Robert Sever: Kao i sve ostalo u životu, i filmove gledam ako ima ‘kemije’

Jedan od najpoznatijih hrvatskih dizajnera, Robert Sever, nedavno je stao iza kamere i okušao se kao redatelj spota “Napokon sami” koju izvodi TONI. A koje filmove voli, kakav bi bio kao glumac i koji žanr mu je najdraži, govori za Kinofilm.

Hrvatski modni dizajner, stilist i kreativac, Robert Sever, nedavno je proširio svoje djelovanje i okušao se u – režiji. Naime, u listopadu je debitirao je kao redatelj glazbenog videospota za pjesmu “Napokon sami” koju izvodi TONI. Spot je u cijelosti Severova ideja, a osim kao redatelj, u njegovoj realizaciji sudjelovao je i kao scenarist te, naravno, kostimograf.

“Od samog trenutka kada sam čuo pjesmu, znao sam da želim stvoriti epski video, pun širokih kadrova i raskošnih segmenata. Spot je lišen elemenata koji su definirani vremenom i prostorom, a umjesto toga priča bezvremensku priču. Cijeli video putovanje je kroz prostor i vrijeme, bez jasne indikacije o kojem se vremenu ili prostoru radi, referirajući se direktno na stihove pjesme. Toni je prikazan u dvije verzije sebe, u različitim situacijama, gdje se suočava sa svojim prošlim verzijama i pronalazi mir”, objasnio je Robert Sever koja je osnovna ideja spota.

Uz rad na vlastitom brendu, dizajner se bavi i grafičkim i produkt dizajnom, kao i stylingom za publikacije, medije, reklame, celebrityje te radi kao kostimograf na brojnim televizijskim i filmskim projektima.

A koji filmovi su ostavili traga u njemu kao osobi i kao kreativcu, Robert Sever otkriva u nastavku…

Prvi film u kinu… Bilo je to u kinu Kustošija koje više ne postoji, u osnovnoj školi sam gledao Prljavi ples (Dirty Dancing, 1987.). Osamdesetih još nije bilo opcija koje danas imamo što se tiče filmova, pa su odlasci u kino bili prilika za druženje, i za brojne dijaloge nakon filma. Nakon toga sam gledao i kultni Moonwalker (1988.) Michala Jacksona i Madonnu u Tko je ta djevojka? (Who’s that girl, 1987.), i tako je počela moja ljubavna konekcija s glazbom.

Najviše sam puta pogledao… Opasne veze (Dangerous Liaisons, 1988.). Taj sam film gledao više od 30 puta, i koji znam u detalj. Obožavam raskoš cijele priče kao i razdoblje u kojemu je radnja smještena – moj obožavani barok. Glumačka postava je toliko savršena, da kada čitam knjigu istoimenog naziva, doslovno vidim te glumce kao nositelje likova.

Imun na komedije, ali…

Uvijek se nasmijem kad gledam… Nisam baš ljubitelj filmske komedije, ali scena iz Djeveruša (Bridesmaids) u salonu vjenčanica je epic. Više sam poklonik humorističnih serija, posebno one iz britanske produkcije, jer se taj humor bazira na vrlo domišljatim dijalozima, koji su bezvremenski.

Kao glumac bio bih… Vrlo posvećen svakoj ulozi kao da mi je prva i posljednja – kao ustvari i sve što radim. Izrazito cijenim kada se prepuste iskustvu i dozvole se transformirati za potrebe cijele priče, smatram vrlo zanimljivim tu ideju da ljudi s tako velikim egom imaju u sebi karakternu osobinu da rade protiv svog ega.

Zadnji put sam plakao gledajući… Uopće se ne mogu sjetiti, rijetko plačem. Puno češće me glazba odvede u te emocije nego sam film, tako da je svakako to moj trigger.

Najdraže filmske pjesme… “Face to face” – Siouxsie and the Banshees iz filma Batman se vraća (Batman Returns, 1992.) i “Love song for a vampire” Annie Lennox iz filma Drakula (Bram Stoker’s Dracula, 1992.). Obje skladbe su apsolutno savršene, sonički nevjerojatno prate emociju filma, a oba videa za songove su jednako čudesni kao i film i pjesme.

Kultni filmovi najbolji su na velikom platnu

Nikada neću zaboraviti kad sam prvi put gledao… Piano, film Jane Campion iz 1993. Kada sam ga gledao u kinu kao tinejdžer, nakon škole. I Sati (The Hours, 2002.) koji me je tada vrlo duboko emotivno taknuo, također u kinu. Zahvalan sam da sam mnoge epske i sada kultne filmove imao priliku gledati na velikom platnu, jer su to elementi koji su mene, kao kreativca, oblikovali da gledam stvari na drugačiji način.

Najdraži animirani film… Nisam ljubitelj žanra, ali sve što je iz stare Disney produkcije rezonira sa mnom. Volim bajke i cijeli kontekst tog žanra pa mi nekako logično ide uz animaciju, dok suvremene animacije nimalo ne volim.

Filmski citat(i) koji najčešće koristim… Trenutačno je to “Why is no one ready?!” Vrag nosi Pradu (The Devil Wears Prada, 2006.). Duhovit mi je i vrlo primjenjiv .

Najdraža scena… Scena iz mog obožavanog filma Orlando iz 1992. Redateljica Sally Potter je u ovom remek-djelu napravila izuzetnu scenu “Labyrinth” u kojoj Tilda Swinton uz vrlo dramatičnu glazbu jureći kroz labirint u samo jednoj sceni potpuno mijenja razbolje u kojem lik Orlando živi i prelazi iz visokog baroka u Viktorijansko razdoblje.

Glumci i(li) raspoloženje

Filmove za gledanje biram… Po tome tko ih je režirao ili tko glumi, ili ako osjećam da me priča privlači. Nemam neki posebni protokol, ali kao i sve u životu, moram osjećati privlačnost i konekciju prema nečemu, pa tako i prema filmu.

Najdraži žanr mi je… Drama, mjuzikl  i triler. Najbolje ako je kombinacija svega – možda zato i obožavam Moulin Rouge (2001.) koji sadrži mnoge elemente koje volim na filmu.

Glumica u koju sam bio zaljubljen… Zaljubljujem se u mnoge i često razvijam obožavanje mnogih – ne bih mogao samo jednu izdvojiti za koju mislim da je superiornija od svih. Lista mojih omiljenih je podugačka, ali posebno gravitiram onima koje se usude raditi različite stvari i davati se u razne uloge.

Naslov filma o mom životu bio bi… Juste un autre soldat de la Lumière, iliti Još samo jedan ratnik svjetlosti. Ta me misao već dugo vodi u životu, i daje mi jednu određenu uzemljenost – čak sam napravio i tattoo s tim tekstom.

U filmu najviše volim uživati… U kinu ili doma, nemam neke posebne preferencije. Ovisi o raspoloženju i okruženju, nisam izbirljiv.

U animiranom filmu glas bih posudio… Nekom vampiru ili nekom malom smotanom patuljku. Svakako bih volio da je karakter ili dramatičan ili neočekivano duhovit.

Film koji me je poučio… “The greatest thing you will ever learn is just to love and be loved in return” – iz filma Moulin Rouge podsjeti me svaki put na to da je upravo to najbitnije.

Trebao bi me glumiti… Ben Affleck ili Jacob Elordi.

Film koji s nestrpljenjem očekujem… Trenutačno ni jedan posebno, iako je mnogo zanimljivih trailera, pa se čini da bi filmska sezona pred kraj godine mogla biti bogata.

Najljepše kino u kojem sam bio… Jedno malo kino u Parizu, ali više zbog ideje da gledam film u kinu u Parizu – da budem iskren, čak se ni ne sjećam koji sam film gledao.

O autoru