Umjesto da se oslanja na brutalnost i eksplicitno nasilje, Predator: Badlands bira introspektivniji pristup, fokusiran na unutarnji razvoj protagonista. Kao takav možda neće zadovoljiti sve poklonike klasičnog pristupa franšizi, ali nudi dovoljno svježine da opravda svoju egzistenciju – i jasno najavljuje početak novog Predator svijeta. Elle Fanning zaslužuje pohvale za svoj nastup.
Franšiza Predator već desetljećima zauzima posebno mjesto u suvremenoj znanstvenofantastičnoj mitologiji. Od prvog susreta s nevidljivim lovcem u srednjoameričkoj džungli 1987. godine, pa sve do kasnijeg susreta s opakim Xenomorphom iz paralelnog Alien univerzuma, ovaj serijal neprestano istražuje granice između čovjeka i predatora, tehnologije i instinkta, lovca i plijena. Predator: Badlands nastavlja tu tradiciju, ali i otvara nova vrata unutar već poznatog svemira.
Hrabrost za korak dalje
Redatelj filma je Dan Trachtenberg, autor koji je već ostavio snažan pečat unutar franšize s filmom Prey iz 2022. godine. Njegov pristup karakterizira minimalistička estetika, duboka povezanost s prostorom i s vremenom, te sposobnost da u poznatom pronađe novo. Tri godine nakon ovog filma Trachtenberg je režirao i koautorski potpisao – s Joshom Wassungom (režija) i Michom Robertom Rutareom (scenarij) – animirani film Predator: Killer of Killers.
Taj animirani film dočekan je s iznenađujuće snažnim odobravanjem, kako od kritike, tako i od dugogodišnjih obožavatelja franšize. Unatoč formatu animacije, film nije ublažio brutalnost pa je krvavost je ostala integralni dio vizualnog jezika. Kritičari ističu da je stilizirana animacija omogućila još maštovitije prikaze nasilja, bez gubitka intenziteta. Posebno je pohvaljena hrabrost autora da zadrže predatorsku surovost, čak i u mediju koji se često percipira kao blaži. Film je time potvrdio da mitologija Predatora ne ovisi o formatu, već o dosljednosti u prikazu lova kao primarnog impulsa.
Scenarij za Predator: Badlands potpisuju Dan Trachtenberg i Patrick Aison, dvojac koji je već surađivao na Prey. Njihova kreativna sinergija temelji se na razumijevanju izvornog materijala, ali i hrabrosti da se krene u neistražene narativne teritorije. A to je itekako vidljivo jer je ovo, u jednom segmentu, malo drugačiji Predator film.
Radnja filma prati Deka (Dimitrius Schuster-Koloamatangi), mladog ali, po svim nemilosrdnim standardima svojeg ratničkog Predator klana, nedovoljno dobrog pripadnika Yautja. No, Dek je uporan i pod svaku cijenu želi dokazati da je rođen da bude veliki lovac i ratnik. Njegov stariji brat Kwei (Michael Homik) podržava ga u toj misiji, dok njihov otac Njhorr (Reuben De Jong), vođa klana, smatra Deka slabićem i sramotom za lozu.
Kada otac naredi Kweiju da likvidira brata, dolazi do sukoba između njih. Prije nego što izgubi život od očeve ruke, Kwei uspijeva lansirati Dekovu letjelicu prema negostoljubivom planetu Gennu – upravo tamo gdje se Dek i htio uputiti, kako bi se vratio s trofejom koji će dokazati njegovu vrijednost. Taj trofej je čudovišno stvorenje Kalisk. Nakon grubog prizemljenja na Gennu, Dek ubrzo shvaća da ga smrt vreba na svakom koraku. Spletom okolnosti, njegovi saveznici postaju oštećeni android Thia (Elle Fanning) i malo, ali iznimno vrijedno stvorenje Bud…
(Neočekivani) Izostanak eksplicitne brutalnosti
Već smo spomenuli da je Predator: Badlands malo drugačiji od drugih naslova ove franšize. Naime, svjesno je odmaknut od krvave tradicije, s ciljem da redefinira što Predator može biti u suvremenom filmskom kontekstu. Film djeluje kao svojevrsni prolog, uvod u novi narativni svijet koji tek treba biti izgrađen.
Umjesto da se oslanja na brutalnost i eksplicitno nasilje, Badlands bira introspektivniji pristup, fokusiran na unutarnji razvoj protagonista. Nasilje je prisutno, ali je stilizirano i dozirano, gotovo ritualno, čime se stvara distanca od dosadašnje ikonografije serijala. Izostanak eksplicitne brutalnosti pritom je neočekivan, osobito s obzirom na Trachtenbergov prethodni rad u Prey i animiranom Killer of Killers, gdje je krvavost bila integralni dio izraza ovdje je svjesno potisnuta u korist emocionalne introspekcije.
Umjesto klasične dinamike lovca i plijena, ovdje se gradi priča o pripadanju, identitetu i osobnoj vrijednosti. Vizualna komponenta filma pritom je iznimno promišljena te i dalje raskošna. Slobodno se može reći da film funkcionira kao coming-of-age priča, što je gotovo presedan unutar Predator univerzuma. Takav pristup otvara vrata novoj publici, koja možda nije odrasla uz originalne filmove, ali traži dublju emocionalnu rezonanciju. Film se pritom ne odriče mitologije, već je širi i nijansira, ostavljajući prostor za daljnje istraživanje predatorske kulture. Stoga možemo reći da time postaje temelj, odnosno, početak nečeg većeg, a ne kulminacija poznatog.
Mala mana filma je što njegov ritam povremeno varira. Mirnije, emotivne scene i napete akcijske sekvence ne povezuju se uvijek glatko, pa to ostavlja dojam da radnja ponekad zastane ili naglo ubrza. Emocionalni vrhunci nisu dosljedno izgrađeni, što umanjuje snagu pojedinih odnosa. Iako je planet Genna vizualno dojmljiv, njegova narativna funkcija ostaje površna te je u konačnici više kulisa nego živi svijet.
Android Thia
Primjetno je da film često sugerira dubinu, ali je rijetko konkretno istražuje, ostavljajući dojam nedovršenosti. Završetak ne donosi emocionalnu kulminaciju, već djeluje kao prijelazna točka, gotovo kao pilot-epizoda većeg narativa. U tom smislu, otvoreni kraj nije nužno slabost, ali je potvrda da Badlands prvenstveno funkcionira kao temelj za ono što tek dolazi.
Također, primjetno je da film povremeno luta između znanstvene fantastike, osobne drame i mitske alegorije, bez jasnog žanrovskog sidra. Iako je ta raznolikost ambiciozna, prijelazi između stilova nisu uvijek skladni, što može zbuniti gledatelja. Umjesto da se organski nadopunjuju, žanrovski slojevi ponekad djeluju kao paralelne staze koje se ne susretnu.
Android Thia, koju tumači Elle Fanning (Bob Dylan: Potpuni neznanac /A Complete Unknown, 2024.), jedan je od najupečatljivijih elemenata filma. Nije riječ o klasičnom robotu bez emocija, ona je emocionalno slojevita, ranjiva i povremeno duhovita, što i nije baš često (pogotovo ne u ovoj franšizi). Recimo i to da je Thia android model korporacije Weyland-Yutani iz Alien franšize. Njezina prisutnost u filmu izravno povezuje svjetove Predatora i Aliena, ne samo vizualno, već i mitološki.
Treba posebno istaknuti da Fanning glumi dvostruku ulogu, utjelovljujući i Thiu i njezinu android sestru Tessu. Iako nije središnji protagonist, lik Thie funkcionira kao katalizator promjene, što njezinu ulogu čini važnijom nego što se na prvi pogled čini. Posebno treba istaknuti da Fanning vrlo često krade kadar ali to treba svrstati u pozitivne stavke a ne negativne.
Najava novog poglavlja
Predator: Badlands možda neće zadovoljiti sve poklonike klasičnog pristupa franšizi, ali nudi dovoljno svježine da opravda svoju egzistenciju. Film ne pokušava nadmašiti prethodne naslove spektaklom, već ih reinterpretira kroz osobniju i introspektivniju prizmu. Snaga ovog ostvarenja Dana Trachtenberga leži u hrabrosti da se uspori, zastane i pogleda u unutarnji svijet likova koji su dosad bili prikazivani gotovo isključivo kroz akciju.
Iako ritam nije uvijek ujednačen, a pojedini elementi ostaju nedovoljno razrađeni, cjelina funkcionira kao promišljen početak. Vizualna raskoš, tematska širina i emocionalna nijansiranost daju filmu prepoznatljiv identitet. Uvođenje androida Thie i mitoloških elemenata dodatno proširuje svemir, otvarajući prostor za povezivanje s drugim franšizama.
Na njegov otvoreni kraj ne treba gledati kao na slabost, već kao na najavu i poziv na daljnje poglavlje koje tek treba biti ispisano. U tom smislu možemo reći da film ne zatvara krug, već ga tek crta. A taj potencijal, ako se pravilno razvije, mogao bi redefinirati što Predator znači za novu generaciju gledatelja. Solidno, promišljeno i dovoljno intrigantno – Badlands je očigledno prvi korak u stvaranju novog Predator svijeta.
O autoru
