Kino Tuškanac za vrijeme studenog prikazuje ciklus novog francuskog ekstremizma, a svi ljubitelji horora imaju još tjedan dana za pogledati odlične i zastrašujuće filmove francuskih autora.
Kraj listopada uvijek je u znaku Noći vještica i horora, a kako bi obožavatelji filmova strave i užasa mogli i u studenom uživati u svom najdražem žanru, Kino Tuškanac organizirao je ciklus pod nazivom Novi francuski ekstermizam, u kojem se od 1. do 30. studenog prikazuju filmovi ovog francuskog provokativnog filmskog pravca s kraja 20. i početka 21. stoljeća.
S obzirom da je dvorana Kina Tuškanac još uvijek zatvorena, filmovi se prikazuju u Kulturno informativnom centru (KIC), a ciklus je 1. studenog otvorio film Učiteljica glasovira (2001) austrijskog redatelja Micheala Hanekea, koji je smatran svojevrsnim uzorom autorima novog francuskog ekstremizma.
Provokativan pokret s kraja 90-ih
Termin “novi francuski ekstremizam” počeo se pojavljivati u anglosaksonskoj filmskoj kritici krajem 90-ih kako bi se opisao iznenadni val filmova francuskih autora koji su gledatelje i kritičare šokirali svojom eksplicitnošću, grubim nasiljem, problematičnim prikazima seksualnosti i ljudskog tijela te sveopćom destruktivnošću.
Za razliku od holivudskih komercijalnih horor filmova, filmovi ovog pokreta nisu imali cilj zabaviti ljubitelje horora ili pružiti ikakvu zabavu publici. Nasilje i elementi horora u filmovima autora poput Gaspara Noé, Catherine Breillat i Claire Denis koriste se kako bi usmjerili publici pažnju na individualne i kolektivne traume te na društvene probleme, a cilj je suočiti gledatelja s vlastitim granicama izdržljivosti, odnosno natjerati publiku da se suoči s neugodom i pitanjima koje često izbjegava, ali i s pitanjem ima li umjetnost granice.
Filmovi ovog pokreta zasigurno nisu za sve, no pružaju uvid u drugačije filmove strave i užasa od onih koje smo navikli gledati od velikih holivudskih studija. No, ako ste netko tko voli provokativne filmove, nasilje koje nije senzacionalističko, već otvara filozofska pitanje te odvažne filmove europske kinematografije, ovo bi mogao biti odličan ciklus filmova za vas.
Projekcije filmova iz ovog ciklusa održavaju se još ovaj tjedan, od ponedjeljka, 24. studenog, do nedjelje, 30. studenog. Sve projekcije su u Kulturno informativnom centru (KIC) i počinju u 21 sat, a u nastavku vam donosimo ovotjedni program.
Kalvarija (2004)
Film belgijskog redatelja Fabricea Du Welza donosi nam priču o Marcu Stevensu, mladom putujućem pjevaču koji uglavnom nastupa u umirovljeničkim domovima. Jedne večeri jaka oluja izbaci njega i njegov kombi s ceste, a u pomoć mu dolazi mladi lokalac, koji ga odvodi u obližnju gostionicu, gdje Marc počinje shvaćati da se svi ponašaju vrlo, vrlo čudno.
Kalvarija pripada žanru psihološkog horora, no ima i izražene elemente crne komedije i folklornog horora. Mladom belgijskom redatelju, koji je tada imao tek 25 godina, ovo je bio dugometražni prvijenac, a film je tada na žanrovskim festivalima bio vrlo uspješan.
Mučenice (2008)
Djevojčica Lucie uspijeva pobjeći iz klaonice u kojoj je bila zatočena i biva smještena u sirotište u kojem se sprijatelji s Annom, također žrtvom zlostavljanja. Petnaest godina kasnije, Lucie upada u dom nepoznate obitelji i sve ih ubija, uvjerena da su oni odgovorni za njezinu traumu. Nakon tog groznog čina, Lucie zove Annu i moli ju za pomoć.
Ovaj film francuskog redatelja Pascala Laugiera inspiriran je hororom Hostel (2005) redatelja Elija Rotha, a Laugier se htio baviti temama traume, boli i osvete. Iako su ga neki prozvali pukim eksploatacijskim prikazom nasilja i traume, ovaj film se našao na mnogim popisima najboljih horora svih vremena, dok ga je časopis Rolling Stone uvrstio u na svoju listu najbolji horor filmova 21. stoljeća.
Klimaks (2018)
Klimaks, vjerojatno komercijalno najpopularniji film argentinskog redatelja Gaspara Noé, koji živi i radi u Francuskoj, prati profesionalnu francusku plesačku trupu koja se okuplja u napuštenoj školi kako bi vježbali točku za skorašnji nastup. Nakon uspješne probe, odluče napraviti zabavu, koja uskoro, uz pomoć ilegalnih supstanci, postane sve samo ne zabavna.
Noé je ovaj film snimio bez scenarija, tek s kratkim sinopsisom, a snimljen je u svega 15 dana. Većina glumačke postave čine plesači bez prijašnjeg glumačkog iskustva koji su imali potpunu slobodu pri razvijanju svojih likova. Riječ je o filmu koji kroz atmosferu halucinacija i snova propituje razna mentalna stanja, rubna stanja svijesti, a pritom nudi raskošno audiovizualno iskustvo.
O autoru
