Najnoviji film redatelja Jasona Buxtona, Opasan zavoj, čekali smo punih dvanaest godina. Riječ je psihološkim trilerom koji istražuje opsesiju, kontrolu i unutarnju izolaciju. No, ne oslanja na tipične trilerske elemente, već gradi napetost kroz suptilne detalje, spori ritam i emocionalnu težinu svog glavnog protagonista. A u toj ulozi našao se Ben Foster koji je pružio sjajnu glumačku izvedbu.
Kanadski redatelji Jasona Buxtona skrenuo je pažnju na sebe svojim debitantskim filmom Blackbird (2012.), koji je premijerno je prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (Toronto International Film Festivalu). Za tu svoju dramu tamo je nagrađen nagradom za najbolji kanadski debitantski film. Sveukupno, film je dobio ukupno devet nagrada.
Dugo čekanje
Između njih treba izdvojiti nagradu Grand Prix Cannes ÉcransJuniors, koja se dodjeljuje u sklopu Cannes Cinéphiles (paralelnog programa tijekom festivala u Cannesu, koji nije njegov službeni dio; fokusiran je na filmove za mlade, a pobjednika biraju srednjoškolci kao članovi žirija). Nakon tog filma Buxton je 2018. godine snimio samo jedan kratkometražni film.
Na njegov najnoviji film Opasan zavoj (Sharp Corner, 2024.) tako smo čekali punih dvanaest godina. Početkom rujna prošle godine premijerno je prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu. Nakon toga prikazan je na nekoliko filmskih festivala a na Atlantic International Film Festivalu film je proglašen najboljim a Buxton je nagrađen kao najbolji redatelj. U svoju redovnu kino distribuciju film je pušten u svibnju ove godine.
Radnja filma prati obitelj McCall – Josha McCall (Ben Foster), njegova supruga Rachel (Cobie Smulders) i njihovog sina Maxa – koja se useljava u kuću izvan grada, tražeći mirniji život. No, već prve noći doživljavaju veliku neugodnost. Njihova kuća nalazi se uz oštar zavoj i dogodi se nesreća u kojoj tinejdžer gubi život. Njegov automobil udara u drvo, a jedan od kotača prolijeće kroz prozor kuće, gotovo pogađajući Josha i Rachel.
Josh postaje opsjednut nesrećama koje se događaju na zavoju. Počinje dublje istraživati te incidente a njegova opsesija raste dok pokušava predvidjeti i spriječiti sljedeću nesreću. Rachel sve više brine za Joshovo mentalno stanje ali još više za njihovog sina Maxa. On, naime, kao malodobno i zaigrano dijete, počinje oponašati nesreće kroz igru.
Nelagoda koja se ne može izbjeći
Josh se sve više udaljava od obitelji a zbog svoje opsesije dolazi u probleme na radnom mjestu te dobije otkaz. Kako nesreće postaju učestalije, Josh se suočava s moralnom dilemom—može li zaista spasiti živote ili samo produbljuje svoju opsesiju? Njegova potreba za kontrolom dovodi do neočekivanog preokreta…
Ovaj Buxtonov film možemo nazvati psihološkim trilerom koji istražuje opsesiju, kontrolu i unutarnju izolaciju. No, prilično se razlikuje od uobičajenih filmova tog žanra jer se ne oslanja na tipične trilerske elemente, već gradi napetost kroz suptilne detalje, spor tempo i emocionalnu težinu svog glavnog protagonista. Neće se pogriješiti ni ako ga se nazove mračnom dramom koja se bavi ljudskom psihom i posljedicama opsesije/traume (za pojedinca ali i za obitelj).
Nelagoda je osjećaj koji ćete, kako film odmiče, odmah osjetiti i ne možete joj izbjeći. Redatelja treba pohvaliti što odlično koristi vizualnu estetiku kako bi to postigao. Po tom pitanju možemo ga usporediti s Lorcanom Finneganom i njegovim Surferom (The Surfer, 2024.). U Opasnom zavoju prevladavaju hladni tonovi i minimalistička scenografija. Buxton majstorski poseže za produženim kadrovima i tišinom (unutar njih) putem kojih gledatelj doista do zadnjeg atoma osjeća svu opsesiju koja proganja glavni lik.
No, usprkos tomu film će za mnoge, zbog svog izrazito sporog ritma, ostaviti dojam prilično razvučenog ostvarenja. Mali problem za mnoge predstavljat će nedostatak klasične trilerske napetosti. Buxtonu radnja nije primarna, on se svojoj priči fokusira unutarnje stanje svog glavnog lika. Emocionalne nijanse, suptilne geste i njegove unutarnje dileme, bez posezanja za klasičnim žanrovskim elementima napetosti, je ono što ga zanima.
Sve to definitivno stvara jedan jak psihološki portret. No, to od svakog gledatelja traži više pažnje i onim ‘običnim’ gledateljima tako nešto moglo bi predstavljati problem (koliko god da je sve vrlo interesantno). S druge pak strane, oni ozbiljniji ljubitelji filma uživat će u tome. No, i oni će imati prigovora, prije svega na određene scenarističke stvari.
Sjajni Ben Foster
Jedan od prigovora svakako će biti nedovoljna razrada sporednih likova. Dok je glavni protagonist doista detaljno napisan (istražen), drugi likovi ostaju marginalizirani te imaju mali utjecaj na priču (stječe se dojam da postoje samo radi radnje). Ako ćemo preciznije, prikaz obitelji i problema koji nastaju zbog opsesije jako je površan, nema dovoljno emocionalnog naboja u tom prikazu.
Glumačka izvedba Bena Fostera (Najveći ulov/Finestkind, 2023., Ring opstanka/The Survivor, 2021., Sve ili ništa/Hell or High Water, 2016) je sjajna i on je glavna vrijednost filma. Njegov lik promjene proživljava iznutra, a Foster izvanredno prenosi tu transformaciju kroz govor tijela, geste te izgovaranje dijaloga. Njegova izvedba učinila je lik uvjerljivim i autentičnim. Fostera treba posebno pohvaliti jer nije ušao u preglumljivanje ili nepotrebno dramatiziranje niti jednog trenutka.
Film Opasan zavoj, kao i već spomenuti Surfer, nije film u kojem će svi uživati. U mnogo detalja ovo je vizualno impresivan film ali istovremeno je i psihološki težak. Njegova tema ljudske potrebe za kontrolom je vrlo zanimljiva ali redatelj Jason Buxton ne donosi jasnu poruku. Gledateljima je prepustio da sami interpretiraju njegovu simboliku. To se, dakako, mnogima neće dopasti. No, bilo kako bilo, ovo je vrlo interesantan film kojim Buxton pokazuje da je redatelj koji se ne boji eksperimentirati. To će oni ozbiljniji ljubitelji filma itekako znati cijeniti.
O autoru
