David Lynch – Unutarnje carstvo života i umjetnosti

Knjiga Soba za snove jedinstven je spoj biografije i memoara, u kojoj David Lynch prvi put otvoreno govori o vlastitom životu provedenom u potrazi za ostvarivanjem svoje jedinstvene umjetničke vizije. Ona je neprocjenjiv izvor novih priča i anegdota, ali i potvrda da Lynch ostaje enigma čak i kada govori o sebi. Suautorica knjige je njegova dugogodišnja prijateljica Kristine McKenna.

Američki redatelj, scenarist, glazbenik i vizualni umjetnik David Lynch napustio nas je 16. siječnja 2025. u 78. godini života, ostavivši iza sebe opus koji je trajno obilježio filmsku umjetnost. Njegov rukopis bio je prepoznatljiv, često opisivan kao “lynchovski” – spoj snovitih i često nadrealnih slika, mračnih podsvjesnih tokova i preciznog zvučnog dizajna.

Jedinstveni spoj biografije i memoara

Svjetsku je pažnju privukao svojim debitantskim filmom Eraserhead (1977.), koji je postao kultni klasik nezavisne kinematografije. Slijedili su Čovjek slon (The Elephant Man, 980.), nominiran za Oscara, te Plavi baršun (Blue Velvet,  1986.), film koji je redefinirao američku melodramu kroz prizmu nasilja i erotike. Njegov rad na Divlji u srcu (Wild at Heart, 1990.) donio mu je Zlatnu palmu u Cannesu. Kasnije je snimio i Mulholland Drive (2001.), film koji je osvojio nagradu za režiju u Cannesu i stekao status jednog od najznačajnijih ostvarenja suvremene kinematografije.

Lynch je bio četiri puta nominiran za Oscara, a dobitnik je i počasne Zlatne palme za životno djelo u Cannesu 2019. godine. Njegova televizijska serija Twin Peaks obilježila je kraj 20. stoljeća i početak novog doba televizije: prva sezona prikazivala se 1990., druga 1990 – 1991., a treća 2017. godine (pod neslužbenim nazivom Twin Peaks: Povratak/Twin Peaks: The Return). Serija je postala kultni fenomen, spajajući krimi zaplet s nadrealnim vizijama i redefinirajući granice televizijskog pripovijedanja.

Njegov opus obuhvaća i filmove poput Izgubljena cesta (Lost Highway, 1997.), Prava priča (The Straight Story, 1999.) te Unutarnje carstvo (Inland Empire, 2006.), svaki s vlastitim eksperimentalnim pristupom. Lynch je ostao vjeran istraživanju unutarnjih svjetova, snova i tamnih kutova ljudske psihe. Njegovim odlaskom definitivno smo izgubili jednog od najvažnijih suvremenih filmskih autora.

Knjiga Soba za snove (Room to Dream) prvi je put objavljena u lipnju 2018. godine. U ovom jedinstvenom spoju biografije i memoara, David Lynch prvi put otvoreno govori o vlastitom životu provedenom u potrazi za ostvarenjem svoje jedinstvene umjetničke vizije, kao o mukama i izazovima s kojima se suočavao kako bi svoje nekonvencionalne projekte doveo do savršenstva. Zahvaljujući nakladniku Ljevak ova knjiga odnedavno je dostupna i u svom hrvatskom izdanju a za prijevod se pobrinuo Vedran Pavlić.

Zanimljivosti, pikanterije i mala otkrića

Lirska, intimna i nefiltrirana osobna razmišljanja Davida Lyncha isprepliću se s biografskim dijelovima koje je napisala njegova bliska suradnica Kristine McKenna, a koji se temelje se na više od stotinu novih intervjua s bivšim suprugama, članovima obitelji, glumcima, agentima, glazbenicima i kolegama iz raznih područja, koji imaju vlastiti pogled na ono što se događalo u njegovom osobnom i stvaralačkom životu. Soba za snove kapitalna je knjiga koja nudi neponovljiv i sveobuhvatan uvid u život i um jednog od najzagonetnijih i najoriginalnijih umjetnika.

Ono što se odmah zapaža dok se čita je to da sugovornici Kristine McKenna dosljedno opisuju Lynchovu karizmu, toplinu i njegovu metodičnu, ali istodobno instinktivnu posvećenost stvaralačkom procesu. Dakako, ona sadrži i niz zanimljivosti i pikanterija. U ovo potonje svakako spada i niz malih otkrića koja će i najbolje poznavatelje Lyncha iznenaditi – od odluka vezanih uz likove do projekata koje je odbio.

Tu se svakako izdvaja njegov susret s Georgeom Lucasom oko mogućeg režiranja filma Povratak Jedija (Star Wars – Episode VI: Return of the Jedi, 1983.), za vrijeme kojeg je Lynchu pucala glava od bolova i jedva je čekao da ode. Lucasa je kasnije nazvao i zahvalio mu se na ponudi s riječima “da bi volio da on režira taj film jer je to njegova priča.” U knjizi navodi da je Lucas “jedan od najvećih kreativaca u povijesti te da ima smisao za to i da je posebna osoba.” Na kraju je Lynch svemu iskreno dodao “da ‘Ratovi zvijezda’ nisu dio njegovog svijeta.“

Knjiga se ne ustručava biti iskrena i u prikazu njegovih brojnih veza – Lynch je bio četiri puta u braku, a kraj odnosa često je označavao povlačenjem i započinjanjem nove priče u tajnosti. Posebno je duhovito opisao svoj susret s Elizabeth Taylor i kako ju je poljubio na zabavi povodom dodjele Oscara – “njezinim usnama nije bilo kraja“. Zatim navodi da ju je poljubio još jednom u Cannesu. Legendarna glumica kasnije ga je i nazvala u sobu i upitala ga je li oženjen. Taj dio iskomentirao je riječima: “Voljela se udavati, udala se sedam ili osam puta, ali ja se nisam želio oženiti s Elizabeth Taylor.“

David Lynch i Transcendentalna meditacija

No, knjiga ne otkriva samo privatne epizode i anegdote, već i duhovnu dimenziju Lynchova života. Posebno mjesto zauzima njegova praksa Transcendentalne meditacije (TM), koju je započeo 1. srpnja 1973. godine i od tada ju je dosljedno prakticirao. Ključnu ulogu da krene u vode TM meditacije odigrala je njegova sestra Martha Levacy, koja je prva naučila TM. Po njezinim riječima “ideja TM-a da prosvjetljenje postoji, snažno je odjeknula u njemu.” U knjizi se navodi da su svi koji su ga poznavali primijetili koliko ga je meditacija promijenila.

Doreen Small, producentica njegovog filma Eraserhead s kojom je imao i kraću ljubavnu vezu, u knjizi navodi: “David je bio daleko mračnija osoba prije nego što je počeo meditirati. Postao je smireniji, manje frustriran, i kao da se razvedrio. Kao da mu je neki teret pao s leđa.” Također, navodi se da je prestao jesti meso i pušiti.

Godine 2005. osnovao i Zakladu Davida Lyncha (David Lynch Foundation), koja je osnovana kao neprofitna udruga a danas djeluje u više od trideset zemalja, gdje nudi različite stipendije s istim ciljem kao i u SAD – širenje Transcendentalne meditacije među ranjivim skupinama – učenicima, veteranima, zatvorenicima, žrtvama nasilja i zdravstvenim djelatnicima.

David Lynch 2009. godine odlučio je snimiti film o Mahrishi Mahesh Yogiju,utemeljitelju Transcendentalne meditacije, kojeg je iznimno poštovao (tu zamisao nije uspio ostvariti). U ovoj svojoj knjizi za njega je napisao: “Mijenjao je moj svijet kozmički i duboko, a sve ostalo blijedi u usporedbi s tim.” Za Maharishija je otišao i na turneju kroz 16 zemalja. O tome je napisao: “Iako ne volim javne nastupe, osjećam blaženstvo dok govorim o znanju i tehnologijama kojima je Maharishi ponovno udahnuo životna korist svijeta.“

Koliko je TM značio za Lyncha govori posveta na početku knjige, koju svakako valja istaći: “Posvećeno Njegovoj Svetosti Mahrishi Mahesh Yogiju i svjetskoj obitelji.” Ovaj duhovni sloj knjige pokazuje koliko je Transcendentalna meditacija bila temelj Lynchova stvaralačkog života. Ona mu je pružila unutarnju stabilnost i jasnoću, ali i otvorila prostor za umjetničku slobodu koja je oblikovala njegov prepoznatljivi rukopis. Čitanjem tih stranica postaje jasno da bez TM-a ne bi bilo ni Lyncha kakvog poznajemo – redatelja koji je snove pretvarao u slike, a tišinu u zvukove svjetlosnog univerzuma.

Lynch ostaje enigma

Soba za snove strukturirana je kronološki, ali “podijeljena” na dva glasa – McKennin biografski sloj i Lynchova osobna razmišljanja – čime se stvara jedinstven dijalog između vanjskog i unutarnjeg svijeta. Upravo ta izmjena glasova daje knjizi posebnu dinamiku, jer se umjetnikovo svjedočanstvo neprestano ogleda u tuđim interpretacijama. Knjiga uspješno spaja osobno i umjetničko, nudeći uvid u Lynchov kreativni proces, ali i u životne lekcije koje je crpio iz svojih iskustava.

Ona je istodobno i memoari i biografija, ali i kronika jednog stvaralačkog puta koji se ne može svesti na jednostavne kategorije. Čitatelj dobiva osjećaj da se pred njim otvara “kubistički portret” – slojevit, višestran i nikada potpuno zatvoren. Iskrenost i intimnost knjige posebno se očituju u detaljima koji otkrivaju Lynchovu ranjivost, njegove slabosti i humor, ali i njegovu dosljednu predanost umjetnosti.

Za obožavatelje, ona je neprocjenjiv izvor novih priča i anegdota, ali i potvrda da Lynch ostaje enigma čak i kada govori o sebi. Za širu publiku, ona je prilika da se upozna jednog od najzagonetnijih i najoriginalnijih umjetnika našeg vremena, u njegovoj ljudskoj i duhovnoj dimenziji. Treba naglasiti da je knjiga obogaćena i fotografijama, od kojih većina potječe iz osobne zbirke Davida Lyncha, što ovom izdanju daje dodatnu vrijednost. Sve u svemu, Soba za snove stoga nije tek knjiga o Davidu Lynchu – ona je svjedočanstvo o tome kako se snovi, meditacija i umjetnost isprepliću u životu čovjeka koji je trajno obilježio filmsku povijest.

O autorima Davidu Lynchu i Kristine McKenna

David Lynch (1946. – 2025.) ušao je u prve redove svjetske kinematografije 1977. godine svojim debitantskim filmom Eraserhead, ostvarenjem koje je svojom originalnošću i vizualnom snagom odmah privuklo pažnju kritike i publike. Od tada je dvaput bio nominiran za Oscara za najbolju režiju – za Čovjeka slona (The Elephant Man, 1980.) i Plavi baršun (Blue Velvet, 1986.) – a Zlatnu palmu u Cannesu osvojio je za Divlji u srcu (Wild at Heart, 1990.). Godine 1990. izazvao je pravu televizijsku groznicu kada je na mreži ABC premijerno prikazana njegova serija Twin Peaks, koja je redefinirala granice televizijskog pripovijedanja i postala kultni fenomen. Tijekom desetljeća Lynch se potvrdio kao autor iznimnog raspona i osebujnog duha, umjetnik koji je znao spojiti eksperimentalno i popularno, intimno i groteskno. Osim filmskog opusa, objavio je i knjigu Catching the Big Fish, u kojoj je progovorio o svojoj dugogodišnjoj praksi Transcendentalne meditacije i njezinu utjecaju na kreativni proces.

Kristine McKenna etablirala se kao jedna od najpoznatijih američkih kritičarki i novinarki, dugogodišnja suradnica Los Angeles Timesa gdje je pisala od 1976. do 1998. godine. Od 1979. bila je bliska prijateljica Davida Lyncha i njegova stalna sugovornica, što joj je omogućilo da iznutra prati njegov umjetnički put. Njezini profili i kritike objavljivani su u uglednim časopisima i novinama poput Artforuma, The New York Timesa, ARTnewsa, Vanity Faira, The Washington Posta i Rolling Stonea. Autorica je i knjige The Ferus Gallery: A Place to Begin (2009.) godine. Riječ je o opsežnoj monografiji koja dokumentira povijest i značaj Ferus galerije u Los Angelesu, jedne od ključnih institucija američke avangardne umjetnosti pedesetih i šezdesetih godina. Objavila je i dvije zbirke intervjua – Book of Changes (2001.) i Talk to Her (2004.) – čime je potvrdila svoju reputaciju kritičarke koja zna spojiti dokumentarističku preciznost s osobnim uvidom.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora