‘Balkanika: Tamna strana’: Obračun u malom Livnu

Bosanskohercegovački akcijski film Balkanika: Tamna Strana nastao je u vlastitoj produkciji braće Luke i Marina Mamuze. Odmah treba istaknuti da sadrži prilično dobro odrađene akcijske scene. Od pozitivnih stvari treba istaknuti odlične dijaloge ispunjene prirodnim humorom i dobru glumu. Najveća mana filma je neizbrušeni scenarij. No, usprkos tomu vrijedan je gledanja.

Akcijski film Balkanika: Tamna Stana (2025.) stiže nam iz Bosne i Hercegovine. Nastao je u vlastitoj produkciji braće Luke i Marina Mamuze, bez novčane institucionalne potpore i drugih filmskih kuća/centara. Zbog toga je već dobio i epitet najambicioznijeg amaterskog filma na prostorima bivše Jugoslavije. Osim što su producenti, Luka je jedan od glavnih glumaca i scenarist a Marin je redatelj.

Nastavak serije

Na web portalu IMDb stoji da je budžet filma iznosio 380.000 eura. Doduše, koliko je poznato i objavljeno u nekim medijima, lokacije za snimanje besplatno su ustupljene a MUP im je posudio oružje. To je, dakako, imalo veliki utjecaj na budžet jer iznajmljivanje lokacija za snimanje i nije tako jeftino. Kad bi samo to zbrojilo navedeni podatak za budžet zasigurno bi puno veći.

Ovaj film svojevrsni je nastavak je petodijelne TV serije Balkanika iz 2021. godine. Ta serija je doživjeli veliki uspjeh kod publike. Ono što je bitno za ovaj film je da riječ o cjelini čija priča funkcionira samostalno, tako da nije nužno poznavanje TV serije. To je, dakako, već u samom startu veliki plus za gledatelja a podosta govori i o već spomenutoj ambicioznosti braće Mamuza.

Glavni protagonisti filma su Struja (Luka Mamuza) i Bakar (Ivan Šagolj). Oni su dvojica livanjskih švercera koji prenose drogu preko granice do obližnjeg Splita. Drogu švercaju tako da ju stave ispod automobila (zalijepe paket) livanjskog liječnika Tarika (Mirvad Kurić) koji svaki dan putuje na posao u Split. Čitav posao odrađuju nevoljko, kao otplatu duga za lokalnog narkobosa Oluju (Dragan Marinković).  

Okidač zapleta čitave priče je mlada  sirijska imigrantkinja Layla (Ana Popović), koja, nakon što nije željela prijeći u Hrvatsku, ostaje u Livnu. Između nje i Bakra pojave se, nakon lošeg početka, ljubavne iskre. Ona je iz Sirije ponijela eksploziv za teroristički napad, koji je trebala prebaciti u Italiju. Za njom tragaju islamisti iz Sirije, među kojima je i njezin brat Adil (Irfan Ribić).

Produkcijski gotovo odličan

Nakon što nju i sve oko nje lociraju, dolaze u Livno. Njihov dolazak rezultira nizom napetih sukoba, koji dovode u pitanje ne samo posao s drogom, nego i opstanak svih uključenih. Redaju se likvidacije a Struja i Oluja postaju glavne mete. Čitav ovaj kaos za njih obojicu poprima i crte “osobnog” jer se, osim s radikalnim islamistima, moraju obračunati i s Olujom…

S obzirom na budžet i epitet “amaterski”, odmah treba istaknuti da je film produkcijski daleko do toga. Između ostalog, većina akcijskih scena izgleda prilično dobro za kategoriju jednog takvog filma, interijeri izgledaju pristojno, noćne scene su vrlo dobre a odlična je scena i s utrkom automobila. U njoj se  pojavljuje i inovator i poduzetnik Mate Rimac (koji hvali svoj Bugatti), koji je rodom iz Livna i jasno je da je pomogao na ovaj ali i na druge načine filmu.

Pohvalno je što se tematski bavi uvijek aktualnim temama migracija i terorizma ali i sudbinama mladih ljudi koji ne vide neku životnu perspektivu pa se upuštaju u kriminal. Posebno je kao tema naglašen i islamski radikalizam te metode kako dobivaju svoje pristalice. Tu treba naglasiti da se ni kriminal ni taj vjerski fanatizam ne idealiziraju ali niti ne osuđuju. Oni su ovdje predstavljeni kao jedan nezaobilazni element naše svakodnevice.

Neizbrušen scenarij

Veća mana filma leži u njegovom scenariju i koja se i odrazila na čitavi film. Prije svega mislimo na ponešto nelogičnosti a jedan od njih je kako su radikalni islamisti nesmetano prešli tolike granice i stigli neometano i brzo do Livna. Ta stavka je neuvjerljiva i možemo je nazvati “klišejem” za koji se računalo da će se “izgubiti” u čitavom filmu.

Također, imamo i scenu telefonskog razgovora u kojem se prijavljuju teroristi u kući a pozivatelj biva ubijen usred razgovora te mu ispada telefon. S obzirom na to da je jasno rekao riječ “teroristi” teško je za vjerovati da policija ne bi reagirala. Kad smo već kod terorista, njihov prikaz je i karakterno i fizički izrazito stereotipan (to se još da i oprostiti). Napomenuli smo već da većina akcijskih scena izgleda prilično dobro. No, ima i onih koje se moraju nazvati “traljavim i bučnim” i krajnje neuvjerljivim.  

Priča filma sadrži veliki broj likova ali priča ih ne tretira sve na jednak način. Posljedica toga je da što su neki od tih likova dio priče filma tek radi same njegove radnje. Svemu se mora dodati da sadrži i i nekolicinu podzapleta koji nisu na jedanak način obrađeni. Sve ove mane rezultat su “neizbrušenog” scenarija. Kao takav on prikladniji je kao TV serija. Sve to itekako se osjeti i u ritmu filma koji je prilično neujednačen te u trajanju filma koje je predugo (nešto manje od dva i pol sata).

U one pozitivne stvari idu dijalozi koji su često ispunjeni “prirodnim” humorom te poznatim bosanskim (i ostalim) frazama . Taj “neozbiljni” dio filma za veliku je pohvalu. Film sadrži nekolicinu scena koje su vrlo duhovite a na jednu ćete se zasigurno valjati (dijalog o “pušenju”). Vezano za dijaloge idu i glumačke izvedbe koje su, kod glavnih protagonista, sasvim solidne i uvjerljive.

Kapa dolje na ambicioznosti

Trojac Luka Mamuza, Ivan Šagolj te hrvatska glumica Ana Uršula-Najev doista su za svaku pohvalu. Dodajmo da je u sporednoj ulozi hrvatski glumac Goran Grgić, koji je svoju rolu odigrao vrlo uvjerljivo i s daškom duhovitosti (odličan dijalog zašto neće u oružani obračun, pred samu završnicu filma). Kako  je već igrao slične uloge (npr. u odličnoj srpskoj TV seriji Državni službenik, 2019.-2022.), možemo samo zaključiti da mu te žanrovske uloge (polu)negativaca itekako odgovaraju.

Film Balkanika: Tamna strana definitivno ima svojih čari koji ga čine privlačnim. On nije vrhunsko filmsko ostvarenje, već samo dobro (korak iznad prosječnog). Ono što je sigurno je to da je u bosanskohercegovačkoj kinematografiji već sada ostavio veliki trag. Velika je šteta što se na scenariju nije bolje poradilo jer bi krajnji rezultat bio još bolji i kvalitetniji. No, usprkos svim manama filma, vrijedan je gledanja. Sve u svemu, kapa dolje na ambicioznosti braće Mamuza.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora