‘Zajedno’: Ljubav je ljepljiva stvar

Body horror Zajedno redateljski je debi australskog filmaša Michaela Shanksa koji ne štedi ni tijelo ni emocije. Glavne uloge ponijeli su Dave Franco i Alison Brie, stvarni bračni par, čija ljubav na velikom platnu poprima jezive oblike. Ovaj film predstavlja hrabar i intrigantan debi koji uspješno spaja žanrovsku provokaciju s emocionalnom dubinom.

Film Zajedno (Together, 2025.) dugometražni redateljski debi australskog filmaša Michaela Shanksa, koji je do sada bio poznat po svojim kreativnim kratkim filmovima poput Time Trap (2013.) i Rebooted (2019.), zapaženima zbog domišljate naracije i vizualne maštovitosti. On potpisuje i scenarij, a ovim filmom ulazi ravno u žanr – psihološki body horror koji ne štedi ni tijelo ni emocije.

Zapaženi debi

Film je premijerno prikazan na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu, gdje je bio uvršten u kultnu Midnight sekciju. Ova sekcija je poznata po tome što okuplja filmove koji su često mračni, provokativni, stilizirani i autorski odvažni. Ovaj Shanksov film istaknuo se kao jedno od najneobičnijih i najprovokativnijih ostvarenja, spajajući elemente groteske s emocionalnom iskrenošću.

Najviše pohvala bilo je upućeno zbog hrabre premise i snažne izvedbe. Kao debi, film najavljuje dolazak redatelja koji se ne boji spojiti žanr s metaforom – doslovno. Posebna zanimljivost filma je da su glavnim ulogama stvarni bračni par Dave Franco (Ljubav i krvoproliće/Love Lies Bleeding, 2024.) i Alison Brie (Operativac/Freelance, 2023.) čija kemija na ekranu dodaje autentičnost ovoj uznemirujućoj intimnoj priči.

Tim (Dave Franco) i Millie (Alison Brie), par u dugogodišnjoj vezi, seli se iz grada u ruralnu zajednicu kako bi započeli novi život. Millie dobiva posao učiteljice, dok Tim, glazbenik kojem baš i ne ide sjajno u životu. Jednog dana, tijekom šetnje, dožive nezgodu i padaju u podzemnu špilju. Srećom, to sve prolazi bez težiš ozljeda. Zbog oluje odlučuju tamo prenoćiti.

Tim pije vodu iz jezerca u špilji, nakon čega počinje doživljavati čudne fizičke epizode. Sljedećeg jutra, njihova tijela počinju se privlačiti i djelomično spajati, što izaziva zbunjenost i strah. Ubrzo otkrivaju da je špilja nekada bila sjedište ezoterične zajednice, a nedavno je i jedan par nestao pod sličnim okolnostima. Njihova intimnost postaje doslovno opasna – nakon spolnog odnosa njihova tijela se ne mogu razdvojiti.

Posveta Johnu Carpenteru

Tijelo im se sve više deformira, a pokušaji razdvajanja postaju brutalni. Milliein kolega s posla Jamie McCabe (Damon Herriman), pokazuje neobično poznavanje povijesti špilje i bivše zajednice, a njegova vlastita prošlost – uključujući snimku ritualnog vjenčanja – sugerira da je možda i sam sudionik neobičnih događaja. U završnici, Tim se vraća u špilju i otkriva groteskno spojene ostatke nestalog para, dok se njegova sudbina sve više približava istoj točki.

Film Zajedno uspijeva spojiti žanrovsku provokaciju s emocionalnom preciznošću, gradeći atmosferu koja je istovremeno nelagodna i dirljiva. Redatelj Shanks koristi body horror ne kao šokantni ukras, već kao sredstvo za istraživanje intimnosti, ovisnosti i gubitka autonomije. Ono što upada u oči odmah je da je vizualni identitet filma je iznimno izražen. Od dizajna špilje nalik na utrobu zemlje do detalja poput ljepljive tvari koja povezuje likove, sve je podređeno osjećaju fizičke nelagode.

Već u uvodnoj sekvenci, kroz prizor dva psa koji se fizički isprepletu nakon ispijanja vode u špilji, film odaje tihu posvetu Johnu Carpenteru i njegovom filmu Stvor (The Thing, 1982.). Taj motiv tjelesne fuzije nastavlja se kroz cijeli film, gdje praktični efekti i digitalna obrada ostavljaju snažan dojam – groteskni, ali nikad besmisleni, uvijek u službi psihološke nelagode.

Ono što je važno naglasiti je da se Shanks u ovom svom ostvarenju ne oslanja previše na dijalog. Umjesto toga koristi prostor, zvuk i pokret da bi prenio psihološko stanje likova. Tonalna dinamika – od mračnog uvoda do crnohumornih trenutaka – pokazuje njegovu sposobnost da kontrolira ritam i atmosferu. Korištenje mitoloških i filozofskih referenci, poput Platonove ideje o podijeljenim dušama, dodaje sloj tematske dubine.

Uvjerljivi Franco-Brie

Ruralna izolacija nije samo kulisa, već metafora emocionalne udaljenosti i nemoći. Gotovo svaka scena u kući i špilji nosi osjećaj prijetnje, kao da prostor sam reagira na raspad veze. U toj klaustrofobiji, fizičko spajanje likova poprima gotovo ritualnu dimenziju, kao da se tijelo pokušava izboriti za jedinstvo koje um više ne može održati.

Ipak, unatoč snažnoj vizualnoj i tematskoj osnovi, film povremeno gubi fokus u dramaturgiji i strukturi. Uvodna scena sa psima i špiljom, iako efektna, u konačnici ostaje bez narativne funkcije i kao takva je nedorečena. Shanks se dosta oslanja na niz simboličkih elemenata koji nisu uvijek jasno povezani s razvojem radnje. Tako pojedini dijelovi scenarija djeluju kao da su tu radi efekta, a ne radi logike — što rezultira prazninama koje publika mora sama popuniti.

Film balansira između ozbiljnog horora i crne komedije ali se povremeno lomi između jer nema jasnog prijelaza. Motiv ezoterične zajednice i špilje je dobra ideja ali je nedovoljno razrađena, unatoč potencijalu za dublju mitologiju (slična boljka kao i kod filma Dom/The Home, 2025.). Nadalje, neki dijalozi djeluju dosta mehanički, kao da služe funkciji, a ne karakterizaciji. Sama završnica, iako snažna u slici, ipak ostavlja više pitanja nego odgovora.

Dave Franco i Alison Brie, stvarni bračni par, donose uvjerljivu i odličnu izvedbu te dinamiku koja oscilira između nježnosti i nelagode, čime dodatno pojačavaju emocionalni intenzitet radnje. Njihova kemija na ekranu djeluje autentično, a način na koji se fizički i psihološki približavaju – ali i raspadaju – daje filmu sloj intimnosti koji nadilazi žanrovske okvire. Brie posebno ističe nijanse unutarnje borbe svog lika, dok Franco kroz suzdržanost i tjelesnu nelagodu gradi lik koji se doslovno raspada pod težinom odnosa.

Dovoljno originalan

Damon Herriman (Better Man, 2024.) kao Jamie McCabe unosi suptilnu prijetnju u priču a njegov lik, s pozadinom ezoterične prošlosti i filozofskim monolozima, djeluje kao svojevrsni katalizator za ono što se odvija između glavnog para. Njegova izvedba je odmjerena i upravo ta suzdržanost stvara osjećaj nelagode koji se polako uvlači pod kožu. No, iako je lik intrigantan i nosi potencijal za dublje razotkrivanje, ostaje na marginama radnje, više je simbol nego aktivni sudionik. Nedvojbeno ostaje dojam da mu se moglo dati više prostora da razvije taj slojeviti, gotovo mitski lik.

Film Zajedno redatelja Michaela Shanksa predstavlja hrabar i intrigantan debi koji uspješno spaja žanrovsku provokaciju s emocionalnom dubinom. Iako povremeno gubi fokus u dramaturgiji, njegova vizualna maštovitost i tematska ambicija čine ga vrijednim iskustvom. Shanks koristi body horror ne kao puku šok taktiku, već kao sredstvo za istraživanje intimnosti i gubitka identiteta, što rezultira nekim od najdojmljivijih scena u recentnom žanrovskom filmu.

Ovo njegovo ostvarenje balansira između groteske i crnog humora, ne bojeći se apsurda, ali zadržava emocionalnu iskrenost. Iako ne nudi sve odgovore, njegova sposobnost da izazove nelagodu i potakne razmišljanje čini ga uspjelim metaforičkim hororom. Možda nije savršeno strukturiran, ali je dovoljno originalan i atmosferičan da zasluži pažnju, osobito među ljubiteljima horora. Ukratko, riječ je o solidnom ostvarenju koje vrijedi pogledati, posebno za one koji traže nešto drugačije i emocionalno izazovno.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora