Novi film redatelja Dereka Cianfrancea donosi na veliko platno nevjerojatnu istinitu priču o Jeffreyju Manchesteru. On u svom filmu uspijeva spojiti elemente kriminalističkog trilera, romantične komedije i intimne drame u skladnu cjelinu. Ovo je film koji se ne propušta i u kojem je Channing Tatum pružio svojunajzreliju i najsuptilniju izvedbu.
Novi film Dereka Cianfrancea, Lopov s krova (Roofman, 2025.) donosi na veliko platno nevjerojatnu istinitu priču o Jeffreyju Manchesteru, bivšem vojniku koji je nakon povratka iz službe u 82. zračnoj diviziji američke vojske krenuo putem kriminala, pokušavajući osigurati egzistenciju za svoju obitelj. Scenarij potpisuju Cianfrance i redatelj, scenarist i producent Kirt Gunn, koji je najpoznatiji je po filmu Lovely by Surprise (2007.) te kao izvršni producent nagrađivanog filma Zvuk metala (Sound of Metal, 2019.).
Istraživački pristup
Cianfrance, poznat po filmovima Tužna veza (Blue Valentine, 2010.) i Grijesi očeva (The Place Beyond the Pines, 2012.) ovdje istražuje novu narativnu dimenziju, onu gdje se granica između tragičnog i komičnog briše, a istina postaje subjektivna. Film se temelji na višegodišnjim razgovorima s Manchesterom, koji je iz zatvora redovito kontaktirao autore kako bi ispričao vlastitu verziju događaja. On je ovom filmu pristupio kao istraživač, želeći razumjeti ne samo Manchesterove postupke, već i njihove emocionalne korijene. U tom procesu kontaktirao je i stvarne osobe iz Manchesterova života, čije su perspektive oblikovale ton i strukturu filma.
Autori su odlučili ispričati priču iz perspektive svog glavnog protagoniste, koristeći stvarne rečenice iz njegovih telefonskih razgovora kao dijelove filmske naracije. Time se postiže intimnost i subjektivnost, ali i prostor za gledateljevu refleksiju. Spomenimo da je film premijerno prikazan 6. rujna 2025. na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (TIFF), gdje je izazvao znatiželju i toplu recepciju publike.
Kao što je već rečeno, glavni junak filma je Jeffrey Manchester (Channing Tatum), bivši vojnik američke vojske, koji se vraća iz službe u potrazi za smislom i sigurnošću, ali se suočava s gubitkom obitelji i egzistencijalnom prazninom. U očajničkom pokušaju da se pobrine za djecu, počinje pljačkati McDonald’s restorane ulazeći kroz njihove krovove, što mu donosi nadimak “Lopov s krova” (Roofman).
Nakon uhićenja i osude na 45 godina zatvora, on uspijeva pobjeći skrivajući se ispod kamiona. Slobodan, ali ranjiv, pronalazi utočište u napuštenom dijelu trgovine “Toys “R” Us”, gdje šest mjeseci živi neprimijećen, hraneći se slatkišima i promatrajući zaposlenike putem kamera. Njegova potreba za kontaktom vodi ga u lokalnu crkvu, gdje upoznaje Leigh (Kirsten Dunst), samohranu majku, s kojom započinje odnos pun nježnosti i skrivenih istina.
Film koji polako ulazi pod kožu
Dok se sve više uključuje u njezin život, Manchester pokušava balansirati između ljubavi i tajne koju nosi. Njegova prošlost, međutim, ne ostaje zaboravljena te se počinje približavati, prijeteći da razotkrije njegovu dvostruku stvarnost. Pastor Ron Smith (Ben Mendelsohn) i njegova zajednica postaju privremeni oslonac, ali i tihi svjedoci unutarnje borbe. Film prati unutarnju borbu između čovjeka koji želi pripadati i svijeta koji ga ne zna kamo smjestiti.
Za film Lopov s krova možemo reći da je priča o bijegu, skrivanju, ljubavi i neizbježnosti istine, ispričana iz perspektive čovjeka koji je želio biti viđen, ali nije znao kako. Redatelj Cianfrance u svom filmu uspijeva spojiti elemente kriminalističkog trilera, romantične komedije i intimne drame u skladnu cjelinu koja djeluje iznenađujuće prirodno.
Film se nimalo ne oslanja na senzacionalizam, već gradi emocionalnu napetost kroz tihe trenutke i neizrečene dileme. Posebno treba pohvaliti njegovu sposobnost da iz apsurdne premise izvuče autentičnu ljudsku priču, punu topline i tuge. Posebno treba istaći da film uspijeva biti zabavan, a da pritom ne banalizira stvarne događaje. Ton se vješto mijenja – od komičnog do melankoličnog – bez gubitka koherencije. Ovdje je riječ o filmu koji “polako ulazi pod kožu”, ostavljajući dojam i nakon završetka. Emocionalna rezonanca filma proizlazi iz njegove sposobnosti da prikaže unutarnji svijet čovjeka koji je istovremeno ranjiv, snalažljiv i duboko usamljen.
Vizualni identitet filma evocira estetiku 1970-ih, s pažljivo komponiranim kadrovima i nostalgičnim koloritom. Dijalozi su prirodni, ritmični i često protkani suptilnim humorom. Glazba i montaža dodatno naglašavaju emocionalne prijelaze, bez nametanja. Kao dodatnu vrijednost filma treba istaći je to što “ne nudi jednostavne odgovore, ali postavlja prava pitanja”. Tu se posebno ističe, a to treba i posebno cijeniti, je to što film ne romantizira kriminal, već ga prikazuje kao posljedicu unutarnje praznine i društvene marginalizacije. Likovi su kompleksni, ali pristupačni, a njihovi odnosi djeluju uvjerljivo i organski.
Tematski film se bavi pitanjem identiteta i pripadnosti, prikazujući čovjeka koji nakon vojne službe ne uspijeva pronaći svoje mjesto u civilnom životu. Kroz lik Jeffreyja Manchestera istražuje se kako trauma, izolacija i ekonomska nesigurnost mogu dovesti do moralno dvojbenih izbora. Središnja tema je potreba za ljudskim kontaktom ali ne u smislu luksuza, već kao osnovna potreba koja nadilazi zakon i društvene norme.
Film otvara prostor za razmišljanje o granici između istine i obmane, te o tome kako se ljudi skrivaju ne samo fizički, već i emocionalno. U pozadini se provlače motivi američkog sna, institucionalnog zanemarivanja i potrage za oprostom. Lopov s krova ne nudi jednostavne odgovore, već poziva na razumijevanje kompleksnosti ljudskih izbora i unutarnjih lomova.
Tatumova najzrelija i najsuptilnija izvedba
Režiju Dereka Cianfrancea treba pohvaliti zbog sposobnosti da iz nesvakidašnje priče izvuče univerzalne emocije, bez patetike i bez moraliziranja. Njegov pristup je suzdržan, ali precizan. Možemo reći da on ne vodi publiku za ruku, već joj dopušta da sama pronađe put kroz slojeve priče. Cianfrance se oslanja na dugotrajne pripreme i dubinske razgovore s protagonistima, čime postiže autentičnost koja nadilazi klasičnu biografsku formu.
Velika vrijednost filma je i Channing Tatum (Trepni dvaput/Blink Twice, 2024., Povedi me na mjesec/Fly Me to the Moon, 2024.) u glavnoj ulozi koji donosi svoju dosad najzreliju i najsuptilniju izvedbu. Treba pohvaliti njegovu sposobnost da spoji fizičku prisutnost s emocionalnom ranjivošću, stvarajući lik koji je istovremeno snalažljiv, izgubljen i duboko ljudski. Nije naodmet spomenuti da je Tatum tijekom priprema za film redovito razgovarao s pravim Manchesterom, što je rezultiralo izvedbom koja ne imitira, već interpretira – u skladu s redateljevom željom da se ne stvara povijesna rekonstrukcija, već osobna istina.
Kirsten Dunst (Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj/Civil War, 2024., The Power of the Dog, 2021.) donosi izvedbu punu topline, snage i unutarnje slojevitosti. Lik samohrane majke uspjela je kreirati vrlo uvjerljivim bez patetike, s dozom humora i ranjivosti koja ne traži sažaljenje. Njezina prisutnost na ekranu djeluje prirodno, a odnos s glavnim likom nosi emocionalnu jezgru filma.
Što se tiče kemije između nje i Tatuma može se reći da ona nije eksplozivna, već tiho magnetska — prisutna u pogledu i načinu na koji se njihovi likovi približavaju jedno drugome bez potrebe za velikim gestama. Ona je vrlo uvjerljiva te je prožeta stvarnim emocijama koje ne traže potvrdu, već priznanje. Njihova dinamika ne počiva na strasti, nego na uzajamnom razumijevanju ranjivosti, što filmu daje dubinu i nježnost.
Film koji se dugo pamti
Lopov s krova je film koji uspijeva biti i dirljiv i zabavan, a da niti u jednom trenutku ne izgubi emocionalnu vjerodostojnost. U njemu ima ljubavi, humora, prerušavanja, trenutaka koji griju srce, ali i dovoljno napetosti i obmane da vas drži na rubu sjedala. Redatelj Derek Cianfrance ne nudi gotove odgovore, ali postavlja prava pitanja o pripadanju, istini i ljudskoj potrebi da budemo viđeni. Njegovo ostvarenje balansira između stvarnog i apsurdnog, između tuge i nježnosti, a da ne sklizne u karikaturu.
Glumačka postava, predvođena Channingom Tatumom i Kirsten Dunst, donosi izvedbe koje su istovremeno suzdržane i duboko dirljive. Vizualna estetika i glazbena podloga dodatno pojačavaju osjećaj nostalgije i unutarnje borbe. Ono što je najvažnije, ovo je film koji uspijeva spojiti istinitu priču s autorskim pristupom, bez potrebe za dramatizacijom ili moraliziranjem.
On ne pokušava impresionirati, već ostati vjeran unutarnjoj logici svog protagonista. Njegova priča je drugačija, nije ‘bučna’ ali je ‘dublja’ u svojim nijansama. Možemo ga nazvati i svojevrsnim ovojesenskim ‘skrivenim filmskim draguljem’. Nije riječ o “velikom” filmu (budžet od oko 19 milijuna dolara) ali je zato riječ o naslovu koji ćete dugo pamtiti. Kratko rečeno, Lopov s krova bez ikakvog problema svrstava se među naslove koje nikako ne biste smjeli propustiti.
O autoru
