‘Hrabro srce’: 30 godina filmske legende škotske borbe za slobodu

Film koji je Melu Gibsonu donio dva Oscara i preoblikovao njegovu karijeru, istovremeno je inspirirao generacije – ali i uzburkao kritičare i povjesničare. Trideset godina kasnije, Hrabro srce ostaje kultni klasik koji budi emocije i otvara važne teme.

Te 1995., kad su se filmovi posuđivali u videotekama, a televizori imali kutiju dublju od police na kojoj su stajali, jedan je film zagrmio poput ratničkog pokliča s vrha škotskih brežuljaka – Hrabro srce (Braveheart). Bio je to film koji je istodobno budio suze, trnce i želju za slobodom, ma kako dalekom ili simboličnom bila. Mel Gibson, u ratnim bojama na licu, nije glumio samo Williama Wallacea, nego je utjelovio ideju otpora koja će generacijama ostati u pamćenju.

Danas, tri desetljeća kasnije, vraćamo se tom epskom ostvarenju koje je nagrađeno s pet Oscara, uključujući i onaj za najbolji film. S vremenom je Hrabro srce steklo status modernog klasika i ostalo trajno upisano u suvremenu popularnu kulturu.

Podsjetimo, radnja Hrabrog srca smještena je u kasno 13. stoljeće, tijekom Prvog rata za škotsku neovisnost. Nakon što engleski kralj Edward I. osvaja Škotsku, mladi William Wallace svjedoči okrutnostima okupacije. Odrastao u prognanstvu, Wallace se vraća kući i potajno ženi svoju ljubavnicu Murron (Catherine McCormack), no engleski vojnici ubijaju je zbog otpora njihovoj vlasti. Wallace tada podiže ustanak škotskih seljaka i plemića protiv engleske vlasti te postiže niz pobjeda, uključujući i slavnu bitku kod Stirlinga. Njegovi uspjesi uzdižu ga u narodnog junaka, ali i mete engleske krune. Wallacea naposljetku izdaju škotski plemići te biva zarobljen i osuđen za izdaju. U potresnoj završnici, Wallace odbija pokleknuti pred kraljem i biva pogubljen okrutnom smrću – uz posljednji poklič za slobodu, postaje mučenik čija će žrtva nadahnuti Škote da konačno izbore neovisnost.

Film je režirao i producirao Mel Gibson, koji ujedno tumači glavnu ulogu škotskog junaka Wallacea. Scenarij je napisao Randall Wallace, inspiriran epskom pjesmom iz 15. stoljeća o Williamu Wallaceu, a uz Gibsona, producenti filma bili su i Alan Ladd Jr. te Bruce Davey.

Osim već spomenutih Gibsona i McCormack, glumačku ekipu činili su i Sophie Marceau kao francuska princeza Izabela, Patrick McGoohan kao engleski kralj Edward I. te Angus Macfadyen kao škotski plemić Robert Bruce. Za impresivni vizualni dojam filma zaslužan je snimatelj John Toll, dok je emocionalnu glazbenu podlogu skladao James Horner.

Povijesni spektakl

Film Hrabro srce premijerno je prikazan u 24. svibnja 1995., a kritičari su ga redom hvalili posebno ističući spektakularne scene bitaka, produkcijski dizajn, glazbene podloge i glumu…, a primjedbe su imali na određene povijesne netočnosti u priči.

I publika je odlično prihvatila film o čemu govori i zarada veća od 210 milijuna dolara širom svijeta (uz produkcijski budžet procijenjen na oko 70 milijuna). Ne čudi stoga što je Hrabro srce ubrzo postao globalni fenomen, a mnoge scene (poput Wallaceova pokliča na stratištu: “Sloboda!”) prešle su granice filma i ušle u kolektivnu kulturu.

Tome su svakako pridonijela i čak pet osvojena Oscara. Naime, film je bio nominiran u čak 10 kategorija, a na kraju je Oscare dobio za najbolji film, najboljeg redatelja, najbolju fotografiju, najbolju šminku i najbolju montažu zvuka. Zanimljivo, niti jedan glumac iz filma nije bio nominiran za Oscara, što čini pobjedu za najbolji film još posebnijom u povijesti ove filmske nagrade.

A film nisu zaobišle ni ostale nagrade. Tako je scenarist Randall Wallace osvojio je Writers Guild Award za najbolji originalni scenarij, a film Gibson je dobio i Zlatni globus za najboljeg redatelja. Dugoročno, utjecaj Hrabrog srca potvrđen je uvrštavanjem među 30 najznačajnijih nezavisnih filmova posljednjih 30 godina.  

Popularnost filma pridonijela je porastu interesa za škotsku povijest i identitet u kasnim ’90-im godinama 20. stoljeća. Tako, primjerice, škotska spisateljica kriminalističkih romana, Lin Anderson, upravo Hrabrom srcu pripisuje utjecaj na jačanje škotskog nacionalnog duha uoči devolution pokreta i osnivanja škotskog parlamenta. No, Istovremeno, dijelovi engleskih medija prozvali su film pristranim, optužujući ga za poticanje antiengleskog raspoloženja. Ugledni list The Economist nazvao ga je “ksenofobičnim”, dok je The Guardian ustvrdio da je Hrabro srce “dalo maha toksičnoj anglofobiji” u popularnoj kulturi.

Film koji izaziva širok spektar emocija

Unatoč kritikama, film je ostavio snažan emotivni pečat, pogotovo se to odnosi na Wallaceov borbeni poklič “They may take our lives, but they’ll never take our freedom!”, koji je postao planetarno prepoznatljiv slogan pobune protiv ugnjetavanja. Osim toga, o fenomenu Hrabrog srca svjedoči i spomenik Williamu Wallaceu u škotskom Stirlingu postavljen 1997. Riječ je o 3,7 metara visokom kamenom kipu koji prikazuje Wallacea iz filma, a kojemu na štitu piše “Braveheart”. Taj je “spomenik filmu” ubrzo je izazvao kontroverze. Naime, dio javnosti smatrao je neprimjerenim glorificirati Gibsonovu verziju Wallacea na mjestu službene memorije heroja. U tom smislu, jedan ga je Škot nazvao “grudom smeća” koja skrnavi originalni spomenik. Ne čudi stoga da je kip je bio i meta vandala, te se zbog zaštite neko vrijeme držao u metalnom kavezu, što je dodatno pojačalo negodovanje. Na koncu je 2008. uklonjen i vraćen autoru, nakon samo jednog desetljeća, što je jasan dokaz snažnih emocijama koje je film pobudio.

No, moramo svakako reći da je Hrabro srce inspirirao i mnoge pozitivne kulturne reference. Tako je, primjerice, redatelj Peter Jackson naveo upravo ovaj film kao uzor pri snimanju Gospodara prstenova, posebice u insceniranju epskih bitaka. Time je Braveheart utkao svoj DNK i u sljedeće generacije kinematografskih spektakala.

Zanimljivo je da Mel Gibson isprva uopće nije planirao glumiti Williama Wallacea. Prije svega zato što se, kao tada 38-godišnjak, smatrao prestarim za ulogu junaka koji bi trebao biti u kasnim 20-im godinama života. Ozbiljno je razmatrao da nekog mlađeg (spominjao se Jason Patric) postavi za glavnog glumca, no studio je inzistirao na Gibsonu i time uvjetovao financijsku podršku projektu.

Kako smo već spomenuli, film je postavio pravila za snimanje masovnih scena bitaka. One su uključivale impresivan broj statista, a zanimljivo je da su među njima bili i potomci povijesnog Wallaceovog klana, koji su s ponosom obukli kiltove svojih predaka za snimanje. Osim njih, Gibson je, kao statiste, angažirao i oko 200 pripadnika irske vojske. Oni su pak jedan dan glumili škotske pobunjenike, a već sljedeći engleske vojnike, ovisno o potrebi scena. Da bi se prikazali brutalni juriši konjice, korišteni su specijalno izrađeni mehanički konji teški oko 150 kilograma, s metalnom unutrašnjom konstrukcijom prekrivenom pjenastom gumom i umjetnom dlakom. Ti su modeli bili su toliko uvjerljivi da su isprva zavarali čak i nadzornike društva za zaštitu životinja na setu pa im je Gibson morao puštati snimke iza kulisa kako bi dokazao da u tim scenama nijedan pravi konj nije ozlijeđen.

Gibsonova predanost detaljima išla je toliko daleko da je za usavršavanje škotskog naglaska konzultirao slavnog škotskog glumca, Seana Conneryja, želeći da svaki aspekt njegove izvedbe bude vjerodostojan. Upravo taj spoj autentičnosti i filmske magije objašnjava zašto je Hrabro srce i nakon 30 godina sinonim za epski povijesni spektakl.

Povijesne netočnosti i polemike

Ipak, kao i brojni drugi holivudski filmovi temeljeni na povijesti, i Hrabro srce je dramatiziralo stvarne događaje uz znatna odstupanja od činjenica. Tako povjesničari ističu niz netočnosti među kojima je i ona da William Wallace nije imao romantičnu vezu s princezom Izabelom Francuskom, kako je prikazano u filmu (Isabela je u vrijeme događaja bila dijete i živjela je daleko od bojišta). Štoviše, filmska sugestija da je ona nosila Wallaceovo dijete potpuna je fikcija jer se Isabela udala za Edwardova sina tek godinama nakon Wallaceove smrti, a budući kralj Edward III. rođen je sedam godina poslije Wallaceove egzekucije.

I lik škotskog plemića Roberta Brucea (Angus McFadyen) prikazan je pojednostavljeno. Naime, iako je Bruce povijesno mijenjao strane u ratu, nema dokaza da je osobno sudjelovao na engleskoj strani u ključnoj bitci kod Falkirka, kako je prikazano u filmu. A to je tek početak podugačkog niza povijesnih neistina iznesenih u filmu. Zbog njih se Mel Gibson našao pod “paljbom” kritika javnosti, a neki su Hrabro srce okarakterizirali kao jedan od “povijesno najnetočnijih modernih filmova”.

Treba svakako napomenuti da je dobar dio iskrivljenih događaja preuzet iz romantičarske narodne predaje. Naime, sam scenarist, Randall Wallace, oslonio se na poemu “Djela i čini Williama Wallacea”, koju je u 15. stoljeću napisao Slijepi Harry, a koja je puna mitova. Dakle, autori filma svjesno su dali prednost emotivnoj istini i mitu pred povijesnim podacima. To je rezultiralo snažnim filmom, ali i trajnom debatom o odgovornosti filmskih prikaza povijesti.

Osvojivši dva Oscara (kao producent i redatelj) za Hrabro srce, Mel Gibson je potvrdio status filmskog autora sposoban za velike povijesne spektakle. Nakon tog uspjeha, Gibson je neko vrijeme pauzirao od redateljskog stolca da bi se 2004. vratio s kontroverznim religijskim projektom Pasija (The Passion of the Christ, 2004.). Ovaj film, koji prikazuje posljednje sate života Isusa Krista na izrazito naturalistički i potresan način, snimljen je na izvornim jezicima (aramejskom, hebrejskom i latinskom) te je šokirao Hollywood, no uz snažnu podršku religiozne publike postigao je zaradu veću od 600 milijuna dolara diljem svijeta. Time je Pasija višestruko nadmašila komercijalni uspjeh Hrabrog srca, uz tek polovinu budžeta, ali i pokazala Gibsonovu odvažnost i vještinu da riskantnim temama privuče masovnu publiku. Ipak, zbog vjerske tematike i eksplicitnog nasilja, film se, unatoč rekordnoj gledanosti, ne može pohvaliti poznatim filmskim nagradama.

Prepoznatljiv redateljski “rukopis”

Povijesnim temama, Gibson se, kao redatelj, vratio filmom Apocalypto (2006.). Riječ je o avanturističkom trileru smještenom u doba propadanja civilizacije Maya u Srednjoj Americi. I u tom se filmu odvažio na nešto posve neobično i posve autentično pa se u cijelom filmu govori jezikom jukatanskih Maya. Film prati mladog Majana koji bježi od žrtvovanja i nastoji spasiti svoju obitelj, a film je impresionirao vizualno upečatljivim prikazom drevne kulture i napetom akcijom. Iako nije ponovio financijski boom Pasije, Apocalypto je ostvario solidan uspjeh s oko 120 milijuna dolara svjetske zarade.

Nakon Apocalypta, uslijedio je period u kojem se Gibson suočavao s osobnim skandalima i dužom pauzom u režiranju. Tek se 2016. vratio iza kamere s ratnom dramom Greben spašenih (Hacksaw Ridge), koja se bazira na istinitoj priči američkog vojnika Desmonda Dossa. Doss je u Drugom svjetskom ratu služio kao bolničar i, vođen svojim pacifističkim uvjerenjima, odbijao nositi oružje, ali je svejedno herojski spasio desetke suboraca u bici za Okinawu. Film je oduševio kritiku i bio je nominiran za Oscara u šest kategorija (uključujući i onu za najbolji film i najboljeg redatelja), a osvojio je dva pozlaćena kipića – za najbolju montažu i najbolju montažu zvuka.

Nije teško naći zajednički nazivnih svih Gibsonovih redateljskih projekata. Naime, svi njegovi filmovi – od Hrabrog srca, preko Pasije i Apocalypta, do Grebena spašenih – odlikuju se intenzivnim prikazom nasilja i patnje, snažnim naglaskom na moralnoj ili duhovnoj poruci te glavnim likom koji je mučenik-heroj.

Danas, 30 godina nakon objavljivanja, Hrabro srce se i dalje gleda i citira, bilo kao inspiracija borbe za slobodu, predmet povijesnih debata ili jednostavno kao vrhunska zabava. Njegova ostavština živi kako kroz same filmove, tako i kroz sve one trenutke u kojima publika, parafrazirajući Wallacea, poručuje da im se sloboda i strast za istinom ne mogu oduzeti.

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora