‘Opasne životinje’: Unutarnja tama najopasnije životinje

Redatelja Sean Byrne donosi nam film Opasne životinje. Ako su vas Ralje  natjerale da se bojite ulaska u more, ovaj će vas natjerati da se pitate tko je kraj vas. Morski psi u ovom filmu nisu samo prijetnja, oni su produžetak ljudske tame. A to je strava koja je lišena svake vrste klišeja a ispunjena zlokobnom brutalnošću. Odlične izvedbe pružili su Jai Courtney i Hassie Harrison.

Serijske ubojice i morski psi – dvije prijetnje koje su do sada harale odvojeno – u filmu Opasne životinje (Dangerous Animals, 2025.) redatelja Seana Byrnea spojile su se u jedno. Ako su Ralje (Jaws, 1975.) Stevena Spielberga natjerale generacije da se boje ulaska u more, ovaj film tjera gledatelja da preispita i tko je za kormilom broda. Smješten na zlokobno lijepoj australskoj obali, ovaj film ne skriva “zube” – ni ljudske, ni životinjske.

Morski psi kao simbolika

Ovdje priroda nije samo kulisa, već postaje saveznik zla, a ocean postaje pozornica za rituale koji nadilaze klasične horor naslove. Redatelj poznat po filmovima Voljeni (The Loved Ones, 2009.) i Đavolji slatkiš (The Devil’s Candy, 2015.), koji sadrže jaku dozu horora, ponovno istražuje granice ljudske izopačenosti. Ovaj put uz pomoć peraja koje kruže na površini oceana a njegov film ne pita “što ako te napadne morski pas“, već “što ako te netko namjerno baci među njih“.

Jer, morski psi u ovom filmu nisu samo prijetnja svojim oštrim zubima, oni su produžetak ljudske tame, simbol instinkta koji je netko svjesno odabrao prigrliti. Upravo zato ova prijetnja nije samo fizička, nego duboko simbolična – ocean nije protivnik, već pozornica, a pravo zlo vreba iznad površine. Scenarij ovog Byrneovog najnovijeg filma potpisuje Nick Lepard, kojem je ovo debitantski filmski rad. Svojom pričom jasno nam je stavio do znanja da je ponekad najopasnija zvijer ona koja nosi ljudsko lice.

Na početku filma vidimo turiste Grega (Liam Greinke) i Heather (Ella Newton) koji dolaze na izlet s “Tucker’s Experience”, atrakcijom za ronjenje s morskim psima koju vodi ekscentrični kapetan Tucker (Jai Courtney). Nakon što ih odvede na pučinu i ispriča priču o vlastitom napadu morskog psa iz djetinjstva, Tucker ubija Grega i otima Heather.

U međuvremenu, američka surferica Zephyr (Hassie Harrison) pomaže lokalnom agentu za nekretnine Mosesu (Josh Heuston), koji ima problema sa svojim automobilom. Nakon zajedničke burne ljubavne večeri, Zephyr odlazi pred jutro sama surfati i nailazi na Tuckera, koji je otima. Budi se okovana u sobi na njegovom brodu, zajedno s Heather. Tucker ih drogira i priprema za snimanje brutalnog čina: spušta Heather iznad mora punog morskih pasa.

Bez horor klišeja

Oni ju razdiru dok Zephyr bespomoćno gleda. Tucker, vođen bolesnom opsesijom smrću i morskim psima, snima kamerom ove scene kao dio svog bolesnog rituala. Zephyr, međutim, nije poput njegovih prijašnjih žrtava. Dok Moses počinje sumnjati u njezin nestanak, Zephyr je odlučna u namjeri da preživi i pobjegne…

Ono što je odmah jasno je da redatelj Byrne ulazi, bez ikakve zadrške, krvavo u priču filma. I to ne ispušta do samog kraja. Nadalje, jasno je da je scenarij Nicka Leparda prilično minimalistički i da je lišen nepotrebnih dijaloga. Glavni naglasak je na atmosferi i akciji, odnosno, na redateljskom talentu redatelja. A on uspijeva, tijekom čitavog filma, stvarati i održavati napetost na prilično visokom stupnju.

Ono što treba pohvaliti je to da se on “prijetnju” u filmu gradi kroz napetost i da uopće ne poseže nekim horor šokovima od kojih padate sa kino sjedalica. Uz navedeno, Byrne u potpunosti izbjegava horor klišeje. U nekim scenama dočekat će vas neugodno (i krvavo) iznenađenje, sasvim suprotno nečemu što očekujete. Treba spomenuti da ima još nekoliko detalja koji su doista vrlo dobro iskorišteni u građenju atmosfere.

Tako je tu brod s dizalicom za spuštanje kaveza u more koja ovdje poprima ulogu svojevrsne “sjedalice smrti”, tu su zvukovi mora (koji dodatno pojačavaju osjećaj izoliranosti zarobljenih na brodu) a tu je i upotreba “tišine” između određenih kadrova kojom se atmosfera neizvjesnosti naprosto bilda. Veliku ulogu u tome odigrala je i montaža  Kasre Rassoulzadegana (The Royal Hotel, 2023.).

Scenarističke zamjerke

Ona je prilično ritmična i bez praznog hoda. Ono što kod nje treba posebno istaknuti je da su rezovi često brzi ali nikada ne prelaze (čak ni u akcijskim scenama) u neku kaotičnost. Mogli bi reći da je montaža u tom pogledu vrlo “precizna”. U bitnim trenucima Rassoulzadegan se odlučio zadržati duge kadrove, što dodatno naglašava nelagodu.

Ovaj film je postavljen tako da “ne pokušava objasniti previše”. To se najviše odnosi na glavnog negativca, čiji postupci i motivi su veliki upitnik. Onima koji traže nešto više od filma to će odmah primijetiti i potpuno je jasno da bi to obogatilo čitavu njegovu priču. Također, scenaristički se film nije puno zamarao s karakterizacijom likova, pogotovo onih sporednih (iako je općenito mali broj likova u filmu).

Ipak, onih dobrih stvari je više. Njima treba pridodati glumu Jaia Courtneyja, kao karizmatičnog ali poremećenog kapetana Tuckera. On naprosto dominira svakim kadrom. Pamtimo ga po filmovima Odred otpisanih (Suicide Squad, 2016.) i Terminator Genisys (2015.) a tu je pokazao svoju “mračnu stranu”. Njegov lik nije nikakva karikatura zla, već jasan i uvjerljiv prikaz osobe s traumom (i zlokobnim poremećajem).

Odraz unutarnje tame

Treba istaknuti i Hassie Harrison (TV serija Yellowstone, 2020. – 2024.), koja je svoju Zephyr prezentirala kao vrlo snažni i nepopustljivu osobu ali istodobno i vrlo ranjivu. Unijela je puno emocija a dodatno ju treba pohvaliti zbog toga što je njezina uloga i djelomično fizički dosta zahtjevna. U punom smislu riječi njezin lik je prava heroina ovog filma.   

Za film Opasne životinje možemo još dodati da su doista rijetko viđen spoj survival trilera i psihološkog horora, gdje priroda nije prijetnja sama po sebi — već produžena ruka ljudske izopačenosti. Redatelj Sean Byrne precizno gradi napetu atmosferu, izbjegavajući žanrovske klišeje i umjesto njih donosi konstantnu napetost.

Iako jednostavne strukture, film vas svojim stilom, ritmom i brutalnom jasnoćom neće ostaviti samo u ulozi kino gledatelja. Morski psi tu su tek simbolika i odraz unutarnje tame najopasnije životinje, koja je možda baš sada – dok ovo čitate – pokraj vas. A, to je horor i strava koja je lišena svake vrste klišeja a ispunjena zlokobnom brutalnošću.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora