Osamnaesti Festival mediteranskog filma Split završio je projekcijom filma Plitka priča o piscu koji je odlučio pisati o serijskom ubojici i gostovanjem Stevea Buscemija, koji u filmu igra glavnu ulogu. Deset dana festivala i deset dana sjajnih filmova – što možemo reći osim, „Vidimo se dogodine; jedva čekamo!“
Kažu organizatori da je u deset dana više od 10,000 ljudi došlo na projekcije filmova u sklopu 18. FMFS-a, a ako računate da najveća lokacija (Ljetno kino Bačvice) prima nešto manje od 1,000 ljudi, onda vam je jasno da su festivalske lokacije bile uglavnom pune ove godine.
No, osim sjaje realizacije cijelog festivala, koju je prekinula tek jedna ljetna oluja (pa će ti filmovi biti prikazani u naknadnom terminu), organizatori su nam priredili doista sjajno zatvaranje s izvrsnim filmom i jednim velikim gostovanjem.
Gosti za kraj
Turski redatelj Tolga Karaçelik itekako je poznat festivalskoj publici, kojoj se prvi puta predstavio još 2018. godine s filmom Leptiri. Plitka priča o piscu koji je odlučio pisati o serijskom ubojici njegov je prvi engleski film, a ujedno je i sam napisao scenarij.
Priča je naizgled jednostavna – piscu, koji je imao jedan relativno uspješan roman i koji se muči s drugom knjigom dok mu se brak raspara, prilazi neobični čovjek koji se predstavlja kao „umirovljeni serijski ubojica“ i koji mu nudi uvid u psihologiju serijskog ubojice, a on zauzvrat treba napisati knjigu o serijskom ubojici.
Premisa zvuči pomalo apsurdno, ali cijeli je ovaj film jedna gotovo apsurdistička crna komedija koja, iako nema literarnu sofisticiranost Ionesca i Becketta, podsjeća na neke od osnovnih dramaturških metoda koje su ti autori koristili kako bi svojim kompleksnim dramama dali dašak humora.
Apsurdne situacije nižu se jedna za drugom, a trokut koji čine Keane, pisac (John Magaro, kojeg smo gledali u sjajnom Petom rujnu), njegova supruga Suzie (Britt Lower, koju ćete vjerojatno znati po ulozi u seriji Severance) i Kollmick, kog tumači legendarni Steve Buscemi, sjajno funkcionira u međusobnim interakcijama i izvanredno je prilagođen apsurdu koji film prikazuje.
Razgovor nakon filma
Kako je Karaçelik rekao u razgovoru nakon filma, postoji mnogo osobnih elemenata u ovoj priči – jer, ispod svog tog apsurda stoji analiza međuljudskih odnosa i braka – međutim film je jako vješto koncipiran tako da je tradicionalno dramske elemente uspio ubaciti u film koji je žanrovski triler, iako je u svojoj suštini crna komedija.
Karaçelik je također naglasio kako je želio da film podsjeća na filmove 90-ih godina, pri čemu je više-manje bio prilično uspješan. Film nema onu autentičnu „dušu“ filmova iz 90-ih godina, ali posjeduje sve odlike koji ju jako vješto imitiraju, tako da će oni koji su odrastali uz filmove 90-ih godina i kojima je ta specifična estetika poznata biti prilično zadovoljni kako je ovaj film realiziran.
Humor – iako se radi o crnom humoru – izrazito je dobar i tu je Karaçelik toliko snažno poentirao da se možete smijati kroz cijeli film, od početka do kraja. Najveći dio toga, naravno, otpada na apsurd koji je u filmu majstorski iskorišten kao sredstvo, međutim dobar dio takvih scena otpada i na dovitljive replike, ali i na glumačke geste i mimiku.
Apsurdni antijunaci
Svatko od tri protagonista (iako se glavni likovi ovog filma teško mogu nazvati čistim protagonistima, jer su svi u neku ruku apsurdni antijunaci) doprinosi na svoj način. Magaro je sjajan kao neurotično submisivni Keane i njegova je nesposobnost da se zauzme za sebe karakterni tik što ga je Karaçelik sjajno iskoristio u priči. Britt Lower tumači ulogu sličnu onoj Heleni Eagan (ne Helly R.) iz Severancea – hladna, proračunata i izrazito inteligentna – pri čemu je izrazito zanimljiva jer je u svojoj hladnoj dominantnosti suštinski antipod Keaneu, tako da to doprinosi međuigri bračnog para.
Na kraju, tu je Steve Buscemi kao Kollmick. Kollmick možda nije najkompleksniji lik što ga je Buscemi igrao, ali je svakako jedan od zanimljivijih. To je lik koji najbolje utjelovljuje apsurd cijeloga filma, jer sam po sebi – od početka do kraja – djeluje nestvarno. S jedne je strane tobožnji serijski ubojica, a s druge strane pristan glumiti bračnog savjetnika Keaneu i Suzie bez da je ikome nekakva stvarna prijetnja. Da, on se snalazi s otmicama, kloroformom, metodologijom ubojstava i slično, ali on ni u kojem trenutku nikome nije stvarna prijetnja i nemate dojam da je opasan.
I u tome je cijeli ključ – Kollmick je jedna velika enigma. Kako je sam Buscemi rekao u razgovoru, nije bio zainteresiran za ovu ulogu jer se radilo o serijskom ubojici, međutim kada je shvatio da Kollmick nikoga ne ubije na filmu, prihvatio je ulogu. Čak je rekao i da osobno sumnja u to da je Kollmick doista serijski ubojica – možda je samo netko sa željom da bude ili bivši policajac koji je ovisan o takvim scenarijima – a kada pogledate film u cjelini, ima prostora i za takvu interpretaciju.
Kollmickova enigmatičnost kombinirana s Buscemijevom neponovljivom karizmom pokazale su se kao dobitna kombinacija za Karaçelika i njegov film.
Najugodnije iznenađenje
Naravno, ima film svojih nedostataka – najveći je problem to što cijeloj priči nedostaje malo pozadinske razrade, kako priče tako i likova, pa neki momenti djeluju nejasno ili nedorečeno – ali Plitka priča o piscu koji je odlučio pisati o serijskom ubojici jedno je od najugodnijih iznenađenja ovogodišnjeg festivala i zapravo film koji će vas oduševiti svojim pristupom, svojim humorom, svojim sjajnim glumačkim interpretacijama i nadasve svojom originalnošću, tako da nema sumnje da su organizatori poentirali sa zatvaranjem na najbolji mogući način!
***
Na zatvaranju nije prikazan kratkometražni film pa bismo se samo ukratko osvrnuli na festival u cjelini. Iako je ovo osobno prva godina službenog praćenja festivala na KinoFilmu, autor ovih redaka redovni je i vjerni posjetitelj festivala. Ne znamo je li zato što je to posebno, 18. izdanje, ili se jednostavno poklopila sjajna godina (a možda i oboje), ali ovogodišnje je izdanje doista bilo jedno od najboljih, ako ne i najbolje.
Organizacija je bila sjajna, a filmska ponuda – od dugometražnih preko kratkometražnih uradaka – bila je doista fenomenalna, o čemu smo i pisali u našim kritikama. Bilo je tu filmova za ljubitelje raznih žanrova, tema i stilova, ali neovisno o preferencijama koje imate, kvalitetu tim filmova ne možete osporiti.
I zato, velike čestitke i velika zahvala organizatorima na sjajnom festivalu i puno uspjeha u narednim izdanjima! Na osobnoj razini, autor bi se također zahvalio organizatorima na velikoj susretljivosti i pomoći u logističkim aspektima praćenja. I za kraj, što reći osim – hvala vam i vidimo se dogodine!
O autoru
