Tijekom više od pet desetljeća karijere Diane Keaton osvojila je nagrade Oscar, BAFTA i dva Zlatna globusa, ostavila neizbrisiv trag u više od 60 filmova te se okušala i kao redateljica i producentica, a njezine uloge od Kumai Annie Hall do kasnijih komedija poput Kluba zadovoljnih žena zauvijek će ostati dio filmske povijesti.
Filmsku publiku širom svijeta rastužila je vijest o smrti glumice Diane Keaton, 80. godini života. Tijekom karijere koja je trajala više od pet desetljeća osvojila je brojne nagrade, među kojima se ističu Oscar, BAFTA i dva Zlatna globusa, a bila je i dvaput nominirana za Emmy te jednom za Tonyja. Njezina filmografija broji više od 60 naslova u kojima je ostavila snažan trag, a na filmu je debitirala 1970., u komediji Ljubavnici i drugi stranci (Lovers and Other Strangers). Najveću je afirmaciju stekla već dvije godine kasnije, ulogom Kay Adams u KumuFrancisa Forda Coppole, nakon čega je uslijedila njezina najpoznatija suradnja s Woodyjem Allenom i kultni film Annie Hall.
Osim što je bila iznimno cijenjena glumica, Keaton se okušala i iza kamere. Režirala je dokumentarac Heaven (1987.), obiteljsku dramu Neznani junaci (Unstrung Heroes, 1995.), televizijski film Amelia Earhart: The Final Flight (1994.) te dramediju Taj vražji telefon (Hanging Up, 2000.), u kojoj je i glumila uz Meg Ryan i Lisu Kudrow. Bila je i producentica u nekoliko projekata te će svakako ostati upamćena kao svestrana umjetnica koja je znala jednako snažno djelovati i ispred i iza kamere.
U kasnijim godinama karijere Diane Keaton ostala je jednako aktivna, posebno u žanru romantičnih komedija i filmova s temom prijateljstva i obitelji. Imali smo ju prilike gledati u naslovima poput Klub zadovoljnih žena (Book Club, 2018.) i njegovom nastavku Klub zadovoljnih žena 2: Novo poglavlje (Book Club: The Next Chapter, 2023.), a među posljednjim ostvarenjima koje je snimila nalaze se i britanska komedija Arthur’s Whisky (2024.) te američkoj komediji Summer Camp (2024.), u kojoj je glumila s Kathy Bates i Alfre Woodard.
U nastavku donosimo podsjetnik na neke od najznačajnijih filmova u kojima je ostavila neizbrisiv trag…
Annie Hall (1977.)
Film je režirao Woody Allen, a Diane Keaton utjelovila je naslovnu junakinju uz samog Allena i Tonyja Robertsa. Priča prati ljubavnu vezu komičara Alvyja Singera (Woody Allen) i Annie Hall, prikazanu kroz retrospektive i humoristične dijaloge. Keaton je za ovu ulogu osvojila Oscara za najbolju glumicu, a film je ukupno nagrađen s četiri Oscara – za najbolji film, najboljeg redatelja (Woody Allen), najbolji originalni scenarij (Allen i Marshall Brickman) te najbolju glavnu glumicu (Keaton). Njezina interpretacija slobodoumne, pomalo nespretne žene postala je sinonim za novu vrstu romantične heroine. Uloga je oblikovala i njezin osobni modni stil, koji je nakon filma postao globalni trend. Naime, Diane Keaton je u tom filmu nosila uglavnom vlastitu odjeću koja je u to vrijeme bila neuobičajena za ženske likove u romantičnim komedijama. Umjesto klasičnih haljina i ženstvenih krojeva, pojavila se u muški inspiriranoj odjeći: širokim hlačama, prslucima, kravati, košuljama, odijelima i šeširima.
Kum (The Godfather, 1972.)
Ulogom Kay Adams, djevojke i kasnije supruge Michaela Corleonea, Diane Keaton prvi je put privukla pozornost šire publike. Film je režirao Francis Ford Coppola, a dok Michael, kojega je tumačio Al Pacino, postupno preuzima ulogu glave obitelji, Kay je predstavljala moralnu i emotivnu protutežu mafijaškom svijetu. Uz njih su u filmu glumili Marlon Brando i James Caan, a priča je dobila dva nastavka (1974. i 1990.) u kojima se Keaton također vratila svojoj ulozi. Posebno je zapamćena scena iz trećeg dijela, kada Kay zatvara vrata Michaelu i time simbolički prekida vezu s njim – trenutak koji se ubraja među najsnažnije u čitavoj trilogiji.
Crveni (Reds, 1981.)
U ovoj povijesnoj drami, Diane Keaton je glumila uz Warrena Beattyja, koji je ujedno i redatelj filma, snimljenog prema stvarnim događajima iz života američkog novinara Johna Reeda, autora knjige “Ten Days That Shook the World” (1919.). Diane Keaton utjelovila je Louise Bryant, Reedeovu partnericu i novinarku, dok je Beatty igrao samog Reeda. Film je imao čak dvanaest nominacija za Oscara i osvojio tri – za najbolju režiju, najbolju sporednu glumicu (Maureen Stapleton) i najbolju kameru (Vittorio Storaro). Osim toga, Beatty je nagrađen i Zlatnim globusom za najbolju režiju, a Keaton je zaradila je nominaciju za Oscara i BAFTA-u.
Zločini srca (Crimes of the Heart, 1986.)
U priči o tri sestre koje se ponovno okupljaju u roditeljskom domu nakon niza osobnih kriza, Diane Keaton tumači Babe Botrelle. Njezin lik pokušava pronaći put nakon što je ranila vlastitog muža, što pokreće niz komičnih i dramatičnih situacija. Uz Keaton, glumile su i Jessica Lange te Sissy Spacek, a film je režirao Bruce Beresford prema nagrađivanoj kazališnoj drami Beth Henley. Radnja spaja crni humor s intimnim obiteljskim dramama, a Keatonina izvedba isticala se u prikazu kontrasta između tragičnih događaja i nježne, ranjive strane Babe.
Manhattan (1979.)
Još jedna suradnja s Woodyjem Allenom donijela je Diane Keaton ulogu Mary Wilkie, intelektualke koja započinje vezu s njegovim likom. Uz njih su glumili Michael Murphy i Mariel Hemingway, a film je snimljen u crno-bijeloj tehnici koja naglašava ljepotu i atmosferu New Yorka. Manhattan se ubraja među najuspjelije Allenove filmove, a bio je nominiran za dva Oscara – za najbolju sporednu glumicu (Hemingway) i najbolji originalni scenarij (Allen i Brickman). Ova je uloga Keaton još jednom predstavila kao idealnu interpretatoricu urbanih i duhovitih ženskih likova.
Baby Boom (1987.)
U ovoj komediji u režiji Charlesa Shyera,Diane Keaton je glumila poslovnu ženu J. C. Wiatt koja nema vremena za ljubavni život, ali stvari se naglo promjene nakon što postane skrbnica djevojčice svojih preminulih rođaka. Uz nju glume Sam Shepard i Harold Ramis, a film je postigao veliki komercijalni uspjeh te je uslijedila istoimena serija koja se prikazivala od 1988. do 1989. Priča o sukobu karijere i majčinstva donijela je Keaton status omiljene zvijezde među širokom publikom. Film je, osim zabavne dimenzije, otvorio i tada aktualnu temu o položaju žena na tržištu rada i izazovima modernog roditeljstva.
Otac moje nevjeste (Father of the Bride, 1991.)
Steve Martin tumačio je oca djevojke koja se udaje, dok je Diane Keaton bila njegova supruga Nina Banks. Redatelj je ponovno bio Charles Shyer, a film je postao jedan od najgledanijih obiteljskih filmova ’90-ih godina 20. stoljeća. Keaton je ulogom dala toplinu i ravnotežu priči o emotivnim i financijskim izazovima roditeljstva. Popularnost filma rezultirala je i nastavkom Otac moje nevjeste 2 (Father of the Bride Part II, 1995.), u kojem su Keaton i Martin ponovili svoje uloge, a priča se nastavila motivom dolaska unuka i kasnog roditeljstva. Film je bio toliko omiljen da je 2022. snimljena nova verzija s Andyjem Garcíjom i Glorijom Estefan u glavnim ulogama, no upravo se Keatonina i Martinova verzija i dalje smatra klasičnom.
Klub prvih supruga (The First Wives Club 1996.)
U režiji Hugha Wilsona, Diane Keaton je glumila u ovoj komediji o tri žene koje smišljaju plan kako bi se osvetile svojim muževima koji imaju mlađe ljubavnice. Ostale dvije uloge tumače Bette Midler i Goldie Hawn, a film je stekao status kultne komedije o ženskoj solidarnosti i postao simbol osnaživanja žena srednjih godina. Publika je posebno zapamtila završnu scenu u kojoj Diane Keaton, Bette Midler i Goldie Hawn zajedno izvode pjesmu “You Don’t Own Me”, koja je postala himna ženskog prijateljstva i slobode. Film je zaradio više od 180 milijuna dolara diljem svijeta, a Diane Keaton je u lik Elise Eliot unijela humor, nježnost i snagu, čime je doprinijela dugotrajnoj popularnosti filma.
Marvinova soba (Marvin’s Room, 1996.)
U dirljivoj drami redatelja Jerryja Zaksa,Diane Keaton glumi Bessie, ženu koja se nakon godina razdvojenosti ponovno susreće sa sestrom Lee, koju tumači Meryl Streep. Uz njih se pojavio i mladi Leonardo DiCaprio u ulozi Hanka, Leeina buntovnog sina. Priča o obiteljskim sukobima, bolesti i oprostu donijela je Keaton nominaciju za Oscara, a film je snimljen prema kazališnoj drami Scotta McPhersona, a premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Torontu 1996. Radnja se razvija kada Bessie, oboljela od leukemije, pokušava obnoviti odnose s obitelji i pronaći donora koštane srži, što dovodi do emotivnog suočavanja dviju sestara i neočekivanog približavanja majke i sina.
Ljubav nema pravila (Something’s Gotta Give, 2003.)
Priča o Eriki Barry, uspješnoj dramskoj spisateljici koju glumi Diane Keaton, donijela je jedan od njezinih najzapaženijih kasnijih filmskih projekata. Partner joj je bio Jack Nicholson u ulozi Harryja Sanborna, šarmantnog, ali nepopravljivo nezrelog muškarca, a u filmu se pojavljuje i Keanu Reeves kao mladi liječnik Julian Mercer. Keaton je za ovu ulogu osvojila Zlatni globus i dobila nominaciju za Oscara, a film je dokazao da romantične komedije mogu privući publiku i s protagonistima u zrelijim godinama. Središte radnje čini neobičan ljubavni trokut između Erice, Harryja i Juliana, koji otvara niz komičnih, ali i vrlo emotivnih situacija. Film je režirala Nancy Meyers.
