Kim Novak ovogodišnja dobitnica Zlatnog lava za životno djelo

Na 92. godini života Kim Novak će primiti Zlatnog lava za životno djelo na Venecijanskom filmskom festivalu. Ova glumačka ikona ’50-ih godina prošlog stoljeća, poznata po ulozi u Hitchcockovoj Vrtoglavici, kroz karijeru je često birala vlastiti put, odbijala uloge koje su joj nametali studiji i naposljetku se povukla iz Hollywooda kako bi pronašla vlastiti mir u umjetnosti i prirodi.

Na ovogodišnjem Venecijanskom filmskom festivalu, koji će od 27. kolovoza do 6. rujna preuzeti titulu filmske metropole, Zlatnog lava za životno djelo primit će jedna od najposebnijih zvijezda zlatnog doba Hollywooda – Kim Novak. Riječ je o danas 92-godišnjoj glumici čija je karijera, baš poput nje same, bila sve samo ne uobičajena.

Povodom ove nagrade, na festivalu će se premijerno prikazati i dokumentarni film Kim Novak’s Vertigo redatelja Alexandrea Philippea, koji daje novu perspektivu na njezin život i umjetnost, naravno s naglaskom na film koji joj je obilježio karijeru – legendarnu Vrtoglavicu (Vertigo, 1958.) Alfreda Hitchcocka.

Zvijezda s vlastitim pravilima

Kim Novak rođena je 1933. u Chicagu, kao Marilyn Pauline Novak, u obitelji češkog podrijetla. Već sama ta činjenica nagovijestila je koliko će njezin put biti drukčiji od klasičnih holivudskih priča. Iako su joj iz studija Columbia Pictures ubrzo nakon dolaska u Los Angeles promijenili ime (jer je “Marilyn” previše podsjećalo na već slavnu Monroe), uspjela je sačuvati svoje prezime Novak i tako barem djelomično sačuvati svoj identitet.

Od samog početka Novak je pokazivala bunt protiv stroge kontrole holivudskog studijskog sustava. Nije se bojala otvoreno kritizirati način na koji su studiji oblikovali imidž glumica, birali im filmove, određivali s kim će se družiti i što govoriti. Često je odbijala ponuđene uloge upravo zato što je osjećala da gubi vlastiti identitet i da joj se nameće život koji ne želi. Kako je sama rekla, osjećala je pritisak da bude ono što drugi očekuju, bez prava na vlastiti glas:

“Osjećala sam da gubim samu sebe i željela sam definirati tko sam ja.”

Ta njezina borba za autonomiju dovela je i do osnivanja vlastite produkcijske kuće, kao i do štrajkova kojima je tražila ravnopravniji tretman i bolje honorare, koji su često bili znatno manji u usporedbi s njezinim muškim kolegama.

Najsjajnije uloge i mirovina

Iako je u Hollywoodu bila aktivna relativno kratko, ostavila je dubok trag. Najpoznatija je, naravno, po ulozi u Hitchcockovoj Vrtoglavici, u kojoj je odigrala dvostruku ulogu Madeleine Elster i Judy Barton – likove kloji su polazišna točka za analizu Hitchcockove fascinacija ženskim likovima koji u filmovima nisu tek likovi, nego nego ogledalo redateljevih (i društvenih) očekivanja o tome kakva žena “treba biti”.

Osim s Hitchcockom, surađivala je s brojnim velikim redateljima tog doba: Billyjem Wilderom u komediji Poljubi me, budalo (Kiss Me, Stupid, 1964.), s Ottom Premingerom u Čovjeku sa zlatnom rukom (The Man with the Golden Arm, 1955.), u kojem je glumila s Frankom Sinatrom,  a s Georgeom Sidneyjem u filmovima Priča o Eddyju Duchinu (The Eddy Duchin Story, 1956.), Jeanne Eagels (1957.) i Pal Joey (1957.; ponovno sa Sinatrom). S Richardom Quineom snimila je čitav niz romantičnih komedija: Pushover (1954.), Zvono, knjiga i svijeća (Candle Bell Book and Candle, 1958.), Stranci kad se sretnemo (Strangers When We Meet, 1960.) i The Notorious Landlady (1962.).

Nakon sjajnog uspona, Novak se 1966. povukla iz glume i većinom odbijala nove projekte. Povremeno bi se ipak vratila pred kameru, primjerice, 1980. u filmu Razbijeno ogledalo (The Mirror Crack’d) te u popularnoj TV seriji Falcon Crest (1986.–1987.). Posljednju filmsku ulogu imala je u Liebestraumu (1991.), nakon čega se potpuno posvetila svom privatnom životu, umjetnosti i prirodi.

Život izvan reflektora

Odlaskom iz Hollywooda, Novak se preselila na ranč u Oregonu, gdje i danas živi, posvećena slikanju i konjima. Svoje stvaralaštvo uvijek je doživljavala kao produžetak unutarnje slobode za kojom je čeznula i koju je, u konačnici, i pronašla.

Njezinu osebujnost prepoznao je i umjetnički direktor Venecijanskog festivala Alberto Barbera, istaknuvši:

“Zahvaljujući svojoj ljepoti, sposobnosti da utjelovi naivne i senzualne likove te onom posebnom pogledu koji je zračio i zavodljivošću i tugom, Kim Novak je postala jedno od najprepoznatljivijih lica cijelog jednog holivudskog razdoblja. Ova nagrada slavi emancipiranu zvijezdu, buntovnicu u srcu Hollywooda koja je osvjetljavala snove ljubitelja filma prije nego se povukla na svoj ranč.”

Sama glumica zahvalna je i oduševljena nagradom:

“Duboko sam dirnuta što ću primiti prestižnog Zlatnog lava na ovom izuzetno cijenjenom filmskom festivalu. Priznanje za moj rad u ovoj fazi života za mene je ostvarenje sna. Svaki trenutak proveden u Veneciji bit će mi dragocjen”, izjavila je glumica nakon što je Festival objavio svoju odluku o nagradi za životno djelo.

Dakle, Kim Novak tako će ove godine, na venecijanskoj Lidu, primiti jedno od najvećih priznanja filmske umjetnosti, i sasvim zasluženo: kao žena koja se usudila biti svoja u industriji koja je rijetko praštala takvu hrabrost.

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora