Film Seks prvi je dio trilogije norveškog redatelja Daga Johana Haugeruda. To je o pomalo neobična drami, koja tematski naglasak stavlja na krizu srednjih godina i seksualnost dvojice muškaraca. Njena radnja odvija se kroz “brbljave scene”, s dijalozima koji su ispunjeni jednim rijetko viđenim realizmom. Odlika filma je i specifičan humor koji ga uspješno miče iz domene zamorne drame.
Film Seks (2024.) prvi je dio trilogije norveškog redatelja Daga Johana Haugeruda, koji je na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu nagrađen Zlatnim medvjedom za njeno zaključno poglavlje, Snovi (Drømmer, 2024.; engleski naslov: Dreams (Sex Love)). Osim što je redatelj, Haugerud je scenarist, pisac i knjižničar. Kao novinar i dramatičar surađivao je s različitim plesnim i kazališnim kućama. U svoj spisateljskoj karijeri iza sebe ima četiri objavljena romana.
Pomalo neobična drama
Što se filma tiče, kao redatelj je debitirao kratkim filmom 16 levende klisjeer (1998.). Godine 2012. snimio je svoj prvi igrani film Som du ser meg, koji mu je donio Nagradu norveških kritičara i četiri nacionalne nagrade Amanda (Amandaprisen). Filmofilima je najpoznatiji po svojoj drami Pazi na djecu (Barn, 2019.), s kojom je osvojio čak devet nagrada Amanda. Taj film hrvatski gledatelji imali su prilike vidjeti na 17. Zagreb Film Festivalu.
Ovaj prvi film Haugerudove trilogije za glavne protagoniste ima dva dimnjačara koji su u monogamnim heteroseksualnim brakovima, koji se nalaze u situacijama koje izazivaju njihova shvaćanja seksualnosti i rodnih normi. Kroz priču jedan drugom otkrivaju zanimljive stvari. Tako prvi (Thorbjørn Harr), za kojeg je važno istaći da je kršćanin, otkriva da ga muče čudni snovi s Davidom Bowiejem (a možda je riječ i o samom Bogu?) u kojima se on osjeća kao žena.
To rezultira njegovim osjećajem da govori/pjeva višim glasom od uobičajenog. No, to nitko od njemu bliskih ljudi ne primjećuje. Toga dovodi i do toga da posjeti trenericu pjevanja i zatraži savjet. U vezi njegovog stanja, nakon što joj otkrije snove, njegova supruga (Birgitte Larsen) daje mu pronicljive odgovore (“homoseksualnost nije samo identitet, to je aktivnost“).
Drugi, Feier (Jan Gunnar Røise), priznaje da je imao je svoj pravi prvi seksualni odnos s drugim muškarcem. Usprkos svemu, tvrdi da nije homoseksualac a mogućnost da je riječ o biseksualnosti niti ne spominje. Za njega je sve to normalno i ne osjeća da je učinio nešto pogrešno. Svoju priču je ispričao i svojoj ženi (Siri Forberg) i ona mu, nakon početne zbunjenosti, stavi do znanja da je njegov čin sve samo ne prihvatljiv. Ona želi potpuni i iskreni razgovor o tome što se točno dogodilo.
Dijalozi puni pravih pitanja
Između njih se otvara rasprava o fizičkim i emocionalnim iskustvima te o tome što je je za njih (ali i općenito) brak (veza). Iz nekog razloga, Feier ne smatra da je njegov čin varanje, već samo pokušajem nečeg novog, potaknutim velikim osjećajem želje. Tvrdi da bi varanje značilo isključivo započinjanje nove veze, da se samo seks ne računa u to. Laže li sam sebi kako bi opravdao ili je riječ o nečem sasvim drugome…
Za ovaj film, čiji scenarij također potpisuje Dag Johan Haugerud, možemo reći da je pomalo neobična drama koja se bavi krizom srednjih godina dvojice muškaraca (prijatelja i radnih kolega). Naglasak je na seksualnosti (seksualnim željama) i svojevrsnom ponovnom otkrivanju samoga sebe. Haugerud je priču postavio vrlo ležerno, razvija se gotovo iz anegdote, neobične situacije ali vrlo brzo prerasta u puno veću i važniju stvar (tema seksa, braka, varanja, međusobni odnosi, ponovno otkrivanje svoje seksualnosti ali i samoga sebe…).
Ovo je spori film čija je kamera većinom statična i pretežito prati duge razgovore likova u filmu, u ne pretjerano zanimljivim i privlačnim prostorima (soba, spavaća soba, čekaonica liječničke ordinacije, kuhinja, krov zgrade, ured…). To se koji put malo “razbija” pokojim kadrom grada Osla u kojem se radnja filma odvija. Kroz te “brbljave scene”, koje djeluju da su bez ikakvih “događanja”, sve se odvija.
Dijalozi koji se tu odvijaju naprosto počinju prštati od pravih pitanja koja će vas natjerati da nesvjesno počnete tražiti odgovore. Razlog tomu leži u činjenici da su ispunjeni jednim rijetko viđenim realizmom. Pojedini razgovori ispunjeni su humorom (doduše, pomalo specifičnim, gotovo apsurdističkim), koji uspješno miče film iz domene ozbiljne i zamorne drame.
Pronicljiva i kompleksna karakterna studija
Ovaj film treba pohvaliti zbog odlične glume. Ako baš moramo nekoga izdvajati, onda izbor pada na Thorbjørna Harra (Utrka za zlatom/Gulltransporten, engleski naslov: Gold Run, 2022.; Pazi na djecu/Barn, 2019., TV serija Vikinzi/Vikings, 2013. – 2014.), koji je izvanredan u svojoj zbunjenosti i duhovitosti sa svime što se zbiva s njim ali i oko njega. Vrlo je simpatičan i realan u svom nastupu.
Film Seks je vrlo dobar film koji će zasigurno privući pažnju filmofila. Za njega se doista može reći da je pronicljiva i kompleksna karakterna studija, u kojoj se Haugerlund pametnim dijalozima i humorom bavi odnosom muškosti i društvenih normi u suvremenom norveškom društvu (kod ovog potonjeg moramo izdvojiti scenu pred sam kraj filma, u kojem se Jana Gunnara Røisea obraća Thorbjørnu Harru rečenicom:”Priznati da si imao seks s muškarcem zasigurno je lakše nego priznati da si kršćanin.“).
Na kraju moramo napomenuti da drugi film iz trilogije Dag Johan Haugerud, naslovljen Ljubav (Kjærlighet, 2024.; engleski naslov: Love), stiže u naša kina u svibnju. Do tada imate sasvim dovoljno vremena da pogledate Seks, jer je riječ o doista zanimljivom filmskom ostvarenju.
O autoru
