Nagrađivani film Mlada srca debitantsko je ostvarenje redatelja Anthonyja Schattemana. U njemu se bavi temom odrastanja i početku gay ljubavi između dva tinejdžera. Svoju priču redatelja Schatteman uspio je ispričati kroz emocije, u potpunosti izostavljajući seksualnost. Riječ je o solidnom filmu u kojem je izvanrednu glumačku izvedbu pružio mladi Lou Goossensa.
Film Mlada srca (Young Hearts, 2024.) nastao je u belgijsko nizozemskoj koprodukciji i prvi je dugometražni igrani film redatelja Anthonyja Schattemana. Svoju svjetsku premijeru imao je naprošlogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu, u sklopu programa Generation Kplus, gdje je i nagrađen posebnim priznanjem.
Malo drugačija tema odrastanja
Redatelja Schattemana je i scenarist ovog filma, koji je djelomično i autobiografski te je sniman u selu gdje je odrastao. U njemu se bavi temom odrastanja i koliko je teško mladoj osobi da u tom razdoblju upozna (i spozna) samu sebe. No, odmah treba istaknuti da je to “odrastanje” ovdje nadograđeno temom istraživanja seksualnosti (kod tinejdžera), odnosno, homoseksualnosti.
Priča filma vrti se oko četrnaestogodišnjeg Eliasa (Lou Goossens) koji se sprijateljuje sa svojim novim susjedom Alexanderom (Marius de Saeger), samouvjerenim i svojeglavim dječakom iz Bruxellesa. Kako se njih dvoje zbližavaju, Alexander otkriva da je bio zaljubljen u dječaka i pita Eliasa je li doživio pravu ljubav, pitanje koje mu se mota po glavi.
Po prvi put, Elias počinje shvaćati dubinu svojih osjećaja dok se počinje zaljubljivati u Alexandera. Međutim, ispunjen je strahom od osude i odbijanja. Zbog toga on poriče svoje emocije, distancira se od svojih prijatelja i svoje djevojke Valerie (Saar Rogiers), obitelji i Alexandera kako bi sakrio svoju istinu. Obuzet usamljenošću i žaljenjem, Elias se bori s težinom svojih odluka.
Iskreni razgovor s njegovim djedom (Dirk Van Dijck), koji priča o svojoj trajnoj ljubavi prema svojoj pokojnoj ženi, nadahnjuje Eliasa da se suoči sa svojim strahovima. Shvaćajući da je ljubav previše dragocjena da bi joj izmaknula, skuplja hrabrost da se pomiri s Aleksandrom i da svojim bližnjim kaže istinu, poduzimajući tako veliki korak prema prihvaćanju svojih osjećaja i mogućnosti ljubavi.
Svojevrsni remake
Tema kojom se bavi redatelj Schatteman nije za njega nova. Naime, prije ovog svog dugometražnog prvijenca snimao je kratkometražne filmove posvećenoj upravo toj temi. Svijet mladih i njihov odnos s ljudima oko sebe glavna su odlika njegova stvaralaštva a sve je obilježeno rastućom seksualnošću i homoerotizmom. Pri tom veliku pažnju obraća na emocije koje je teško izraziti.
Inspiraciju za svoj dugometražni film Schatteman je potražio, što je jasno vidljivo, u svom kratkometražnom nagrađivanom filmu Kus me zachtjes (engleski naslov: Kiss Me Softly, 2012.). Puno scenarističkih ideja i elemenata im je zajedničko pa možemo reći da je film Mlada srca njegov svojevrsni remake (ili nadogradnja).
Ovaj film možemo usporediti s domaćim filmom Zečji nasip (2024.), kojeg smo nedavno imali prilike vidjeti u kinima. Ova drama redateljice Čejen Černić Čanak donosi vrlo snažan prikaz ljubavi i njezino (ne)prihvaćanje u maloj sredini te emocionalnu, unutarnju borbu jednog od glavnih protagonista. Schatteman svojim filmom donosi prikaz onoga što nismo vidjeli u njenom ostvarenju– početak ljubavi između dva tinejdžera.
Ponešto mana
Ta ljubav prikazana je od početka do kraja iz prilično “emotivnog kuta”. Glavni temelj za to je da je ona dolazi iz prijateljstva između dva dječaka a ne iz požude. Iz te perspektive on gradi i ostale odnosne među likovima svog filma. Posebice se orijentira na školsku grupu prijatelja, među kojima su i glavni protagonisti filma te stavlja jak naglasak na njihovo svakodnevno druženje i interakciju.
Schattemanov film ima ponešto mana. Prije svega, scenaristička podpriča o ocu glavnog protagoniste, koji postaje pjevačka zvijezda, djeluje je smiješno. Ta priča je tu isključivo zbog pjesme o prvoj ljubavi kojom započinje film i kojom se daje uvod i dodatno naglašava sve što gledamo u filmu (u gore spomenutom nagrađivanom kratkometražnom Schattemanovom filmu to je pjesma o poljupcu).
Također, odnos oca i sina prikazan je površinski i epizodno, kao da je tu isključivo zbog radnje (a lik oca mogli bi nazvati i “dosadnim” scenarističkim likom). Namjera je očigledno bila pokazati kako je otac zaokupljen svojim pjevačkim uspjehom pa ne primjećuje ništa oko sebe, da tek tu i tamo pokaže svoju očinsku figuru. Na tom dijelu Schatteman se malo poskliznuo.
Uvjerljivi Lou Goossens
Nadalje, dio filma o nekolicini nasilnih školaraca u potpunosti je nepotreban. Kao element kojom se pokazuje netolerancija je neuspio, postavljen je kao epizoda koja baš ništa nije donijela filmu (kako došla, tako i o’šla). Film ima nešto praznog hoda i neujednačenosti ali u konačnici to je redateljski pristojno odrađeno ostvarenje.
Ovaj film svakako bi trebalo pogledati zbog glumačke izvedbe mladog Lou Goossensa. U filmu Mlada srca pokazao je doista zavidan glumački talent, uvjerljivi nastup nabijen svim emocijama (istaknimo tu scenu kada ga obuzme bijes). Vrlo je ekspresivan glumaca, njegovo lice sve govori. Jedan od onih mladih glumaca (rođen 2009. godine) za koje se doista nadamo da ćemo ih i dalje gledati na filmu te uživati u njihovim glumačkim izvedbama.
Sve u svemu, Mlada srca sasvim je solidan film, koji je svoju kvalitetu nakon festivala u Berlinu dokazao i drugim mnogobrojnim priznanjima. Redatelj i scenarist Anthony Schattemana uspio je ispričati svoju priču kroz emocije, u potpunosti izostavljajući seksualnost (to treba naglasiti upravo zbog glavne teme kojom se bavi). Njegovo ostvarenje je jednostavna ali efektna ljubavna priča.
O autoru
