‘Vrijeme je za ljubav’: Ljubav ograničena s vremenom

Film Vrijeme je za ljubav je gorko-slatka romantična drama koja daje jedan stvaran prikaz ljubavi i života dvoje ljudi. Film je režirao John Crowley a karakteristika filma je da je njegova priča postavljena nelinearno. U glavnim ulogama su Andrew Garfield i Florence Pugh, koji su se pokazali kao izvanredan glumački par s nevjerojatnom međusobnom kemijom.

Na naš kino repertoar stigla je romantična drama Vrijeme je za ljubav (We Live in Time, 2024.) čiju režiju potpisuje Johna Crowley. Ovaj irski redatelj snimio je do sada niz vrlo dobrih i odličnih ostvarenja među kojima se ističu Dječak A (Boy A, 2008.), Ima li koga? (Is Anybody There?, 2008), Brooklyn (2015.) te Češljugar (The Goldfinch, 2019.). Također, režirao i poneku epizodu uspješnih TV serija (primjerice, dvije epizode druge sezone Pravi detektiv/True Detective, 2015., četiri epizode Life After Life, 2022.).

Druga karijerna suradnja

Scenarij filma napisao je britanski dramaturg i scenarist Nick Payne. On je cijenjen i poznat po svojim kazališnim predstavama Elegy (2017.; nominacija za Laurence Olivier Award), Konstelacije (Constellations, 2020.; nominacija za Tony Award i Drama League Award). Ovaj scenarij je ujedno i njegov prvi samostalni filmski a u karijeri ima još Osjećaj kraja (The Sense of an Ending, 2017.; adaptacija romana Juliana Barnesa) te Netflixov Posljednje pismo tvojega ljubavnika (The Last Letter from Your Lover, 2021.; koscenarist s Estom Spalding, adaptacija istoimene knjige autorice Jojo Moyes ).

Ovaj film druga je karijerna suradnja Crowleya i Paynea ali prva filmska. Prva je bila iznimno hvaljena kazališna predstava The Same Deep Water As Me (2013.), koju je Crowley režirao po Payneovom tekstu. Priča filma Vrijeme je za ljubav prati ljubavnu priču (i život) Tobiasa (Andrew Garfield) i Almut  (Florence Pugh).

Njihova priča počela je kada je Tobias  dobio dokumente za razvod na potpis. Prilikom stavljanja potpisa na njih, kemijska olovka mu prestane pisati. Izlazi iz hotelske sobe u kućnom ogrtaču te doživi nesreću neoprezno prelazeći cestu. Kad se probudi u bolničkom hodniku, pred sobom ugleda Almut (za njega tada nepoznatu djevojku).

Ona mu se predstavi te ga upozna s događajem, odnosno, kaže mu da je ona na njega naletjela automobilom. Uskoro njih dvoje započinju strastvenu ljubavnu vezu. Pratimo njihov život narednih desetak godina u kojima proživljavaju predivne ali i prilično loše trenutke zajedničkog života. No, za ono što slijedi nitko nije bio spreman…

Izvanredan glumački par

Ovaj film mnoge gledatelj podsjetit će na naslove kao što su Ljubavna priča (Love Story, 1970.), Jesen u New Yorku (Autumn in New York, 2000.), Umrijeti mlad (Dying Young, 1991.) te mnogim drugim u tom tonu. Jednostavno rečeno, ovo je film koji ide u one romantične drame koje su nabijene emocijama. Velika kvaliteta ovog filma je što je prikaz tih emocija vrlo iskren (bez obzira na to što u sebi nosi onu dozu filmske manipulativnosti).

Najveća zasluga za to ovdje pripada glavnom glumačkom paru Andrewu Garfieldu (filmski serijal Spider-Man od 2014. godine), koji je s redateljem Crowleyom ranije surađivao na filmu Dječak A (također u glavnoj ulozi) i i Florence Pugh (Oppenheimer, 2023., Dobra osoba/A Good Person, 2023., Male žene/Little Women, 2019., Lady Macbeth, 2016.). Oni su izvanredan glumački par s nevjerojatnom međusobnom kemijom i glumačkim razumijevanjem i nadopunjavanjem (što je ključno kada se radi o jednom ovakvom filmu).

Jedna od karakteristika ovog filma je a je njegova priča postavljena nelinearno. Scenaristički ta Payneova zamisao omogućuje gledatelju praćenje priče kroz vremenski različite ali isprepletene okvire. Na taj način on se lakše upoznaje s likovima te karakterno dobiva prilično jasnu i cjelovitu sliku o njima. No, zbog toga povremeno pati ritam filma a prisutna je i doza predvidljivosti u nekim scenama.

Gorko-slatka romantična drama

Što se scenarija tiče, Payneu treba odati priznanje jer ga je prilično napunio vrlo dopadljivim humorom. To nije nametnuti humor, to je prirodni humor koji proizlazi iz priče filma. Ono što je važno je to da je prisutan na “pravim mjestima”, a možemo ga nazvati i jednom od alatki koji prikazu odnosa dviju glavnih likova daje još jednu dozu realizma i prirodnosti. “Neprirodnost” tog humora leži samo u tome što služi kao mali predah između teških scena koje nose isto takve emocije.

Ovo je jedan od onih romantičnih drama koje su tematski gorke i istovremeno slatke. Redatelj Crowley vrlo dobro je pretočio Payneov tekst i znalački se poigrava s emocijama gledatelja. No, mali prigovor mora mu se uputiti što film u pojedinim scenama ipak dobiva malo patetičnog tona (scene koje se odnose, manje-više, na Garfieldovu izvedbu).

Vrijeme je za ljubav definitivno spada u red vrlo kvalitetnih filmova. Njemu slični filmovi obično znaju imati vrlo burne tragične završetke. No, ovdje imamo priliku vidjeti jedan doista lijep kraj, koji nam daje odgovor na sve što trebamo znati u tom trenutku. On daje jednu iskrenu, prirodnu i staloženu emociju. U skladu je sa svime što je film ponudio do tog trenutka – jedan stvaran prikaz ljubavi i života dvoje ljudi.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora