Stoik, Spartanac, spasitelj: Filmski (i stvarni) junak Gerard Butler

U igranoj verziji animiranog hita Kako izdresirati zmaja, Gerard Butler se vraća ulozi Stoika Velikog – čvrstog, ali toplog vikinškog vođe. I dok na ekranu utjelovljuje junake, njegov vlastiti život nimalo ne zaostaje za filmskim scenarijem. Od sjajnog studenta prava i pjevača rock benda, preko otkaza u odvjetničkoj firmi i neizvjesnosti u Kaliforniji, do spašavanja dječaka iz rijeke i proboja u Hollywood – Butler je glumac od krvi i mesa, sa stvarnom pričom i šarmom koji osvaja.

Kao Stoik Veliki u animiranoj, a sada i igranoj verziji filma Kako izdresirati zmaja (How to Train Your Dragon, 2025.), redatelja Deana DeBloisa, Gerard Butler utjelovljuje sve ono što publika voli kod dobrog poglavice: tvrdoglavost, snagu, privrženost i onu grubost iza koje se krije veliko srce. Njegov Stoik nije samo vođa vikinškog sela, već i otac koji uči kako prihvatiti svog drugačijeg sina.

Butler se toj ulozi vraća i u najnovijoj igranoj adaptaciji omiljenog animiranog serijala, u kojem je godinama Stoiku posuđivao glas.. No da bi došao do statusa holivudske zvijezde, škotski glumac i producent prošao je neobičan – pritom nimalo lak – put, koji uključuje studij prava, otkaze, američke ulice, spašavanje dječaka iz nabujale rijeke i glasni povik “This is Sparta!”, koji je sve promijenio.

Rođen u Glasgowu, kao najmlađi od troje djece, Gerard Butler se kao dijete selio između Kanade i Škotske, da bi se, nakon razvoda roditelja, vratio s majkom u domovinu. Bio je izvrstan učenik – toliko dobar da je postao najugledniji učenik generacije u srednjoj školi, a zatim upisao pravo na prestižnom Sveučilištu u Glasgowu. Čak je postao i predsjednik Pravne udruge fakulteta, no život je imao druge planove.

Ključna pauza, ali i otkaz

Na završnoj godini studija odlučio se za “pauzu”, odnosno putovanje. Našao se u Venice Beachu u Kaliforniji, preživljavao radeći razne poslove, ali i upao u probleme zbog, kako sam kaže, “pretjeranog partijanja”. Nakon turbulentnog razdoblja, vratio se u Škotsku, završio studij prava i zaposlio se u odvjetničkom uredu u Edinburghu. No, obrat se dogodio kad je, tjedan dana prije nego što je trebao postati kvalificirani odvjetnik, dobio otkaz.

Razočaran, spakirao je kofere i otišao u London, kod prijatelja koji je radio kao casting direktor. I upravo zahvaljujući tom prijateljstvu, završio je na audiciji za predstavu “Coriolanus”, redatelja Stevena Berkoffa. Berkoff je bio oduševljen njegovim nastupom i tako je Gerard u dobi od 27 godina, i s diplomom pravnog fakulteta, zakoračio na pozornicu. U 30. godini života odselio je u Los Angeles, a što je slijedilo, svima nam je jako dobro poznato…

Iako skromne, njegove prve uloge bile su zanimljive – Dracula 2000 (2000.), Lara Croft Tomb Raider 2: Kolijevka života (Lara Croft Tomb Raider 2: The Cradle of Life, 2003.), Dragi Frankie (Dear Frankie, 2004.) i Fantom u operi (The Phantom of the Opera, 2004.). Za naslovu ulogu u potonjem filmu, morao je naučiti pjevati, no to mu nije teško palo jer je sklonost prema glazbi pokazao još u studentskim danima. Tad je, naime, bio glavni vokal škotske rock‑grupe pod imenom Speed. Ostale članove benda činili su kolege s fakulteta, a nastupali su na festivalima, poput Edinburgh Fringea, pa čak i pred publikom od oko 10.000 ljudi .

Od potencijalne katastrofe do oglednog primjera CGI-ja

A onda je došao ključni film u njegovoj karijeri 300 (2006.), u kojem je utjelovio kralja Leonida i toliko uvjerljivo viknuo: “This is Sparta!” da je ta rečenica i danas viralna. Upravo je taj film lansirao Butlera među holivudske “face”. Riječ je o epskoj akciji Zacka Snydera, a temeljen je na istoimenom stripu Franka Millera. Film prikazuje legendarnu Bitku kod Termopila, u kojoj se 300 spartanskih ratnika, predvođenih kraljem Leonidom, suprotstavlja ogromnoj perzijskoj vojsci cara Xerxesa (Rodrigo Santoro). Iako brojčano nadjačani, Spartanci se bore hrabro i do posljednjeg daha, ostajući simboli časti, hrabrosti i prkosa.

Snimanje ovog filma zahtijevalo je od glumaca iznimnu fizičku snagu, ali i bujnu maštu, s obzirom na to da su, odjeveni tek u crvene plašteve i kožne gaćice, a zbog korištenja specijalnih efekata, spartanske ratnike trebali utjeloviti stojeći pred “zelenim platnom”. Zahtijevalo je to od glumca ogromnu koncentraciju i – maštu.

“Bilo je trenutaka kada bih hodao u crvenom plaštu i kožnim gaćicama, a netko bi pokazao prstom na nešto i rekao: ‘Pogledaj! Ono selo gori!’ I sjećam se kako sam si mislio: ‘Bože moj, ovaj film će biti katastrofa”, prisjetio se jednom prilikom Butler. No, na kraju se film pokazao trijumfom tehnologije i kreativne vizije, a (sa skromnim budžetom od 60 milijuna dolara) zaradio je 456 milijuna dolara.

Glumac od “od krvi i mesa”

Nakon 300, Gerard Butler je nastavio nizati hitove, posebno u akcijskom žanru, pa ga pamtimo kao agenta Mikea Banninga u Padu Olimpa (Olympus Has Fallen, 2013.), Padu Londona (London Has Fallen, 2016.) i Padu anđela (Angel Has Fallen, 2019.). Pokazao je i romantičnu crtu u filmovima poput P. S. Volim te (P. S. I Love You, 2007.) – u kojem je glumio uz Hilary Swank – a okušao se i u komedijama te animiranim filmovima.

Zanimljiva crtica u njegovoj biografiji, posebno dobro oslikava njegov karakter. Naime, dok je snimao film redatelja Johna Maddena, Gospođa Brown (Mrs. Brown, 1997.) – u kojem je glumio s Judi Dench – skočio je u hladnu, nabujalu rijeku kako bi spasio 14-godišnjeg dječaka od utapanja. Za taj čin primio je priznanje za hrabrost Kraljevskog humanitarnog društva Škotske.

Osim kao glumac i producent, danas je 55-godišnji Gerard Butler poznat i kao humanitarac te netko tko ne skriva vlastite uspone i padove. U intervjuima često govori o ranijim borbama s ovisnošću, važnosti mentalnog zdravlja i tome kako ga je život, kroz sve turbulencije, naučio zahvalnosti.

I dok se vraća u ulogu vikinškog oca u igranoj verziji Kako izdresirati zmaja, jasno je da Butler ima jednu od onih karijera koje nisu bile planirane, ali su ispale baš kako treba. S karizmom, talentom i autentičnim šarmom, i dalje ostaje jedan od najsimpatičnijih holivudskih “ratnika”.

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora