Kad publika napušta dvoranu prije kraja, to nije uvijek zbog lošeg filma – ponekad je riječ o šoku, strahu ili gađenju. Donosimo popis naslova koji su izazvali upravo takve reakcije.
Kad govorimo o popularnosti filmova, najčešće posežemo za brojkama o broju prodanih karata, odnosno zaradama na kinoblagajnama. Rekordi gledanosti, zarade u prvom vikendu, milijunski rezultati – sve to uzimamo kao nepobitan dokaz uspjeha. No te brojke ne govore cijelu priču jer su u njih uključeni i oni koji film nisu pogledali do kraja. Naime, napuštanje kino-dvorane prije odjavne špice nije novost, a ni rijetkost. Neki to naprave potiho i nenametljivo, drugi ustanu s negodovanjem i uzdahom, treći – u ekstremnim slučajevima – izađu prestravljeni, zgroženi ili iznervirani. Fenomen masovnog napuštanja projekcija nije nov. Jedan od najpoznatijih primjera je Egzorcist (The Exorcist, 1973.), Williama Friedkina. Taj je film svojevremeno izazvao paniku: gledatelji su padali u nesvijest, povraćali ili bježali iz dvorane jer nisu mogli podnijeti prizore demonske opsjednutosti. Slično je prošla i KubrickovaPaklena naranča (A Clockwork Orange, 1971.), distopijski klasik koji je zgrozio publiku eksplicitnim nasiljem i psiho-manipulacijama te je bilo čak i zabilježenih slučajeva da su zgranuti gledatelji napustili kino tijekom prvih desetak minuta.
Isti obrazac ponavlja se i danas – s filmovima koji šokiraju, zbunjuju ili jednostavno iscrpljuju. U nastavku donosimo niz takvih naslova – filmova koji su, iz različitih razloga, natjerali publiku da napusti kino prije kraja. Bilo zbog straha, gađenja, razočaranja ili dosade – reakcije su bile snažne.
Joker: Ludilo u dvoje (Joker: Folie à Deux, 2024.)
Nastavak megahita o najvećem Batmanovom neprijatelju ovoga je puta doslovno zapjevao. Redatelj Todd Phillips napravio je hrabar zaokret pretvorivši mračni psihološki triler u polu-mjuzikl, što je mnoge iznenadilo (ne nužno ugodno). Joaquin Phoenix se vratio ulozi Jokera, a pridružila mu se Lady Gaga kao Harley Quinn, unoseći dozu glamura i glazbe u gothamski kaos.
Reakcije publike bile su podijeljene – dok su neki hvalili svjež pristup, drugi su ostali zbunjeni. Zapravo, dio gledatelja je, očekujući ozbiljnu dramu kao u prvom filmu, demonstrativno napustio dvoranu čim bi likovi počeli pjevati. Nisu svi bili spremni gledati svog omiljenog negativca kako izvodi glazbene brojeve, pa je usred projekcije dolazilo do “masovnih egzodusa” onih koji mjuzikle ne mogu smisliti.
Saltburn (2023.)
Mračno-sarkastični triler redateljice Emerald Fennell vodi nas u izopačeni svijet britanske elite i opasnih opsesija. Glume Barry Keoghan kao čudnovati student iz niže klase koji ljeto provodi na imanju bogatog kolege (Jacob Elordi), uz zvjezdanu podršku Rosamund Pike i Carey Mulligan. Film ima nekoliko scena od kojih zastaje knedla u grlu, uključujući sada već glasovitu scenu u kadi koja je zgrozila mnoge gledatelje. Upravo ta eksplicitna i degutantna epizoda – u kojoj jedan lik konzumira nešto što definitivno nije za jelo – bila je previše za dio publike. Na društvenim mrežama ljudi su opisivali kako su pojedinci ustali i “rage quit-ali” kino dvoranu u gađenju nakon te scene. Kombinacija crnog humora i šokantnog “fuj” faktora učinila je Saltburn filmom koji neki jednostavno nisu mogli odgledati do kraja.
Bilo jednom… u Hollywoodu (Once Upon a Time… in Hollywood, 2019.)
Nostalgični ep Quentina Tarantina o Hollywoodu kasnih ’60-ih možda nije bio za svačiji ukus. Glavne zvijezde, Leonardo DiCaprio i Brad Pitt, briljiraju kao ostarjela TV zvijezda i njezin kaskader, ali radnja dugo, dugo gradi atmosferu uz obilje referenci na tadašnju pop-kulturu. Mnoge nestrpljive gledatelje taj spori tempo je zamorio; neki su očekivali klasični Tarantinov krvavi pir, a umjesto toga dobili su dva i pol sata čudnovatih dijaloga i vožnje po Los Angelesu. Nije ni čudo da su pojedinci odustali i napustili kino prije kraja – na svoju žalost, jer su propustili eksplozivni ultra-nasilni finale. Ironično, upravo taj završni obračun (gdje flamethrower i razjareni pas odrade svoje protiv Mansonove “obitelji”) šokirao je one neoprezne koji su u film ušli radi retro-nostalgije, a dočekala ih je odjednom brutalna Tarantinovska groteska.
Supstanca (The Substance, 2024.)
Francuska redateljica Coralie Fargeat (poznata po osvetničkom hororu Revenge) ovdje servira pravu poslasticu za ljubitelje ekstremnih žanrova. Demi Moore predvodi glumačku postavu kao ostarjela slavna glumica koja očajnički želi zadržati mladost; priča započinje kao satirična drama o plastičnoj industriji ljepote u Hollywoodu, da bi se postupno pretvorila u ludi body-horror spektakl. U finalu film eskalira u krvavi kaos prepun mutacija, ljepljive sluzi i grotesknih prizora koji kao da su ispali iz najluđih noćnih mora. Nije stoga iznenađenje da su neki gledatelji pobjegli iz kina prestravljeni ili zgađeni – izvještaji s festivalskih projekcija kažu da je nekoliko ljudi izašlo usred filma zbog mučnine i šoka koje su doživjeli.
Midsommar (2019.)
Ari Aster zavio je užas u bijelo dnevno svjetlo i cvjetiće, no time ga nije učinio ništa manje uznemirujućim. Glavna junakinja (Florence Pugh) s dečkom i prijateljima stiže na idiličan švedski festival pod midnight suncem, ali ispod površine folklornog veselja kriju se bizarnosti i brutalni paganski rituali. Film sporo i postupno gradi jezu, a onda nasred blještavog dana servira jednu od najšokantnijih scena: Ättestupu, ritual u kojem starci skaču sa litice pred zajednicom. Taj trenutak, snimljen bez skretanja pogleda, toliko je šokirao dio publike da su navodno pojedini gledatelji ustali i napustili dvoranu tada i tamo, nesposobni podnijeti viđeno. Tko je ostao do kraja, prošao je psihodelični košmar prepun neugodnih slika (od krvavih obrednih žrtava do osmijeha koji će vas progoniti).
Babylon (2022.)
Redatelj Damien Chazelle ovime je pokazao da nakon nježnog La La Landa (2016.) zna snimiti i totalno razuzdanu filmsku ludnicu. Babylon nas vraća u rane dane Hollywooda (’20-e godine 20. stoljeća), ali umjesto romantičnog sjaja, film pršti dekadencijom i kaosom. Već uvodna scena daje ton: slon pušta “vjetrove” ravno u kameru, a odmah zatim slijedi luda zabava s gomilom kokaina, golotinje i općeg rasula. Margot Robbie i Brad Pitt predvode glumačku ekipu u ovoj crnohumornoj drami koja sadrži baš sve – od sofisticiranih filmskih referenci do prizora povraćanja po tepihu i utapanja u hrpi slonovskog izmeta.
Mnogi su ostali zatečeni količinom buke, vulgarnosti i anarhije na ekranu. Neki gledatelji su očekivali glamuroznu posvetu starom Hollywoodu, a dočekale su ih scene zbog kojih su poželjeli izletjeti na svježi zrak, a poneki su zaista i izašli prije odjavne špice, zgroženi onim što su vidjeli. Oni izdržljiviji svjedočili su pak i kontroverznom finalu koje je, prema nekima, među najgadljivijim završnicama ikad viđenim. Nije ni čudo da je Babylon izazvao i oduševljenje i gađenje – sredine nema.
Časna (The Nun, 2018.)
Kao spinoff popularnog serijala Prizivanje (The Conjuring), započetog 2018., ovaj je horor mamio fanove željne još jedne runde demona i skokova iz mraka. Smješten u sablasnom rumunjskom samostanu, film obiluje jezivom atmosferom i pojavama demonske časne sestre od kojih se ledi krv u žilama. Za neke gledatelje, posebice one slabijeg srca, Valak (zlokobna časna) bila je toliko strašna da su odlučili pobjeći iz dvorane prije kraja. I dok su jedni navodno otišli jer ih je film iskreno preplašio (svako malo nešto iskoči iz tame), drugi su možda otišli jer su očekivali originalniji horor, a dobili su generički niz “bu!” scena pa im je ubrzo postalo dosadno. Kako bilo, Časna je uspjela natjerati barem nekolicinu ljudi da umjesto vrhunca filma odaberu sigurnost predvorja kina.
Indiana Jones i artefakt sudbine (Indiana Jones and the Dial of Destiny, 2023.)
Peta avantura legendarnog Indiane Jonesa trebala je biti nostalgični trijumf, no za neke je ispala razočaranje. Harrison Ford, iako šarmantan i s 80 godina, više nije onaj neuništivi Indy iz ’80-ih, a promjena na redateljskoj stolici (James Mangold umjesto Stevena Spielberga) donijela je i drugačiji ton. Naime, film pokušava spojiti staromodnu pustolovinu s modernim digitalnim spektaklom. Potraga za drevnim artefaktom (tajnovitim “kotačem sudbine”) odvija se uz uspone i padove tempa, pa su neki gledatelji izgubili strpljenje prije velikog finala – priča ih je zamorila ili im je postala previše nevjerojatna. Uglavnom umjesto da publici zagrije srca, Indiana Jones i artefakt sudbine je dijelu publike srca ostavila toliko hladnima da su radije otišli kućama nego gledali kako se njihov omiljeni arheolog muči kroz još jedan nastavak. No sam Ford ne žali što je snimio film.
Uboga stvorenja (Poor Things, 2023.)
Ekscentrični grčki redatelj Yorgos Lanthimos poznat je po bizarnim pričama (Jastog/The Lobster, 2015. i Miljenica/The Favourite), a ovdje je možda nadmašio samoga sebe. Uboga stvorenjasu nadrealna crna komedija i fantastična drama u kojoj Emma Stone glumi Bellu, ženu koju je znanstvenik (Willem Dafoe) vratio iz mrtvih, ali s mozgom djeteta. Bella potom kreće u slobodno istraživanje života i svoje seksualnosti, potpuno oslobođena društvenih normi. Film obiluje neobičnim, pomaknutim humorom, ali i prilično eksplicitnim prizorima – Lanthimos ne štedi ni na bizarnim seksualnim scenama ni na grotesknim detaljima. Na festivalskim projekcijama izvrsno je primljen (osvojio je i Zlatnog lava u Veneciji), no dio publike je ostao zatečen: oni konzervativnijeg svjetonazora napuštali su projekcije prije kraja filma. Dok su kritičari film hvalili kao remek-djelo apsurda i hrabru feminističku izjavu, manje spremni gledatelji komentirali su da im je film “pretjeran” i “perverzan”.
Sausage Party (2016.)
Animirana komedija Setha Rogena na prvi pogled djeluje kao zabavan crtić o hot-dogovima, pecivima i drugim namirnicama iz supermarketa. Neki roditelji su, neinformirani, čak poveli i djecu misleći da ih čeka pixarovski crtić… i ubrzo požalili zbog te odluke. Vrlo brzo postaje jasno da je film zapravo krajnje vulgarna satira prepuna prostačkog humora, psovki, seksualnih aluzija i nasilja. Kulminacija je legendarna scena masovnog “orgija partyja” među likovima koji su, podsjetimo, hrana iz dućana! Dok su se jedni u publici valjali od smijeha gledajući kako se hrenovke, peciva, taco i ostali upuštaju u nevjerojatno eksplicitne eskapade, drugi su zgroženo ustajali i izlazili iz kina (posebice šokirani roditelji s djecom). Sausage Party je izazvao i međunarodne kontroverze – u Francuskoj je, primjerice, isprva dobio blažu dobnu oznaku pa je konzervativna javnost negodovala zbog “crtane orgije dostupne djeci”. Bilo kako bilo, ovaj film dokazao je da i šarene animacije mogu natjerati dio publike na paničan bijeg iz kina.
Vožnja (Drive, 2011.)
Stilizirani neo-noir triler Nicolasa Windinga Refna danas uživa kultni status, ali kad se tek pojavio, mnogi su očekivali nešto posve drugo. Trailer je sugerirao adrenalinom nabijen akcijski film o vozaču (kao neka varijanta Brzih i žestokih), no Vožnja je ispala spora, atmosferična i prožeta dugim tišinama – više art-house drama, nego akcijska jurnjava. Ryan Gosling glumi misterioznog vozača koji više šuti nego govori, a kada nasilje izbije, ono je šokantno brutalno i krvavo. Nesrazmjer između očekivanja i stvarnosti bio je toliki da je jedna razočarana gledateljica u SAD-u čak tužila distributera zbog “lažnog oglašavanja” – tvrdila je da je navučena na film lažnim trailerom! I dok se većina ipak pomirila s tim da gledaju umjetnički triler, neki su se pokupili iz kina čim su shvatili da od furiozne akcije nema ništa. Danas se Vožnja smatra modernim klasikom, ali početkom 2010-ih definitivno je rastjerao dio publike koja nije bila spremna na tako neobično filmsko iskustvo.
Amsterdam (2022.)
Već sam pogled na ljude ispred i iza kamere filmu bio je dovoljan razlog za odlazak u kino. Redatelj David O. Russell i glumačka ekipa puna zvijezda kao što su Christian Bale, Margot Robbie, John David Washington i hrpa drugih u manjim ulogama. Na platnu se, međutim, Amsterdam se pretvorio u zbrkanu mješavinu žanrova koja nije znala što želi biti.
Mnogi gledatelji očekivali su dinamičan kriminalistički zaplet, no dobili su sporovoznu priču koja je povremeno teško pratiti. Rezultat? Kino publika se vrpoljila, a pojedinci su odlučili da neće pričekati rasplet pa su jednostavno izašli iz kina. Ni manja uloga Taylor Swift, niti sve cameo uloge slavnih glumaca, nisu pomogle održati pažnju publike. Amsterdam je tako postao školski primjer da velika glumačka imena i lijepa kostimografija ne znače ništa ako film ne uspije do odjavne špice zadržati gledatelje u kinu.
