Monografija o hrvatskom glumačkom velikanu Ivi Gregureviću, koji nas je napustio 2019. godine, vrijedno je izdanje. Priredio ju je njegov kolega i prijatelj Vedran Mlikota. Riječ je o raskošnom izdanju s preko 500 fotografija i donosi prikaza svih segmenata karijere ovog legendarnog glumca. Iako je monografija objavljena 2022. godine, njena vrijednost je neupitna.
Ivo Gregurević, jedan od najvećih hrvatskih glumaca u povijesti, napustio nas je 1. siječnja 2019. godine. Nakladnik Školska knjiga objavio je, krajem kolovoza 2022. godine, vrlo vrijednu monografiju posvećenu njemu. Nju je priredio Vedran Mlikota, njegov kolega i veliki prijatelj. Uredila ju je Miroslava Vučić, a dizajnirao Martin Peranović.
Raskošno opremljena knjiga
Po vlastitim riječima, Mlikota je na njoj radio pune tri godine. U razgovoru za portal Klikni.hr, po izlasku monografije, o tome je rekao: “To je jedna specifična priča. Ivo i ja smo bili veliki prijatelji i na Silvestrovo ujutro, dakle 31.12. 2019. godine smo se sreli u gradu i proveli smo cijelo Silvestrovo zajedno. Posjećivali smo prijatelje, družili se i u jednom od razgovora sam mu rekao da je on takva glumačka veličina da mora imati svoju monografiju. Rekao je da za to treba puno posla i da nije siguran, ali ja sam inzistirao i rekao da ću mu pomoći. Drugi dan je Ivo umro i ja sam si rekao da ću to obećanje izvršiti bez obzira što je to ogroman i zahtjevan projekt i evo, monografija je izašla i zaista je kolosalna.“
Riječ je o vrlo raskošno opremljenoj knjizi koja sadrži više od 500 fotografija, s kazališnih scena na kojima je igrao, s filmskih setova na kojima je snimao filmove i televizijske serije, iz arhive festivala Dani hrvatskog filma u Orašju, koji od 2020. nosi njegove ime, obiteljskih albuma. Ova monografija donosi prikaza svih segmenata Gregurevićeve karijere tijekom koje je odigrao 196 uloga – 36 u kazalištu, 116 na filmu, 6 u radio dramama i 38 u televizijskim serijama.
Sadržajno je podijeljena na pet glavnih poglavlja. Tako o njegovim kazališnim ulogama piše akademik Boris Senker. U poglavlju Rođen za glumu, prati Gregurevićeve kazališne uloge – od poetsko-glazbenog recitala Pjesma nad pjesmama iz 1970. godine, izvedenog na Omladinskoj sceni vinkovačkoga Gradskog amaterskog kazališta na kojoj je sve zapravo i počelo, do Čehovljeva Višnjika iz 2013. godine, igranog na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Akademik Senker navodi kako je Ivo Gregurević bio rođeni glumac, glumac koji glumi i kad ne glumi, jedinstven u svakom pogledu.
Nikad kopija, uvijek simbol
Filmolog i filmski kritičar Daniel Rafaelić, u tekstu Nevjerojatna uvjerljivost resi baš sve Ivine uloge, donosi presjek filmskih i televizijskih uloga (pridodana je kompletna i vrlo vrijedan filmografija). O glumačkom velikanu napisao je: “Ono što je u Hollywoodu bio John Wayne, a u Francuskoj Jean-Paul Belmondo, to je u Hrvatskoj bio Ivo Gregurević.“
Na Gregurevićev nastup u filmu Čaruga (1991.), u kojem je on naprosto zasjao, Rafaelić se osvrnuo riječima: “Nakon ‘Čaruge’ Ivo je svojim briljantnim komičnim darom i prštećom erotikom trajno zaposjeo srebrni ekran kao glavni glumac. I to takav glavni glumac za kojega niste do kraja sigurni je li pozitivac ili negativac.“
Ivo Gregurević u filmu “Čaruga” (Foto: Maestro film)
Vrlo dojmljive su i njegove riječi: “Nikad kopija, uvijek simbol, pravi pravcati velikan hrvatskog filma. Prijateljskog lica koje prema potrebi postaje dijabolično, vrlo je brzo i sâm postao znak. Vrhunskim filmskim i televizijskim ostvarenjima te antologijskim ulogama udomaćio se Ivo u gotovo svakoj kući u kojoj se voli i gleda hrvatski film. Ivo Gregurević bio je i ostao standard i domet.“
Vrijedan dio sadržaja su i osvrti na urednice Dramskog programa Hrvatskog radija Lade Martinac Kralj koja piše o ulogama Ive Gregurevića u radio dramama. Tu treba istaći da je on igrao i manje uloge, a ne samo velike. To dodatno govori o tome kakva je on glumačka veličina i čovjek općenito bio. Novinarka Nada Koturić piše opovijesti i životu filmskog festivala u Orašju, čiji je Gregurević osnivač, a koji se odmilja naziva i “malom Pulom”.
U posebnom poglavlju Sjećanja prijatelja i suradnika četrdeset četvero Ivinih prijatelja oprostilo se riječima od darovita glumca i voljenog kolege. Među njima su Dejan Ačimović, Zrinka Cvitešić, Dražen Ferenčina, Ivan-Goran Vitez, Dražen Ferenčina, Neven Hitrec, Antun Vrdoljak, Paolo Magelli, Jakov Sedlar, Branko Schmidt, Bogdan Žižić i mnogi drugi.
Posebna monografija
Spomenimo da je monografija sadržavala i videopriloge – Ivinu antologijsku predstavu Đuka Begović, isječke iz filmova Kiklop, Čaruga, Josef i Priča iz Hrvatske te dio legendarnog razgovora Ive Gregurevića i Roberta Knjaza, vođenog za potrebe emisije Svlačionica (2000.) – koji su se mogli pogledati. Nažalost, danas ti linkovi nisu aktivni, što je i razumljivo zbog proteka vremena
Monografija Ivo Gregurević jedno je iznimno vrijedno izdanje. U punom smislu riječi slavi glumačkog velikana Ivu Gregurevića. Vezano za nju, Vedran Mlikota posebno je naglasio: “Mislim da je monografija zaista posebna, nije mi žao ni trunke trude za to jer on je bio moj veliki prijatelj i najveći hrvatski filmski glumac.” I, s njime se u potpunosti slažemo.
O Vedranu Mlikoti
Rođen je u Zagvozdu 31. srpnja 1969. 1992. diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Izeta Hajdarhodžića. Tijekom studija nagrađen je Rektorovom nagradom za predstavu Hamletmašina. 1993. je proglašen najboljim glumcem Festivala hrvatske drame Teatra &TD, a 1994. dobiva nagradu Veljko Maričić kao najbolji glumac na Prvom festivalu malih scena u Rijeci.
Osnivač je i umjetnički direktora festivala Glumci u Zagvozdu. Osamnaest godina bio je stalni član Drame HNK u Zagrebu. Od 2010. godine do ulaska u stalni angažman u Satiričkom kazalištu Kerempuh, u srpnju 2015., imao je statut slobodnog umjetnika.
