U svojem 51. izdanju, beogradski filmski festival nudi niz poslastica za filmofile. Od filma otvaranja Zločin je moj Françoisa Ozona preko egzistencijalnih drama i transgeneracijskih saga do niza srbijanskih premijera hrvatskih filmova.
Beogradski FEST, 51. po redu, a ove godine pod motom Strast života, otvara se danas, 24. veljače, međunarodnom premijerom novog (dvadeset i trećeg!) ostvarenja hiperproduktivnog Françoisa Ozona. Naime, retro celuloidni krimić, Zločin je moj (Mon crime / The Crime Is Mine), omaž američkim i francuskim romantičnim komedijama iz 1930-ih, u matičnoj zemlji u distribuciju kreće tek 8. ožujka.
Ozon nas uvodi u raznolik program kojim dominiraju upravo frankofoni autori, izdvojit ćemo Claire Denis koja već ima novi film, i to romansu ambijentiranu u Nikaragvu (Zvijezde u podne / Stars at Noon), dok mi u kinima još gledamo njegovog prethodnika (Obje strane oštrice / Avec amour et acharnement / Both Sides of the Blade) i pritom se čudimo što se to dogodilo s progresivnom politički angažiranom autoricom da se prije koju godinu odala romantičnim komedijama i melodramama. Spomenimo i novi uradak Mije Hansen Løve Jedno lijepo jutro (Un bon matin / One Fine Morning) s Leom Seydoux koji usprkos realističkom prosedeu i teškoćama s kojima se protagonistkinja suočava očitavamo kao feel good ženski film o izazovima ranih srednjih godina; gledatelj će u lijepo kadriranim scenama pratiti Sandru dok nastoji uskladiti freelance prevoditeljske angažmane, samohrano majčinstvo, skrb za teško bolesnog oca i novu, kompliciranu vezu.
Snovitu dramu Zagrli me čvrsto (Serre moi fort / Hold Me Tight) i transformativnu priču Više nego ikad (Plus que jamais / More Than Ever), obje francuske i podjednako dopadljive, povezuje Vicky Krieps, u zadnje vrijeme hiper tražena europska glumica, koju trenutno gledamo u Korzetu (Corsage). U po dva festivalska naslova naći ćemo i Miju Goth, riječ je o hororima Pearl i Beskrajan bazen (Infinity Pool) te Leu Seydoux koja osim u Jednom lijepom jutru igra i u Cronenebergovim Zločinima budućnosti (Crimes of the Future).
Tata i sin Cronenberg
Programska poslastica je i novi Guadagnino kojem je poslije Suspirije uspjelo snimiti još jedan umjetnički horor romantičnog predznaka Kosti i sve (Bones and All), a kad smo kod tog žanra, moći će se pogledati i šašavo domišljata Pearl, danski Ne govori nikome (Gaesterne / Speak No Evil), body horor Zločini budućnosti redatelja Davida Cronenberga s Kristen Stewart i već spomenutom Seydoux, na kraju i bizarni ZF horor Beskrajni bazen s potpisom njegovog sina Brendana Cronenberga, a sniman u hrvatskoj koprodukciji, dijelom u Šibeniku. Zeller je pak kao prequel hvaljenom Ocu (The Father) u međuvremenu s Hughom Jackmanom i Laurom Dern snimio Sina (The Son), a u selekciji su i Tori i Lokita (Tori y Lokita), aktualni uradak nenadmašne braće Dardenne.
Kao svojevrstan, barem lingvistički kuriozitet izdvajamo i neodoljiv mali film u cijelosti na irskom jeziku Tiha djevojčica (An cailín ciúin / Quiet girl), koji je naša publika već mogla vidjeti na ZFF-u. Vrijedi svakako ukazati i na moćnog belgijskog Pobunjenika (Rebel) kojem su gledatelji odmah prilijepili superlativ najboljeg filma o ISIL-u, kao i na intimnu dramu Jedna noć, jedna godina (Un año, una noche / One Year, one Night) gdje Noémi Merlant nalazimo u ulozi traumatizirane djevojke koja je preživjela napad na Bataclan.
Najviše se ipak veselimo ostvarenjima iz manjih ili naprosto nam nedostupnijih kinematografija poput ruskog filma situacije ili prije eskalacije Pravi muškarac (Po muzhski / Like a Man), ukrajinske ratne drame Vizija leptira (Bachennya metelyka / Butterfly Vision) ili komedije, također ukrajinske, Luksemburg, Luksemburg (Luxembourg, Luxembourg), albanske drame Šalica kave i nove cipele (Një filxhan kafe dhe këpucë të reja veshur / A Cup of Coffee and New Shoes On), poljske Žrtve (Obet / Victim), slovenskog Probudi me (Zbudi me / Wake me) čiji scenarij supotpisuje književnik Goran Vojnović, azerbejdžanske Banu, meksičkog Totema ili iranskog Iza zida (Beyond the Wall).
Policijska represija u Parizu
Važno je spomenuti i doprinos frankofonih autora magrebskog porijekla koji pripovijedaju o tragičnim doseljeničkim sudbinama poput Našeg brata (Nos frangins / Our Brothers) u kojem alžirski filmaš Rachid Bouchareb progovara o policijskoj represiji koja se u Parizu sustavno provodi nad francuskim građanima koji nisu français du souche. Njegov film situiran je u 1986., ali o identičnom tipu institucionaliziranog nasilja nad doseljenicima svjedoče i filmovi iste tematike smješteni u sadašnjost (za primjer Jadnici Ladja Lyja, Athena Romaina Gavrasa).
Ljubitelji biografskih dokumentaraca mogu birati između Zlatnim lavom nagrađenog biopica o umjetnici i aktivistkinji Nan Goldin Sva ljepota i krvoproliće (All the Beauty and the Bloodshed), zatim filmova Voljeti Patriciju Highsmith (Loving Highsmith), temeljenog na autoričinim dnevničkim bilješkama i sjećanjima njenih ljubavnika i prijatelja, i Daliland koji se fokusira na kasnije godine turbulentnog braka Dalija i njegove Gale.
Tu je i izbor malih, dobro snimljenih i odglumljenih egzistencijalnih drama, dvije o tragičnom gubitku najbližih [uz francusku Zagrli me čvrsto, može se pogledati i danska Do kraja života (Resten af livet / Forever)], dok se u Više nego ikad junakinja suočava s neizlječivom bolešću, no nakon prvotnog očajavanja kreće na životno putovanje i ohrabruje se za nov početak na sjeveru.
Nešto za klince
Za klince osim Cvrčka i mravice, prvog hrvatskog 3D animiranog filma, na programu se našla i neobična, ali značenjski kompleksna priča u stop animaciji Marcel školjka s cipelama (Marcel the Shell with Shoes On) te njemački dugometražni igrani film Put (Der Pfad / The Path).
Zanimljivo, podosta filmova iz selekcije okrenuto je prošlosti poput bajkovite period drame Kraljeva kći (The King’s Daughter) tu je i povijesni film o Klari Asiškoj (Chiara), dok Ozonov Zločin je moj, kako smo već rekli, oživljava lude pariške godine između dva rata. Ipak, više je onih koji se zaokupljaju bliskom poviješću pa tako L’immensità s Penelope Cruz gledatelja vodi u rimske sedamdesete, sa Zatvorom 77 (Modelo 77 / Prison 77) završit ćemo u Barceloni s kraja sedamdesetih, a tada se, i to u Čileu, zbiva i atmosferična politička drama 1976.
Transgeneracijska saga Katedrala (The Cathedral) kroz odnose i mijene u jednoj prosječnoj američkoj obitelji te kroz mahom infantilnu fokalizaciju ocrtava tri posljednje dekade prošlog stoljeća. Zauvijek mladi (Les Amandiers / Forever Young) Valerie Bruni Tedeschi prati skupinu prijatelja koji u Parizu krajem 1980-ih pohađaju prestižni studij glume, Nostalgija (Nostalgia) donosi analepse u napuljske osamdesete, s Carstvom svjetlosti (Empire of Light) i dalje smo u osamdesetima, ali u zaostalom priobalnom gradiću na jugu Engleske, u Tihoj djevojčici oslikava se otprilike isto doba u ruralnoj Irskoj, mađarska Blokada (Blokád / Blockade) bavi se ključnom 1989. godinom.
Hrvatski filmovi u Beogradu
Od domicilne kinematografije treba izdvojiti Usta puna zemlje, posljednji film prošle godine preminulog Puriše Đorđevića, i Ovuda će proći put Nine Ognjanović koji će premijeru imati na FEST-u. Što se hrvatske produkcije tiče, na prošlogodišnjem jubilarnom izdanju prikazana je Zbornica Sanje Tarokić, podsjećamo da je Ne gledaj mi u pijat, dugometražni debi Hane Jušić, svojedobno proglašen najboljim filmom FEST-a, a ove su godine uvršteni intimistički Tragovi Dubravke Turić, bračna drama Baci se na pod Nine Violić te Cvrčak i mravica.
Nešto naslova iz ovogodišnje festivalske ponude posljednjih je tjedana na repertoaru naših kina poput Krivotvoritelja (The Forger) polarizirajuće Tár i Osam planina (Le otto montagne / The Eight Mountains), ekranizacije istoimenog romana Paola Cognettija, a stiže i Carstvo svjetlosti Sama Mendesa s Olivijom Colman i Colinom Firthom.
Međunarodni filmski festival FEST osmišljen je kao godišnji presjek najboljih filmova sezone. Prvi je održan u siječnju 1971. a otvoren je filmom M.A.S.H. Roberta Altmana. Od 2015. dodjeljuju se i četiri nagrade za Glavni natjecateljski program – međunarodna selekcija, program Srpski film – nacionalna selekcija, program ‘Granice’, subverzivni i kontroverzni filmovi i filmovi iz regije te nagrada kritičara ‘Nebojša Đukelić’ ustanovljena u spomen na tog novinara, filmskog kritičara i dugogodišnjeg izbornika FEST-a.
Nagrada ‘Beogradski pobednik’ za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti ove će godine biti dodijeljena Lordanu Zafranoviću i producentu Dobrivoju Tanasijeviću, poznatijem po umjetničkom imenu Dan Tana. Festival se zatvara u nedjelju, 5. ožujka.
O autoru
