Guillermo del Toro: ‘Radije bih umro nego koristio generativnu AI u svojim filmovima’

Meksički redatelj Guillermo del Toro još jednom je iznio svoj pogleda na AI. Upozorava da, ako izgubimo dodir, gubimo i ono što nas čini ljudima. Upravo zbog toga on ne želi biti dio svijeta u kojem se emocije simuliraju, a ne svjedoče.

Meksički redatelj Guillermo del Toro, poznat po filmovima Panov labirint (El laberinto del fauno, 2006.; engleski naslov: Pan’s Labyrinth), Oblik vode (The Shape of Water, 2018.), Ulica noćnih mora (Nightmare Alley, 2021.), Crimson Peak (2015.), Pinokio (Guillermo del Toro’s Pinocchio, 2022.) i dr., iznio je snažan stav protiv korištenja generativne umjetne inteligencije u filmskom stvaranju. Tijekom intervjua za NPR, del Toro je izjavio: “Radije bih umro nego koristio AI. Nisam zainteresiran, niti ću ikada biti.“

Bez ljudskog dodira nema umjetnosti

Njegove riječi nisu bile figurativne, one su bile svjedočanstvo. Govorio je dok promovira svoju nadolazeću adaptaciju Frankensteina, lika koji za njega nije samo književni simbol, već osobni avatar. “On je slijep, stvara nešto bez razmišljanja o posljedicama“, rekao je. “I mislim da mi danas činimo isto.” Del Toro ne kritizira tehnologiju samu, već način na koji je ljudi koriste.

Na ovogodišnjem festivalu u Veneciji je izjavio: “Moja briga nije umjetna inteligencija, nego prirodna glupost“, dodajući da strojevi nisu pravi negativci. “Pravi problem su ljudi koji koriste tehnologiju bez razmišljanja.” U njegovom svijetu, umjetnost mora imati dodir čovjeka. “Umjetnost gubi smisao kad izgubi ljudski dodir.”

Njegova estetika nije samo vizualna, nego duhovna. “Ne možete stvoriti čudovište bez duše,” rekao je, naglašavajući da AI ne može replicirati ono što je ključno za umjetnost: grešku, bol, ljubav i prisutnost. “Ne zanima me što AI može učiniti. Zanima me što ne može.” U tom prostoru nemogućeg, del Toro vidi svetost stvaranja: “Stvaranje mora nositi bol, mora sumnjati, mora voljeti. To su dimenzije koje AI ne može oponašati.“

Njegova adaptacija Frankensteina nije slučajna. “Frankenstein je moj osobni avatar i moj osobni mesija.” Još kao dijete, u dobi od sedam godina, osjetio je duboku povezanost s tim likom. “Vidjeti čudovište kako ulazi kroz vrata bilo je epifanija. Shvatio sam svoju vjeru bolje kroz Frankensteina nego kroz misu.” Del Toro, samoprozvani “obožavatelj smrti”, fasciniran je i privlačnošću – ali i mukom – vječnog života. “Veliki sam obožavatelj smrti,” kaže. “Mislim da je ona metronom našeg postojanja. Bez ritma nema melodije, znaš? Upravo taj metronom smrti čini da cijenimo kompas prekrasne glazbe.”

Film nije algoritamski proizvod

Svoje viđenje AI je objasnio i riječima: “AI je prečac bez duše. Ne zanima me brzina. Zanima me istina.” Njegova kritika nije tehnofobna, već duboko etička. “Ne bojim se AI. Bojim se gubitka čovjeka.” U svijetu koji sve više delegira emocije strojevima, del Toro ostaje poput kakvog svjetionika. Po njegovom mišljenju umjetnost se ne može stvoriti bez prisutnosti.

Jednostavno, za njega stvaranje zahtjeva dušu, grešku, bol i ljubav. Čak i čudovište – ono najdalje od čovjeka – mora biti rođeno iz ljubavi, a ne generirano iz koda. U njegovom svijetu, algoritam ne može zamijeniti dah. Umjetnost ne nastaje iz funkcije, nego iz svjedočanstva. Del Toro ne vidi film kao algoritamski proizvod, već kao ritual i čin prisutnosti. Njegove riječi odzvanjaju poput kakve molitve za budućnost umjetnosti. Upozorava da, ako izgubimo dodir, gubimo i ono što nas čini ljudima. Upravo zbog toga on ne želi biti dio svijeta u kojem se emocije simuliraju, a ne svjedoče.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora