Film DJ Ahmet, makedonskog redatelja Georgija M. Unkovskog, vrijedan je gledanja i donosi toplu i emotivnu priču o mladosti koja traži svoj glas. Tematika kojom se bavi vrlo je dobro prikazana, s jasnim kontrastom između tradicije i suvremenosti. Ono što posebno oduševljava su glumačke izvedbe mladih debitanata – Arifa Jakupa, Dore Akan Zlatanove i Agusha Agusheva.
Debitantski film DJ Ahmet (2025.), kojeg odnedavno možemo pogledati u našim kinima, potpisuje makedonski redatelj Georgi M. Unkovski, rođen 1988. godine u New Yorku. Njegov put prema filmu započeo je studijem likovne umjetnosti na Institutu za tehnologiju u Rochesteru. Vizualna osjetljivost koju je tamo razvio kasnije je oblikovala njegov autorski pristup. Studirao je i završio diplomski studij režije na praškom FAMU‑u, koji mu je otvorio prostor za istraživanje filmskog jezika i eksperimentiranje s formom.
Otkriće na Sundanceu
Njegov kratki film Sticker (2019.) osvojio je više od 50 međunarodnih nagrada a DJ Ahmet potvrđuje da se radi o redatelju kojeg valja imati na oku. Naime, na prestižnom Sundance Film Festivalu film je osvojio nagradu publike i posebnu nagradu žirija za kreativnu viziju. Također, u Seattleu je dobio posebno priznanje, a u Sarajevu Cineuropa nagradu i nagradu žirija.
Spomenimo i to da je prikazan na nedavno završenom Zagreb Film Festivalu (njime je otvoren festival) te je tako potvrdio svoju prisutnost na regionalnoj sceni. Istaknimo da glazbu za film potpisuju Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz, braća iz Pule poznata po svom inovativnom pristupu zvuku. Njihova suradnja donosi snažan glazbeni identitet koji dodatno oblikuje atmosferu filma DJ Ahmet, a iza sebe imaju rad na brojnim filmovima (Šlager, 2024., Proslava, 2024., Zvizdan, 2015. i dr.) te su dobitnici pet Zlatnih arena i nagrade za originalnu filmsku glazbu na Danima hrvatskog filma.
Glavni junak filma je petnaestogodišnji Ahmet (Arif Jakup). Njega na početku filma otac (Aksel Mehmet) dolazi u školu te s njim odlazi u konzervativno selo u Sjevernoj Makedoniji, nastanjeno Jurucima, turskom etničkom skupinom. Doznajemo da ga je otac i ispisao iz škole kako bi čuvao ovce dok on prodaje na tržnici. Uz to, počinje se brinuti i za svog mlađeg brata Naima (Agush Agushev), dječaka koji od majčine smrti nije progovorio, ali svojom prisutnošću unosi nježnost u Ahmetov svijet. Tako Ahmetova mladost odjednom postaje ispunjena odgovornošću i ograničenjem.
Upoznaje Ayu (Dora Akan Zlatanova), buntovnu tinejdžerica koja se vraća iz Njemačke i koju je njena obitelj obećala dobrostojećem mladiću za udaju. Dok s prijateljicama priprema plesnu rutinu za seoski festival, uz pop glazbu koja ruši ustaljenu tradiciju, Ahmet joj pomaže kupivši zvučnike kako bi mogla vježbati, a upravo taj čin mu donosi nadimak DJ Ahmet. Radnja se dalje gradi oko Ahmetove prve zaljubljenosti, želje da postane DJ i borbe s konzervativnim pravilima sela.
Izvanredne debitantske glumačke izvedbe
U toj borbi Aya uspijeva pobjeći od nametnute udaje, Naim progovara, a Ahmet jedva izvlači živu glavu. Film tako postaje portret mladosti koja traži svoj glas između tradicije i suvremenosti, između obiteljskih očekivanja i osobne slobode.
Za DJ Ahmet možemo reći da je duhovita i dirljiva coming of age priča koja odmah osvaja svojom neposrednošću. Tematski donosi vrlo realan prikaz surove stvarnosti patrijarhalne zajednice i sukoba ustaljene tradicije s modernim svijetom. Ispunjen je prirodnim i nenametljivim humorom koji se rađa iz svakodnevnih situacija. Istodobno nosi i iskrenu emociju koja se osjeća u svakom odnosu i gesti likova.
Ono što posebno oduševljava u filmu jesu glumačke izvedbe. Toliko su uvjerljive da se stječe dojam kako gledamo dokumentarac, a ne fikciju. Kemija između Arifa Jakupa i Dore Akan Zlatanove spontano izmami osmijeh na lice. Posebno se ističe mali Agush Agushev koji zrači nevjerojatnom toplinom i prirodnošću. Teško je povjerovati da im je ovo prvo pojavljivanje pred kamerom. Redatelj Unkovski je izborom glumaca – od glavnih do sporednih – odradio izvanredan posao. Svi nose svoje likove i priču s lakoćom i autentičnošću koja osvaja.
Film ima ponešto mana a ona najizraženija je da njegov ritam oscilira, pa se u pojedinim trenucima čini da priča gubi zamah. Tek u drugom dijelu struktura postaje čvršća i jasnija, što naglašava kontrast između početne raspršenosti i kasnije fokusiranosti. Dramaturški luk nije uvijek ujednačen, pa se povremeno osjeti da se radnja kreće u krug. Također, balans između humora i drame nije uvijek dosljedan, pa se ton filma katkada (pre)naglo mijenja.
Šteta je što scenaristički nije odnos oca i sina bolje i dublje razrađen, iako se upravo tu krije potencijal za snažnu emocionalnu jezgru. Film se više oslanja na vanjske okolnosti nego na unutarnje sukobe između oca i sina, što ostavlja malu prazninu u narativu. Takav nedostatak produbljenog sukoba lišava film mogućnosti da ostvari još snažniji emotivni vrhunac.
Univerzalna poruka o slobodi i odrastanju
Film DJ Ahmet vrijedan je gledanja jer donosi toplu i emotivnu priču o mladosti koja traži svoj glas. Tematika kojom se bavi vrlo je dobro prikazana, s jasnim kontrastom između tradicije i suvremenosti. Redatelj Georgi M. Unkovski je uspio prenijeti atmosferu patrijarhalne zajednice na način koji je istodobno realan i dirljiv. Njegov film snažno osvjetljava položaj mladih u zatvorenim zajednicama.
Glazba se pojavljuje kao pokretač promjene i kao simbol otpora, unoseći tragove magije u dramsku strukturu. Njegova snaga leži u upravo u sposobnosti da lokalnu priču pretvori u univerzalnu poruku o slobodi i odrastanju. Vizualna osjetljivost redatelja daje filmu posebnu atmosferu, u kojoj se priroda i svakodnevica stapaju s unutarnjim svijetom likova.
Humor je prirodan i nenametljiv, a emocija iskrena i prožima svaku scenu. Unatoč manama u ritmu i dramaturgiji, snaga glumačkih izvedbi – i još jednom moramo spomenuti da su izvanredne – i emocija nadvladava sve nedostatke. Na kraju, riječ je o ostvarenju koje potvrđuje da je Unkovski redatelj kojeg vrijedi pratiti i dalje.
O autoru
