‘Springsteen: Izbavi me iz ništavila’: Stvaranje u sjeni depresije

Biografski film redatelja Scott Coopera, o legendarnom rock glazbeniku Bruceu Springsteenu, je atmosferično i zatvoreno ostvarenje koje je usmjereno na proces stvaranja albuma Nebraska kao osobne borbe. Ovo je film o boli, o tišini i o stvaranju koje proizlazi iz te boli. Odličnu glumačku izvedbu pružio je Jeremy Allen White, koji nosi film i daje mu autentičnost.

Nakon filmske biografije o Bobu Dylanu, jednom od najvećih kantautora 20. stoljeća i kultnoj ličnosti generacije 1960-ih, Bob Dylan: Potpuni neznanac (A Complete Unknown, 2024.), stigao nam je i film o jednom od najutjecajnijih rock glazbenika svih vremena – Bruceu Springsteenu. Film Springsteen: Izbavi me iz ništavila (Springsteen: Deliver Me from Nowhere, 2025.) redateljski i scenaristički potpisuje Scott Cooper.

Ključ za razumijevanje Springsteenove unutarnje borbe

Ovaj njegov film temelji se na knjizi Warrena Zanesa Deliver Me from Nowhere, koja je objavljena 2023. godine. Autor knjige, Warren Zanes, bivši je glazbenik koji je karijeru posvetio pisanju o američkoj glazbi i njezinim duhovnim pejzažima. Osim što je bio član benda The Del Fuegos, Zanes je i autor hvaljene biografije o američkom glazbeniku Tomu Pettyju,Petty: The Biography.

Ovim filmom Scott Cooper se vraća u glazbeno-biografske vode, gdje je prvi put zaronio s naslovom Ludo srce (Crazy Heart, 2009.). Taj njegov redateljski prvijenac temelji se na istoimenoj noveli Thomasa Cobba, a donio je Jeffu Bridgesu Oscara za glavnu ulogu. Cobbova priča bila je inspirirana životom country pjevača Hanka Thompsona, čija je karijera oscilirala između slave i samodestrukcije.

Zanesova knjiga i film koji iz nje proizlazi ne donose klasičnu biografiju, već pokušaj da se album Nebraska, koji je objavljen 1982. godine, prikaže kao ključ za razumijevanje Springsteenove unutarnje borbe. Tako film prati unutarnju krizu Brucea Springsteena (Jeremy Allen White) nakon završetka turneje za album The River, u trenutku kada se povlači iz javnosti i suočava s vlastitim demonima.

Osjećajući duboku emocionalnu prazninu, u izolaciji svoje kuće, počinje snimati sirove demo snimke na četverokanalnom kasetofonu, tražeći zvuk koji bi mogao izraziti njegovu unutarnju krizu. Njegov menadžer Jon Landau (Jeremy Strong) pokušava ga motivirati da nastavi s radom. Tada snima i Born in the U.S.A., naslovnu pjesmu s istoimenog albuma koji će objaviti 1984. godine i s kojim će postati globalna zvijezda.

Tamni tonovi

U tom periodu započinje i ljubavnu vezu s djevojkom Fay (Odessa Young), koja mu je nudila bliskost, ali ne i mir. U trenucima nesanice i sumnje, Springsteen se suočava s traumama iz djetinjstva i složenim odnosom s ocem Douglasom (Stephen Graham), koji se pojavljuje u fragmentima sjećanja. Kako se snimke gomilaju, postaje jasno da ono što nastaje nije demo za budući album, već samostalan projekt od kojeg ne odustaje – Nebraska.

Za razliku od filma o Bobu Dylanu, koji se oslanja na mit, slobodu i višestruku interpretaciju, Springsteen: Izbavi me iz ništavila fokusira se na jedno razdoblje i jedno unutarnje stanje – depresiju. Oba filma obrađuju ograničen vremenski okvir, ali dok Dylanov portret koristi to razdoblje za igru identitetima i istraživanje kreativne slobode. S druge pak strane, Cooperov film fokusira se na Springsteenovu potrebu da snimi ono što ga izjeda – album Nebraska nastaje ne iz ambicije, već iz nužnosti.

Redatelj Scott Cooper bira kontemplativan pristup, bez klasične biografske strukture i bez narativnih obrata. Film je atmosferičan, zatvoren, usmjeren na proces stvaranja albuma Nebraska kao osobne borbe. Režija se oslanja na tišinu, statične kadrove i fragmentirane prizore, čime se gradi osjećaj izolacije i emocionalne blokade.

Vizualni stil prati ton priče: tamni tonovi, prirodno svjetlo, minimalna dinamika. Film ne pokušava objasniti depresiju, već je prikazuje kao svakodnevnu tišinu koja oblikuje stvaranje. U tom prostoru, glazba postaje sredstvo preživljavanja, a ne potvrda identiteta. Važno je naglasiti da se glazba se ne koristi kao ilustracija (ili kao neka glazbena podloga za popunjavanje ‘rupa’), već kao dokument.

Od mana filma treba izdvojiti da će emocionalna distanca glavnog lika zasigurno otežati nekim gledateljima (pogotovo onima koji nisu fanovi glazbenika) da uspostavi dublju povezanost s njegovom unutarnjom borbom. Sporedni likovi, iako prisutni u ključnim trenucima, ostaju funkcionalni i nedovoljno razrađeni, što dodatno pojačava zatvorenost filma.

Jeremy Allen White bez patetike

Vizualni stil filma, iako dosljedan, s vremenom počinje djelovati jednolično – tamni tonovi i statični kadrovi ne nude dovoljno kontrasta ni ritma. Priča ostaje zatvorena u jednom razdoblju bez šireg konteksta, pa izostaje dublje razumijevanje Springsteenove karijere i društvenih okolnosti. Motivi tišine, izolacije i emocionalne blokade ponavljaju se bez varijacije, što umanjuje njihovu snagu i stvara osjećaj predvidivosti.

Jeremy Allen White (TV serija The Bear, 2022. – 2025., Čelična kandža/The Iron Claw, 2023.) donosi suzdržanu, ali preciznu interpretaciju Brucea Springsteena, fokusiranu na unutarnju borbu i kreativnu izolaciju. Njegova izvedba uspijeva prenijeti depresiju i emocionalne oscilacije bez patetike, zadržavajući empatiju i autentičnost. White sam izvodi pjesme, što dodatno doprinosi uvjerljivosti. Sveukupno, riječ je o gotovo briljantnoj ulozi u kojoj on ne “glumi” nego ‘utjelovljuje” Springsteena.

Jeremy Strong (Pripravnik/The Apprentice, 2024., TV serija Nasljeđe/Succession, 2018. – 2023.) pruža solidnu, funkcionalnu izvedbu, svjesno ostajući u sjeni glavnog lika. Njegova uloga je više kontekstualna, kontrapunkt Jeremyju Allenu Whiteu. Iako je glumački pristup ponešto predvidiv, to se ne osjeti kao slabost, već kao svjesna odluka u službi cjeline.

Odessa Young (The Order, 2024.) donosi suptilnu emocionalnu prisutnost, ali mora se reći da je njezina uloga ostaje djelomično neiskorištena – više sugerira nego razvija. Ponekad više djeluje kao dramaturški alat, a ne kao zaokružen lik. Stephen Graham (Venom: Posljednji ples/Venom: The Last Dance, 2024., TV serija Adolescence, 2025.) ostavlja snažan dojam u kratkim scenama, no film ne ide dovoljno duboko u taj odnos. Njegova interpretacija oca je učinkovita, ali fragmentarna, više simbol nego karakter.

Film o boli

Springsteen: Izbavi me iz ništavila nije film koji donosi pregled najvećih hitova Brucea Springsteena, niti pokušava ispričati njegovu karijeru u cijelosti. Riječ je o mračnom i netipičnom biografskom filmu koji jako duboko zaranja u psihu Brucea Springsteena, s dodatnim naglaskom  na proces nastanka albuma Nebraska. Redatelj Scott Cooper svjesno izbjegava spektakl i mitologiju, birajući statične kadrove, emocionalnu suzdržanost i tišinu.

Film ne glorificira slavu, već prikazuje stvaranje kao odgovor na unutarnju krizu. Iako izbjegava klasičnu biografsku strukturu, uspijeva zadržati jasnoću i dosljednost u tonu. Jeremy Allen White donosi snažnu i preciznu izvedbu, koja nosi film i daje mu autentičnost. Glazba se koristi štedljivo, ali s namjerom – kao dokument stvaranja, a ne kao pozadinski efekt.

Film ne pokušava objasniti Springsteena, već ga prikazuje u trenutku kada se pokušava razumjeti sam. Ovo je film o boli, o tišini i o stvaranju koje proizlazi iz te boli (i postaje nužnost). Zbog svoje duboke emocionalne iskrenosti, vrijedan je gledanja čak i za one koji nisu poklonici Springsteenova opusa. Njegova snaga ne leži u glazbenoj nostalgiji, već u načinu na koji prikazuje stvaranje kao intimni čin suočavanja s vlastitim tamnim prostorima (odnosno – demonima).

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora