nedavno zaigrao u našim kinima remake je tog Disneyevog animiranog klasika. Za njega stvari nisu dobro krenule već od samog početka. Tu je bilo svega i svačega, od prigovora na to koje je boje kože Snjeguljica, kako se prikazuju ljudi malog rasta pa do političkih obračuna i rasprava o tome što je feminizam. Doista su rijetki filmovi oko kojih se digla tolika (negativna) prašina i prije nego što su snimljeni.
No, vratimo se na ono što je na kraju isporučeno na veliko platno. Priča prati princezu Snjeguljicu (Rachel Zegler) koja odrasta u sretnom kraljevstvu. Za to su zaslužni njezini roditelji, kraljica i kralj, koji su shvatili vrijednost zajednice i jednakosti. Kad majka Snjeguljice premine, kralj pronađe drugu ženu koja ga opčini svojom ljepotom (Gal Gadot). No, ona je Zla kraljica i brzo ga likvidira a u zemlju donosi mrak.
Svakodnevno izlazi pred svoje čarobno ogledalo kako bi uživala u svojoj ljepoti, odlučna da je ona “najljepša od svih”. Snjeguljicu drži zatvorenu u svom dvorcu, pazeći da je javnost više ne vidi. No, jednoga dana ona spasi život lopovu Jonathanu (Andrew Burnap). Kraljica naredi svom podaniku Lovcu (Ansu Kabia) da je likvidira. No, on ju oslobađa i bježi te dolazi do kuće u kojoj živi sedam patuljaka. Snjeguljica im se pridružuje ali Zla kraljica je odlučna da pronađe i likvidira ženu ljepšu od sebe…
Sav talent Rachel Zegler
Treba odmah reći da ovaj film donosi ponešto izmjena u samoj priči u odnosu na Disneyev animirani klasik. Neke od njih tiču se i lika glavne junakinje. Ona je tu dobila jednu crtu “aktivne junakinje” koja postaje svojevrsni vođa otpora protiv Zle kraljice. Mladu Rachel Zegler (Priča sa zapadne strane/West Side Story, 2021.) odmah treba pohvaliti za više nego odličnu glumačku izvedbu naslovne junakinje.

Svom liku pružila je uvjerljivu dozu inteligencije, odlučnosti, topline i šarma. Film je ispunjen pjevačkim dijelovima i to najbolje izgleda kada je upravo Zegler u prvom planu. Definitivno je iskorišten sav njezin talent i potencijal koji nosi. Rasistička pitanja je li prikladna glumiti Snjeguljicu zbog svoje boje kože doista su glupava i neprimjerena. Iako je scenaristički i ta stavka odmah na početku filma riješena, sasvim je jasno da je začepila usta svima koji su se uopće i dotakli te teme. Bilo kako bilo, Zegler je potvrdila da je glumački nesumnjivo talentirana i da je samo pitanje vremena (filma) kada će postati prava zvijezda.
Izmjena u priči je i to što nemamo princa nego lopova Jonathana, koji se zaljubljuje u Snjeguljicu. Njega je odigrao Andrew Burnap, mladi glumac koji je svoju karijeru do filma gradio kroz kratkotrajne nastupe u različitim TV serijama (izdvaja se WeCrashed, 2022.). Ima svojih momenata a općenito bi njegov nastup mogli ocijeniti kao solidan.
Što ne valja
Od dobrih stvari u filmu treba istaći da film vizualno izgleda prilično privlačno. Njegova paleta boja je bogata i pridonosi jednom bajkovitom ugođaju čitave priče. Korištenje CGI efekata i kreacija patuljaka i njihovih osobnosti (koje su temeljene na njihovim imenima) je na vrhunskom nivou. Posebno treba naglasiti da su doista prekrasno kreirana i šumska stvorenja (koja u konačnici i imaju jednu od ključnih uloga u ovoj avanturi Snjeguljice.
Ono što ne valja kod filma je lik Zle kraljice. Pomalo je začuđujuće da je Gal Gadot ostala scenaristički neiskorištena. Doslovno je ostala “ispred svog ogledala” ponavljajući “tko je najljepši na svijetu”. Njezin lik totalno je nezanimljiv te apsolutno ništa kvalitetno ne pridonosi filmu. Uloga joj je svedena na manekenku u impresivnom kostimu.

Snjeguljicu je režirao Marc Webb, kojeg ponajviše pamtimo po dva nastavka filma Čudesni Spider-Man (The Amazing Spider-Man). Posao je obavio korektno te film ima ujednačen ritam. Doduše, može mu se prigovoriti na neinventivni ulazak u film, koji je neoriginalno kopiranje “masovne” scene s “plesom i pjevanjem” klasičnih mjuzikla. Taj uvodni početak filma je i prilično zbrzan i ne ostavlja neki pretjerano dobar dojam.
No, glavna mana filma je da djeluje poprilično mlako te je lišen svake jače napetosti. Jasno je da je ovaj film namijenjen širokoj publici (dobna oznaka mu je PG – preporučena prisutnost roditelja jer sadrži određene scene koje nisu prikladne za djecu), no dojam je da se s lišavanjem malo jače doze napetosti pretjeralo. Djeluje poput jedne ravne crte što mu odmah daje jednu dozu nezanimljivosti.
Veliki Disneyev promašaj
Nadalje, film djeluje prilično zatvoreno jer se njegova radnja odvija praktički na dvije “glavne lokacije”. Neiskorištena je i “čarobna šuma” koja bi zasigurno dala određenu kvalitetu priči da se na tome scenaristički malo više radili. Za to je odgovorna scenaristkinja Erin Cressida Wilson (Djevojka iz vlaka/The Girl on Train, 2016.). Njen zadatak da modernizira animirani klasik u konačnici i nije bio baš pretjerano uspješan.
Po puno toga mjuzikl Snjeguljica veliki je promašaj kompanije Disney. Na njega je utrošeno 250 milijuna dolara a nakon prvog vikenda zarada na kino blagajnama mu je oko 88,5 milijuna. Po svemu sudeći, neće ostvariti neki veći uspjeh na kino blagajnama. u prilog mu ne ide ni činjenica da mu publika ni kritika nije pretjerano sklona (trenutačna ocjena na IMDb mu je 1,7/10). Već spomenuta loša atmosfera oko filma od samog početka definitivno je uzela svoj danak.
Filmski gledano, ispao je poprilično razočaravajuće. Dojam koji film ostavlja je prosječan jer ima podosta nedostataka (scenarističkih, prije svih). Modernizacija priče koju je ponudio i nije tako loša. No, to sve skupa trebalo je puno bolje i kvalitetnije odraditi. Ovo je film koji je želio i morao biti nešto više ali nije uspio. Njegova najveća vrijednost definitivno je i isključivo mlada Rachel Zegler. (*recenzija filma napisana na temelju odgledane originalne engleske verzije filma)