Knjiga The Office – Najbolji sitcom 2000-ih u uredu i van ureda, pisca Andyja Greena, donosi priču o jednom od najvažnijih televizijskih ostvarenja 2000-ih, TV seriji U uredu. Ona donosi više od 90 ekskluzivnih intervjua a sve je upotpunjeno materijalima iz DVD komentara i arhivskih izvora. Sve u svemu, ovo je nezaobilazno štivo za sve ljubitelje televizijske povijesti.
Televizijska serija U uredu (The Office, 2005. – 2013.) nije samo sitcom, ona je kulturni seizmograf koji je zabilježio sve nijanse uredskog života, od apsurda do nježnosti. Američka verzija, nastala prema britanskom originalu Rickyja Gervaisa, lansirana je 2005. godine i ubrzo postala globalni fenomen. Kroz devet sezona i 186 epizoda, serija je redefinirala humor na malim ekranima, popularizirala mockumentary stil i stvorila likove koji su postali dio kolektivne memorije.
Kronološki prikaz
Michael Scott, Jim Halpert, Pam Beesly i Dwight Schrute nisu samo likovi, oni su arhetipovi, ogledala stvarnih osobnosti koje susrećemo u svakodnevnom radu. Serija je osvojila brojne nagrade, uključujući Emmyje i Zlatni globus, ali njezin pravi uspjeh leži u tome što je postala nepresušni izvor memeova, citata i GIF-ova, koji i danas žive na društvenim mrežama. U uredu je serija koja je istovremeno banalna i briljantna, smiješna i bolna, tiha i glasna. Njezina snaga nije u spektaklu, nego u sitnim trenucima koji odražavaju stvarnost – ponekad nespretnu, ponekad dirljivu, uvijek prepoznatljivu.
A sada, prvi put na hrvatskom jeziku, priča iza kulisa ove serije dolazi u obliku knjige koja ne samo da dokumentira, nego i produbljuje doživljaj jednog od najvažnijih televizijskih ostvarenja 2000-ih. Riječ je o knjizi The Office – Najbolji sitcom 2000-ih u uredu i van ureda (The Office: The Untold Story of the Greatest Sitcom of the 2000s: An Oral History) pisca Andyja Greena.
Ova knjiga prvi puta je objavljena u ožujku 2020. godine a odnedavno je dostupna i hrvatskim čitateljima zahvaljujući nakladniku Rockmark i u prijevodu Marije Marčetić. Ona donosi više od 90 ekskluzivnih intervjua s glumcima, scenaristima, redateljima, producentima i članovima produkcijskog tima, a sve je upotpunjeno materijalima iz DVD komentara i arhivskih izvora.
Ono što je važno istaći je da ona kronološki prati razvoj serije – od britanskog originala do američke verzije – s posebnim poglavljima posvećenima kultnim epizodama poput Diversity Day, The Dundies, Dinner Party, Niagara, Threat Level Midnight i Goodbye, Michael. U poslastice ove knjige svakako treba izdvojiti i to da će čitatelji otkriti kako je nastao prepoznatljiv mockumentary stil, uključujući odluku o snimanju jednom kamerom i bez smijeha publike, te kako je angažman članova produkcijskog tima iz reality emisije Survivor pomogao seriji postići autentičnost. Knjiga donosi i otkrića iz casting procesa – od audicije Petera Dinklagea do priče o tome kako je Creed Bratton od gotovo neprimjetne pojave postao jedan od najkultnijih likova serije.
Posebno poglavlje posvećeno je odlasku Stevea Carella i njegovom utjecaju na kreativni smjer serije i reakcije publike u završnim sezonama. Uz sve to, knjiga uključuje i dvadesetak stranica fotografija iza kulisa, casting dokumenata i drugih ekskluzivnih memorabilija. Zbog svega toga knjiga je definitivno nezaobilazno štivo za sve ljubitelje ove kultne serije.
Da li se može predvidjeti uspjeh neke TV serije?
U uredu nije bila serija koja je odmah osvojila publiku. Prve epizode nailazile su na podijeljene reakcije, a gledanost je bila skromna. No, kako su se likovi razvijali, a humor postajao sve suptilniji i slojevitiji, publika je počela prepoznavati da se ne radi o još jednom sitcomu, već o intimnoj studiji karaktera. Serija je bila pionir u prikazivanju uredske svakodnevice bez uljepšavanja – dosada, neugodni razgovori, pasivna agresija, neizrečene emocije. Možemo reći da je upravo ta tišina između dijaloga postala prostor u kojem se odvijala prava drama.
U razgovoru za web portal Thrillist, na pitanje što misli što je seriju U uredu učinilo hitom, autor knjige Andy Green je odgovorio: “Mnogo toga svodi se na nevjerojatan tim koji su okupili Greg Daniels i casting direktorica Allison Jones. Daniels je angažirao svježe talente poput Mindy Kaling, B.J. Novaka, Michaela Schura, Leeja Eisenberga i Genea Stupnitskyja – ljude koji nikad nisu pisali za sitcom. Oslobodili su se otrcanih, kičastih formata tog vremena i stvorili nešto potpuno novo i blisko gledateljima. Jones je okupila fantastičnu glumačku postavu koja je također bila uglavnom nepoznata. Steve Carell bio je najpoznatiji među njima, bivši dopisnik The Daily Showa, koji je dotad uglavnom glumio u neuspjelim sitcomima.“
Svemu je dodao i sljedeće: “Taj veliki tim scenarista i glumaca – od kojih su mnogi kasnije izgradili sjajne karijere u Hollywoodu – stvorio je seriju koja je, unatoč apsurdnim elementima, djelovala prizemljeno. Gledatelji su se mogli poistovjetiti s dosadom i frustracijom života na poslu bez perspektive. Mogli su se prepoznati u svakodnevnom suočavanju s glupim šefom i iritantnim kolegama. Serija je djelovala kao stvarni život na način na koji nijedan drugi sitcom tog vremena nije uspio. A najvažnije od svega – bila je stvarno, stvarno smiješna.“
Ova serija bila i prva koja je doživjela preporod kroz streaming, postavši najgledaniji naslov na Netflixu godinama nakon završetka emitiranja. Taj fenomen pokazuje da ona nije samo proizvod svog vremena, već da je i ona koja je pronašla novu publiku u digitalnoj eri. Na pitanje da li TV kuće/kompanije mogu predvidjeti uspjeh neke serije, Green je dao vrlo realan odgovor a dotaknuo se i streaming servisa dana: “Televizijskim mrežama je jako teško predvidjeti hitove. Zato i imaju taj ludi sustav u kojem svake godine produciraju ogroman broj skupih pilot-epizoda. Mnoge se nikad ne emitiraju, a druge se otkažu nakon jedne ili dvije epizode. To je zapravo kao golema lomača novca. Nada je da će se pojaviti jedan blockbuster poput ‘Prijatelja’ [Friends] ili ‘Seinfelda’, ali često ne nastane ništa vrijedno. Streaming platforme imaju bolji sustav – zaposle talentirane ljude i puste ih da rade slobodno. Rezultati govore sami za sebe.“
Za pojačavanje doživljaja i nostalgije
U zadnjem poglavlju knjige knjige, naslovljenom ‘Povratak na male ekrane?‘, Green se bavi mogućim povratkom serije U uredu na male ekrane. U razgovoru za portal Thrillist o tome je, između ostalog, rekao: “Ako bi je danas ponovno pokrenuli, mislim da bi to vjerojatno bilo loše. Tu magiju ne možeš ponovno stvoriti. Nikada više nećeš okupiti sve te scenariste u istoj prostoriji, a kamoli vratiti cijelu glumačku postavu na set. A čak i da nekako uspiješ, što bi to uopće bilo? Michael Scott je sada sretno oženjen s Holly i ima djecu. Njegovi snovi su se ostvarili. Više mu ne trebaju kolege iz ureda kao zamjenska obitelj. Bez toga, jednostavno nemaš seriju. To su dokazali u osmoj i devetoj sezoni. Kako mi je rekao scenarist Owen Ellickson, Michael Scott je bio “nosivi lik”. Kad ga makneš, cijela serija se urušava. Siguran sam da će ih jednom ponovno zaintrigirati ideja da je ožive, ali mislim da bi je trebali ostaviti na miru. Ne možeš se vratiti kući, i ne možeš ponovno stvoriti magiju tih ranih sezona.“
The Office: Najbolji sitcom 2000-ih u uredu i van ureda nije samo knjiga, to je poziv da još jednom zakoračite u svijet tvrtke Dunder Mifflin i prisjetite se zašto je ova serija postala globalni fenomen. Bilo da ste dugogodišnji fan ili tek otkrivate likove Michaela, Jima, Pam i Dwighta, ovo je nezaobilazno štivo za sve ljubitelje televizijske povijesti, koje produbljuje doživljaj serije i pojačava nostalgiju.
O autoru Andyju Greenu
Andy Greene dolazi iz Clevelanda u saveznoj državi Ohio, a diplomirao je na Kenyon Collegeu. Već petnaest godina piše za časopis Rolling Stone, gdje danas radi kao viši novinar. Tijekom karijere objavio je naslovne priče o bendu Radiohead i voditelju Howardu Sternu, te niz značajnih tekstova o glazbenicima i autorima poput Billa Withersa, Nathana Fieldera, Stevea Perryja, Petea Townshenda i Stephena Kinga. Trenutačno živi u Brooklynu.
O autoru
