‘Kap’: Dan ludila

Triler drama Kap najnoviji je film koji redateljski potpisuje Tyler Perry. Njegova priča bavi se samohranom majkom u kaotičnom danu a sadrži i neke važne društvene i socijalne teme. Jedna od njegovih glavnih karakteristika je da odiše snažnim feminističkim tonom te sadrži veliku dozu realizma. U glavnoj ulozi je Taraji P. Henson, koja je perfektna u svojoj izvedbi.

Na streaming platformi Netflix je odnedavno je dostupna triler drama Kap (Straw, 2025.), čiju režiju i scenarij potpisuje Tyler Perry. Ovaj američki glumac, redatelj, scenarist i producent poznat je po nizu svojih filmova. Kao glumac pojavio se u pedesetak filmova a među njima se izdvajaju Ne gledaj gore (Don’t Look Up, 2021.), Čovjek iz sjene (Vice, 2018.), Nestala (Gone Girl, 2014.), Alex Cross (2012.), a tu su i Zvjezdane staze (Star Trek, 2009.).

Snažan feministički ton

Kao redatelj najpoznatiji je po franšizi Madea a prošle godine snimio je solidnu dramu s tematikom drugog svjetskog rata The Six Triple Eight (2024.) (nominacija za Oscara u kategoriji najbolje originalne pjesme). Početkom prošle godine skrenuo je na sebe pažnju ali ne filmom nego odustajanjem od proširenja svog filmskog studija u Atlanti. Razlog je Sora, nova alatka za generiranje video sadržaja iz teksta iza koje stoji pionir umjetne inteligencije Open AI.

Njegov najnoviji film Kap svojevrsni je miks poznatih naslova Dan ludila (Falling Dawn, 1993.), koji je režirao Joel Schumacher i kultnog klasika redatelja Sidneya Lumeta Pasje popodne (Dog Day Afternoon, 1975.). Ovaj Perryjev film odiše snažnim feminističkim tonom, a borba žena prisutna je u gotovo svakom dijelu filma (međusobno razumijevanje i pomaganje).

Glavna protagonistkinja filma je Janiyah Wiltkinson (Taraji P. Henson), samohrana majka koja se bori s financijskim poteškoćama i sustavom koji joj otežava život. Ona živi u trošnom stanu sa svojom kćeri Arijom (Gabrielle E. Jackson), koja pati od teških zdravstvenih problema i često ima napadaje. Jednog jutra, upada u niz nesretnih događaja koji ju naprosto zasipaju. Najprije joj stanodavka zaprijeti deložacijom, dok je kretala na posao u supermarket.

Tamo se pak suočava s nepristojnim kupcima i nemilosrdnim šefom Richardom (Glynn Turman). Dok pokušava podići novac za Arijinu školsku užinu, banka joj odbija isplatu zbog minimalnog stanja na računu. U školi, učiteljica prijavljuje njezinu situaciju socijalnoj službi, koja joj oduzima kćer zbog zanemarivanja. Očajna, Janiyah se vraća na posao, ali zbog kašnjenja dobiva otkaz. Dok pokušava doći do svoje posljednje plaće, u Richardov ured upadaju pljačkaši te nastaje kaos.

Velika doza realizma

U tom kaosu ona ubija jednog pljačkaša a zatim u panici i Richarda koji ju optuži da je sve organizirala. Uzima ček za svoju posljednju plaću i odlazi u banku. No, tamo joj ga odbijaju unovčiti jer nema dokumente. Kako bi dobila gotovinu zaprijeti pištoljem, što zakomplicira čitavu stvar. Policija okružuje banku, a među njima su i detektivka Kay Raymond (Teyana Taylor), koja je zadužena za čitav slučaj i koja pokazuje veliko razumijevanje prema njoj…

Jedna od glavnih karakteristika ovog Perryjevog filma je velika doza realizma. On je u njega ubacio neke važne društvene i socijalne teme (prije svega važne za današnje američko društvo). Tema i prikaz kako i koliko je nekim ljudima teško preživjeti čak i na najosnovnijoj razini osnovna je tema filma. Kao takva tjera vas na razmišljanje (nije to samo problem u SAD). Malo, ali sasvim dovoljno, okrznuta je i tema rasizma (koje se afroamerički autori često primaju u svojim filmovima).

Redatelj uspješno gradi napetu atmosferu od samog početka filma a onda ju znalački koristi kako bi pojačao bezizlaznost i očaj glavne junakinje. Filmofilima će odmah uočiti vizualni stil filma koji dodatno naglašava tjeskobu i klaustrofobičnost. Tako kamera često prati glavnu junakinju iz blizine, naglašavajući njezinu izolaciju i unutarnju borbu. “Vanjski” kadrovi su u manjini, što je element koji Perry dodatno koristi kako bi naglasio “zatvoreni” svijet u kojem se ona našla i iz kojeg ne može pobjeći.

Uz sve gore navedene pohvale, redatelju i scenaristu moraju se uputiti i neki prigovori. Iako je priča snažna i donosi veliku dozu realizma, jednako tako u njoj ima i jedan važan detalj koji nikako ne vuče na realnost. Naime, taj cijeli niz nesretnih događaja koji su zatekli glavnu junakinju, odvija se jednom neprirodnom brzinom. Također, neki događaji djeluju i pomalo isforsirano.

Snažna i duboko emocionalna Taraji P. Henson

Zamjerka mu se može uputiti i za posezanjem za klišejima. To se, prije svega, odnosi na prikaz policije i socijalnih službi. Ono što nam Perry donosi je stereotipni prikaz koji smo vidjeli već milijun puta. Dodatno za prikaz socijalnih službi možemo dodati da je gotovo lišen prave emocije pa uopće ne ostavlja neki snažan dojam na gledatelja. Da ih je malo više razradio tu bi, vjerujte, sve prštalo od emocija.

Ono što se posebno mora istaći, kao veliku vrijednost ovog filma, glumački je nastup Taraji P. Henson (Neobična priča o Benjaminu Buttonu/The Curious Case of Benjamin Button, 2008., TV serija Imperij/Empire, 2015. – 2020.). Ona je pružila jednu snažnu i duboko emocionalnu izvedbu glavne junakinje filma. Vješto i uvjerljivo prenosi sve slojeve boli i lomove, borbe i dostojanstva žene suočene s nepravdom. Ovim perfektnim nastupom potvrdila je sve svoje glumačke vrline.

Za film Kap, scenariste i redatelja Tylera Perryja, možemo reći da je jedna snažna i emotivno nabijena priča. Ona donosi vrlo uvjerljivi prikaz toga što se događa kada neka osoba dođe do svog limita, kada emocionalno “pukne”. Tome u prilog ide i njezin kraj koji je potresan i neočekivan (nećemo spojlati!). Možemo ga nazvati i emocionalnim udarom, pravom eksplozijom boli i očaja. Jednostavno, ovo je (ozbiljna) drama koju vrijedi pogledati.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora