Francuski film Pod Parizom, iskusnog redatelj Xaviera Gensa, možemo nazvati zanimljivim spojem ekološkog filma i horora. Priča o opasnom morskom psu u rijeci Seini više se bavi ljudske protagonistima nego s nemani. Unatoč tomu, na trenutke je prilično zastrašujuć a njegov kraj izazvat će vam jezu.
Glavni sinonim za filmove o morskim psima svakako su Ralje (Jaws, 1975.), redatelja Stevena Spielberga. Taj film, zapravo, je uzor svim daljnjim naslovima koji su se bavili ovom tematikom. A, do danas ih je bilo puni i previše a samo neki od njih bili su vrijedni paženje.
Za francuski film Pod Parizom (Sous la Seine; eng. naslov: Under Paris, 2024.) mora se priznati da je jedan od boljih te tematika koji smo vidjeli u zadnje vrijeme. Redatelj i koscenarist filma je iskusni Xaviera Gensa, koji iza sebe ima nekoliko zanimljivih ostvarenja kao što su Hitman (2007.), Granice (Frontiere(s), 2007.), Podjela (The Divide, 2011.) i TV serija Lupin (2023.).
Glavna protagonistkinja filma je znanstvenica Sophia (Berenice Bejo). Njezin suprug i još dva člana ekipe su na istraživačkoj misiji. Oni se bave proučavanjem mutacija morskih pasa povezanih sa zagađivanjem i promjenom klime. Tada su se susreli s Lilith, za istraživačko praćenje označenim morskim psom. Lilith je, po onome što Sophia vidi, mutirala (previše izrasla). Prilikom misije dogodi se smrtonosni napad Lilith. Sophia se uspije spasiti ali životi njezinog muža i članova ekipe su zauvijek izgubljeni.
Ekologija kao odskočna daska
Tri godina kasnije ekološka aktivistica po imenu Mika (Léa Léviant) otkriva da Lilith vreba u Seini i o tome obavještava Sophiu. Mika želi omogućiti Lilith da se vrati u ocean. No, dogode se krvavi incidenti te Sophia riječnom timu policije, na čelu su Adilom (Nassim Lyes) otkriva da se u rijeci nalazi opaki morski pas. Adil i ekipa joj isprva ne vjeruju ali ubrzo i sami svjedoče da je to istina.
Sve se odigrava pred održavanje natjecanja u triatlonu na Seini. Sophia pokušava na sve načine uvjeriti gradske čelnike na opasnosti. No, njezini napori ostaju uzaludni zbog birokratskih prepreka a vojska preuzima osiguranje natjecanja. Sophia, Adil i njegove kolege uzimaju stvari u svoje ruke, nadajući se da će spasiti živote stotina prije nego bude prekasno. Tijekom svog odvažnog zadatka ostaju zaprepašteni novim otkrićem. Kreće pravo krvoproliće a osim morskog psa tu su i zaostala eksplozivna sredstva u rijeci koja se aktiviraju. Ono što slijedi je tragedija koju nitko nije očekivao.
Uz Gensa, na scenariju filma radilo je ukupno sedam majstora svog zanata (ideja, adaptacija, scenarij). Tako su kao ‘glavni’ scenaristi potpisani Yannick Dahan (Podjela/The Divide, 2011.) i Maud Heywang (inače glumica koja ima – od 1997. do danas – svega četiri nastupa u filmu i dva kratkotrajna nastupa u svije TV serije).
Njihov scenarij je prilično zanimljiva ideja. To je svojevrsni spoj ekološkog filma i horora. A ta ekološka tema svojevrsna je odskočna daska za sve što slijedi. Dobar dio filma posvećen je upravo toj temi i to od samog njegovog početka. Problem plastike i njezin utjecaj na naš okoliš jasno se ovdje ističe. Daljnjim tijekom filma to se diže i na problematiku očuvanja bioloških vrsta. Doista se rijetko vidi ovakav film koji otvoreno upozorava na jednu od gorućih problematika ove planete.
Neman nije u glavnom fokusu
Morski pas Lilith, kao glavna neman filma, zapravo je predstavlja simbol svega onoga što bi se moglo dogoditi ako se ljudska vrsta ne pobrine za svoj okoliš. To sugerira i sam početak filma koji počinje citatom velikog znanstvenika i prirodoslovca Charlesa Darwina: “Neće preživjeti najjača ili najinteligentnija vrsta, već vrsta koja se najlakše prilagođava promjeni.“
Iako je ovdje primarno riječ o ‘filmu s nemani’, redatelj Gens nije ju stavio u glavni fokus svoje priče. U njegovom fokusu su protagonisti, slično kao u filmu Godzila Minus Jedan (Gojira -1.0; eng. naslov: Godzilla Minus One, 2023.). Sličnosti sa spomenutom Godzilom ima i po pitanju budžeta. Pod Parizom je po tom pitanju isto daleko od kakvog blockbustera jer mu je budžet iznosio 25 milijuna eura.
Shodno tome, imamo puno priče ali kroz tu priču stvara se zanimljivost i razlog zašto da film gledate dalje. No, mora se priznati da se scenaristički nije previše dubinski ulazilo u likove, osim u likove Sophie i Adila. No, jedan i drugi iza sebe imaju traume pa su tu spojeni zajedno kako bi pokušali riješiti nešto što vodi u ‘tragediju’. Treba naglasiti da su likovi političara (gradonačelnica Pariza i njezina svita) prikazana je karikaturalno.
To je, zapravo, i u skladu s idejom filma jer političari (većinom) nemaju sluha za glavne probleme i bitno im je samo slikanje i naslikavanje koje i nema prevelikog učinka za neku sveopću dobrobit. Ostali likovi u filmu imaju tek crtice ili nemaju uopće nikakvu karakterizaciju pa djeluju prilično mlako. Tu spada lik ekološke aktivistice mike, koju glumi Léa Léviant (i to ne baš sjajno).
Zastrašujuće finale
Što se glumačke ekipe tiče, glavnu protagonisticu filma glumi Berenice Bejo. Ona je bila nominirana za Oscara za nastup u filmu Umjetnik (The Artist, 2011.). Može se reći da je odradila solidan posao i u prikazu emocionalno uzdrmane osobe prilično je uvjerljiva.
Bez obzira na to što se redatelj više bavi ljudima, neman također ima svojih izvanrednih momenata. Posebno se ističu dijelovi filma koji su radnjom smješteni u klaustrofobične podzemne katakombe odlično su režirani i snimljeni. Vizualni efekti su vrlo dobri a u nekoliko kadrova su i impresivni.
Definitivno se štedjelo na prikazima napada morskog psa (vjerojatno zbog budžeta) ali kada su oni u prvom planu nema se što prigovoriti iako to nije na razini američkih blockbustera ove tematike. Pod Parizom možemo ocijeniti kao jedan od najboljih filmova s ‘tematikom morskog psa’ kojeg smo vidjeli zadnjih godina. Pružit će vam dovoljno napetosti i zabave a njegov kraj izazvat će vam veliku dozu jeze i nelagode (i pogledajte odjavnu špicu do kraja kako bi vas taj osjećaj u potpunosti preplavio!).
O autoru
