‘Fiume o morte!’: Film koji pokazuje da lekcije iz povijesti mogu biti zabavne

“Film je zamišljen kao lekcija iz povijesti, ali zabavna. U srednjoj školi nisam baš volio povijest jer nisam imao profesora koji je dobar u storytellingu, a povijest je u osnovi umijeće pričanja priče. Želio sam pokazati da kombiniranjem pripovijedanja i činjenica, povijest ne mora biti dosadna, nego može biti zabavna”, objašnjava redatelj i scenarist filma Fiume o morte!, Igor Bezinović.

Osim za hrvatske ljubitelje sporta koji iščekuju finale Svjetskog prvenstva u rukometu, nedjelja, 2. veljače, važan je datum i za hrvatske filmofile. Naime, tad će, na 54. Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, svjetsku premijeru imati dokumentarno-igrani film Fiume o morte!, redatelja i scenarista Igora Bezinovića, nastao u produkciji Restarta. Prvi je to hrvatski film koji će biti prikazan u glavnom natjecateljskom programu Tiger ovog prestižnog festivala te definitivno film kakvog do sada nije bilo u hrvatskoj kinematografiji.

Fiume o morte! inovativan je prikaz 16-mjesečne okupacije Rijeke 1919., koju je proveo talijanski pjesnik i vojskovođa Gabriele D’Annunzi, odnosno zanimljiva lekcija iz povijesti koja nam, kako kaže latinska poslovica, može pomoći razumjeti današnje vrijeme.

Film nas, dakle, vraća u vrijeme nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, kad se pojavilo tzv. Riječko pitanje, odnosno pitanje pripadnosti Rijeke (tal. Fiume) o kojem su pregovarale Kraljevina Italija i Kraljevina SHS (kasnije Jugoslavija). Iako Rijeka nije bila uključena u Londonski ugovor iz 1915., koji je Italiji obećao dijelove istočne obale Jadrana, talijanski nacionalisti smatrali su da im grad pripada. Međutim, talijanska vlada nije htjela pripojiti Rijeku jer bi time prekršila međunarodne obveze, a 12. rujna 1919., Gabriele D’Annunzio, poznati talijanski pjesnik, vojni časnik i radikalni nacionalist, sa skupinom oko 2.500 paravojnih legionara, umarširao u Rijeku i nasilno je pripojio Italiji.

Posebna država

Godinu dana kasnije, 8. rujna 1920., D’Annunzio je Rijeku – uz slogane “Fiume o morte!” (Rijeka ili smrt!) i “Viva l’Italia!” (Živjela Italija!) – proglasio posebnom državom nazvavši ju Talijanskom upravom za Kvarner. Rijeka je tijekom njegove vlasti postala eksperimentalni prostor za autoritarne ideje – uključujući kult vođe, masovne propagandne spektakle, glorifikaciju nasilja i vojne parade što se kasnije vezalo i uz Mussolinijev fašistički režim.

D’Annunzijeva vladavina trajala je 16 mjeseci, sve do kraja 1920., odnosno tzv. Božićnog rata kad je talijanska vojska, koja dotad nije priznavala D’Annunzijevu samoinicijativnu okupaciju, napala Rijeku i protjerala njegove snage. Rapallskim ugovorom iz 1920., Italija i Kraljevina SHS dogovorile su da Rijeka postane nezavisna država. No, već 1924. Mussolinijeva Italija službeno je anektirala grad.

Ovu kompleksnu povijesnu priču, riječki je redatelj, Igor Bezinović, dobitnik Velike Zlatne arene za dugometražnu dramu Kratki izlet (2017.), ispričao kombinirajući različite filmske tehnike te tako ponudio dinamičan i višeslojan prikaz ovog događaja.

Četiri sloja filma

Naime, Bezinović je posegnuo za dramatiziranim rekonstrukcijama ključnih događaja iz razdoblja D’Annunzijeve okupacije u kojima su angažirani sami Riječani čime je postigao autentičan prikaz povijesnih scena te istovremeno lokalnoj zajednici omogućio interpretaciju vlastite povijesti.

Dokumentaristički sloj film ogleda se u razgovorima s građanima koji u filmu dijele svoja saznanja i razmišljanja o D’Annunziju i njegovoj ostavštini što pak pruža uvid u kolektivno sjećanje i suvremeno razumijevanje ovog povijesnog događaja.

U filmu su korištene i arhivske snimke te fotografije iz tog razdoblja čime je ponuđen i autentičan vizualni kontekst iz vremena okupacije, a Bezinović je koristio i nekonvencionalne narativne strukture i vizualne stilove kako bi prikazao na koji je način D’Annunzio koristio spektakl, rituale i simboliku kako bi stvorio političku iluziju moći i autoriteta tijekom svoje vladavine. Upravo ovaj segment filma gledatelje potiče na kritičko razmišljanje o ovom povijesnom događaju i njegovom utjecaju na suvremeno društvo.

Kombinacijom dramatiziranih rekonstrukcija, dokumentarističkih segmenata, arhivskih sadržaja te eksperimentalnih elemenata, Fiume o morte! pruža jedinstven i sveobuhvatan pogled na ovaj dio riječke povijesti te povezuje prošlost s aktualnim društvenim pitanjima.

“Mislim da će američkoj publici paralele između Trumpa i D’Annunzia biti očite”, rekao je Igor Bezinović za The Hollywood Reporter napominjući da je D’Annunzijev “rimski pozdrav” postavio temelje za Mussolinijeve manire kojih su se mnogi sjetili zbog nedavne kontroverze oko geste Trumpovog savjetnika i mogula Elona Muska.

D’Annunzio poput Jokera

“D’Annunzio je diktator, ali, jasno je svima, čudan diktator. On je kao Joker iz ‘Batmana’ – neka vrsta negativca za kojeg znate da je super inteligentan, zabavan i duhovit, ali ga se istovremeno stvarno bojite”, filmski slikovit bio je Bezinović koji je objasnio i zašto se odlučio za hibridni pristup filmu.

“Film je zamišljen kao lekcija iz povijesti, ali zabavna. U srednjoj školi nisam baš volio povijest jer nisam imao profesora koji je dobar u storytellingu, a povijest je u osnovi umijeće pričanja priče. Želio sam pokazati da kombiniranjem pripovijedanja i činjenica, povijest ne mora biti dosadna, nego može biti zabavna”, objašnjava Bezinović.

U tom smislu, riječki redatelj nije prikazao samo jednu stranu priče, nego je u skladu s uvijek prisutnim različitim gledištima na isti događaj, gledateljima ponudio nekoliko pogleda na to razdoblje baš kao što je angažirao nekoliko ljudi da tumače D’Annunzija.

“Razmišljao sam o tome kao o teškoj zagonetki. Kad je došlo vrijeme za montažu filma, to smo radili na četiri razine: postojala je povijesna razina koja je pričala priču; druga razina su rekonstrukcije; treća razina je izmjena glumaca koji igraju D’Annunzija; a četvrta izmjena pripovjedača. Time smo postigli da pri svakom gledanju filma uočite nešto novo. Toliko se stvari događa u filmu da pri prvom gledanju ne možete istovremeno pratiti sve četiri linije”, objašnjava Igor Bezinović te hvali montažerku Hrvoslavu Brkušić s kojoj je, prije ovog, surađivao na dva dugometražna filma – dokumentarnom filmu Blokada (2012.) te igrano-dokumentarnom filmu Kratki izlet (2017.).

“Kad izađete iz kina, izađete s dojmom, a to je ono što želimo postići: dojam da ste gledali nešto složeno i veliko. Uostalom, povijest i život također su složeni, nemojmo baš uvijek tražiti i cijeniti jednostavnost”, zaključuje Bezinović.

Je li Gabriele D’Annunzio bio fašist?

D’Annunzijeva vlast u Rijeci smatra se prethodnicom fašizma, a pitanje treba li ovog talijanskog diktatora smatrati fašistom pitanje je koje je, kao i brojna druga povijesna i politička, Italiji još uvijek bez jednoznačnog odgovora.

“On nikada nije bio član službene fašističke stranke, ali su ga fašisti smatrali duhovnim vođom. D’Annunzi je bio teški nacionalist i imperijalist. Želio je osvojiti istočni Jadran i u ostvarenju svojih želja koristio je vojnu silu. Meni je to dovoljno da osobu nazovem fašistom”, jasan je Bezinović.

Kako je već rečenom, u filmu je korišteno puno fotografija, više od 10.000! Ono što upada u oči jest da dobar njih pokazuje ljude na plači, u dokolici. Riječ je o vojnicima koji su se u Rijeci, za razliku od građana, dobro zabavljali. Osim toga, dosta je i fotografija pasa koji su svoje mjesto našli i u filmu.

“Nije mi bila namjera snimiti film o ludom diktatoru. Htio sam snimiti film o svom gradu i o povijesti. To je moj životni projekt!,” kaže Bezinović svjestan da će da će neki ljudi u Italiji njegov film okarakterizirati kao falsificiranje povijesti, iako je u potpunosti utemeljen na činjenicama.

No, za redatelja je pravi cilj filma daleko važniji od bilo kakve polemike. On želi da ova priča živi dalje, da postane dio gradskog i kolektivnog sjećanja.

“Želio sam ispričati priču o Rijeci koju će neki ljudi u mom gradu moći prepričavati sljedećim generacijama. Neki klinac u srednjoj školi će konačno moći naučiti ovu priču o našem gradu koju ja nisam imao prilike naučiti. A možda će neki profesor sociologije ili povijesti učenicima reći: Ovo je film koji je jedan čovjek snimio o našem gradu prije mnogo godina. Nije više s nama, ali pogledajmo film!’ To bi mi bila najveća nagrada”, zaključuje Igor Bezinović.

Hrvatska premijera filma najavljena je za subotu, 8. veljače, u Zagrebu će prvi put biti prikazan u četvrtak, 13. veljače, a potom i u kinima diljem Hrvatske.

O autoru