Anthony Hopkins: Glumac koji svira, slika i još uvijek iznenađuje

Iako je svjetsku slavu stekao ulogom Hannibala Lectera, Anthony Hopkins je umjetnik čije se stvaralaštvo proteže daleko izvan granica glume. Njegova umjetnička osobnost oblikovana je kroz raznolike izraze – od glazbe i slikarstva do kazališta i duhovnosti.​

Jedno od glumačkih imena dobro poznato svim generacijama, svakako je ono danas 87-godišnjeg Anthonyja Hopkinsa. Nije ni čudo s obzirom na to da je velški glumac radno aktivan već 60 godina! Štoviše, od 17. travnja u hrvatskim ga kinima možemo gledati u novom trileru Zamka (Locked, 2025.), u kojem, slično kao u možda i najpopularnijeg njegovom filmu – Kad jaganjci utihnu (The Silence of the Lambs, 1991.) – glumi inteligentnog i manipulativnog antagonista. Ipak, velika je razlika između likova u spomenutim filmovima. Naime, u kultnom filmu redatelja Jonathana Demmea, jednom od rijetkih koji je osvojio pet glavnih Oscara (za najbolji film, najbolju glumicu, najboljeg glumca, najboljeg redatelja i najbolji scenarij), Anthony Hopkins glumi dr. Hannibala Lectera, briljantnog, ali opasnog psihijatra i kanibala, u Zamci, redatelja Davida Yaroveskyja, je utjelovio Williama Larsena, bogatog doktora koji, nakon što mu je kćer ubijena tijekom pljačke, postavlja zamku za provalnike. Kada Eddie Barrish (Bill Skarsgård) pokuša ukrasti luksuzni SUV, William ga zarobi unutar vozila i izlaže ga psihološkom i fizičkom mučenju, koristeći tehnologiju i manipulaciju kako bi kaznio one koje smatra odgovornima za društvene nepravde.

Iako su oba lika kompleksna i moralno upitna, Lecterova hladnokrvnost i intelektualna superiornost čine ga jednim od najstrašnijih likova u filmskoj povijesti, dok je Larsen prikazan kao čovjek slomljen tragedijom, koji traži pravdu na svoj način.​ A upravo ta njegova sposobnost da utjelovi tako različite, ali jednako fascinantne likove, najbolji su dokaz da je riječ o jednom od najvećih glumaca našeg vremena.​

Za sve je kriv Richard Burton

A skoro nije bilo tako! Naime, Anthony Hopkins je kao dječak sanjao o tome da postane koncertni pijanist, no kao 15-godišnjak susreo se s glumačkom legendom Richardom Burtonom i (s)krenuo u glumačke vode. Burton, koji je tada već bio poznat glumac, ohrabrio je mladog Hopkinsa da se okuša u glumi te je on kasnije i upisao Royal Welsh College of Music & Drama u Cardiffu, gdje je 1957. i diplomirao.​ Nakon dvogodišnje službe u britanskoj vojsci, gdje je bio poznat kao “Gunner Hopkins”, preselio se u London i nastavio školovanje na Royal Academy of Dramatic Art. Godine 1965., legendarni Laurence Olivier primijetio je njegov talent i pozvao ga da se pridruži Royal National Theatreu. Hopkins je postao Olivierov zamjenik, a kada je Olivier obolio od upale slijepog crijeva, Hopkins ga je zamijenio u predstavi “The Dance of Death”, čime je započela njegova profesionalna karijera.​

Njegova filmska karijera započela je pak krajem ’60-ih godina 20. stoljeća, a prvi značajniji film bio je Zima jednog lava (The Lion in Winter, 1968.), gdje je glumio Richarda Lavljeg Srca. Tijekom ’70-ih i ’80-ih godina prošlog stoljeća, istaknuo se ulogama u filmovima poput Nedostižni most (A Bridge Too Far, 1977.) i Čovjek slon (The Elephant Man, 1980.), u kojem je tumačio doktora Fredericka Trevesa, liječnika koji otkriva i brine se za Johna Merricka, čovjeka s teškim deformacijama. Film je nominiran za osam Oscara.

Dvostruki oskarovac

Međutim, uloga koja je obilježila njegovu karijeru bila je ona dr. Hannibala Lectera u filmu Kad jaganjci utihnu. Za ovu ulogu, Hopkins je osvojio Oscara za najboljeg glumca, a zanimljivo je da se u filmu na ekranu pojavljuje samo oko 17 minuta, ni i to se pokazalo sasvim dovoljnim da svojom interpretacijom ostavi izuzetno snažan dojam. Kasnije je ovu ulogu ponovio u filmovima Hannibal (2001.) i Crveni zmaj (Red Dragon, 2002).​

Anthony Hopkins je poznat po svojoj metodičnoj pripremi za uloge koja podrazumijeva čitanje scenarija i više od 200 puta. Zanimljivo je da u školi nije postizao dobre ocjene, vjerojatno zbog disleksije, no ima izvanredno pamćenje, što mu omogućuje da savršeno nauči svoje replike. Također, poznat je i po tome da nakon snimanja zaboravlja naučene replike, smatrajući da je to dio procesa.​

Osim uloge Hannibala Lectera, Hopkins je tumačio i druge značajne likove, uključujući američkog predsjednika Richarda Nixona u filmu Nixon (1995.), redatelja Olivera Stonea, te Johna Quincyja Adamsa u filmu Amistad (1997.), Stevena Spielberga. Za obje uloge bio je nominiran za Oscara, no drugog je Oscara osvojio zahvaljujući ulozi starijeg čovjeka koji se bori s demencijom, u filmu Otac (The Father, 2020.), francuskog redatelja Floriana Zellera. Oscarom je nagrađen kao 83-godišnjak što ga je učinilo najstarijim dobitnikom Oscara za najboljeg glumca.

Od njegovih novijih filmova svakako treba spomenuti i Jedan život (One Life, 2023.). Naime, u ovom biografskom filmu, Anthony Hopkins je portretirao Sir Nicholasa Wintona, britanskog humanitarca koji je tijekom Drugog svjetskog rata spasio stotine židovske djece od nacista te pokazao da jednako dobro može portretirati izuzetno okrutne i humane likove.

Treba svakako napomenuti da je zapažene uloge imao i u filmovima poput Zorro: Maskirani osvetnik (The Mask of Zorro, 1998.), Upoznajte Joea Blacka (Meet Joe Black, 1998.) i Na kraju dana (The Remains of the Day, 1993.), za koji je također bio nominiran za Oscara, baš kao i za biografski film Dvojica papa (The Two Popes, 2019.). Uz dva Oscara, može se pohvaliti i četirima BAFTA nagradama, dvama Emmyjima, počasnim Zlatnim globusom te mnogim drugim.

Glumac, ali i redatelj

Osim ispred kamera, Anthony Hopkins se okušao i iza njih. Naime, 1990. je režirao svoj prvi film – Dylan Thomas: Return Journey – posvećen velškom pjesniku Dylanu Thomasu. U ovom biografskom filmu, Hopkins je napisao scenarij, režirao i glumio uvodnu ulogu, dok je glavni lik Thomasa tumačio Bob Kingdom. U filmu je riječ o životu i djelu pjesnika koji su ispričani kombinacijom dokumentarnog i kazališnog prikaza.​

Dvostruku ulogu – onu ispred i iza kamere – imao je u filmu Kolovoz (August,1996.). Naime, režirao je i glumio u adaptaciji Čehovljeve drame “Ujak Vanja”, smještenoj u Wales krajem 19. stoljeća, u kojoj tumači glavnog lika, Ieuana Daviesa.​

Višestruku ulogu imao je i u filmu Kaos sudbine (Slipstream, 2007.). Riječ je o eksperimentalnom filmu koji je Hopkins napisao, režirao, skladao glazbu i glumio glavnu ulogu. Film prati Felixa Bonhoeffera, scenarista koji se suočava s gubitkom granice između stvarnosti i fikcije, dok se likovi iz njegovih scenarija pojavljuju u njegovom stvarnom životu. Premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu, film je, zbog svoje nekonvencionalne strukture i naracije, izazvao različite reakcije publike.​

Svestrani umjetnik

Iako je profesionalno odabrao glumu, nije zapostavio svoju prvu ljubav – glazbu. Zapravo, kao prava umjetnička duša, i dalje je slobodne trenutke provodio svirajući, skladajući i slikajući, a zanimljivo je da je 2011. André Rieu, nizozemski violinist, dirigent i skladatelj te osnivač Johann Strauss Orkestra, s kojim je popularizirao valcer i klasičnu glazbu diljem svijeta, izveo Hopkinsov valcer “And the Waltz Goes On”, koji je skladao još 1964. Njegove slike, često ekspresivne i introspektivne, izlagane su u galerijama diljem svijeta, a kao slikar i skladatelj, Anthony Hopkins se široj javnosti najviše predstavio tijekom pandemije, kad je na društvenim mrežama često dijelio svoje slike i glazbene izvedbe.

Privatno, Hopkins je poznat po svojoj borbi s alkoholizmom, a od 1975. je trijezan. Više puta je istaknuo da mu je vjera pomogla u prevladavanju ovisnosti, no odgovarajući u jednom intervjuu na pitanje o agnosticizmu i vlastitim uvjerenjima, ponudio je filozofski odgovor pokazavši poniznost pred veličinom života i nepoznatim aspektima postojanja:

“Agnosticizam je pomalo čudan. Agnostik sumnja, a ateist poriče. Nisam neki svetac, samo stari grešnik poput svih ostalih.​ Vjerujem više nego ikad da postoji golemo područje naših života o kojem ne znamo ništa. Kako starim, mogu zaplakati na najmanju sitnicu jer je ta prekrasna, strašna strast života tako kratka.​ Moram vjerovati da postoji nešto veće od mene. Ja sam samo mikrob. To mi donosi najveće olakšanje – priznanje da sam zapravo ništa. Osjećam potrebu reći, tko god da vodi ovaj show, hvala ti puno!”, rekao je tad slavni glumac.

Od 2000., ima američku putovnicu, no zadržao je svoju britansku titulu viteza, koju mu je dodijelila kraljica Elizabeta II., 1993., za izniman doprinos dramskoj umjetnosti, čime je postao “Sir Anthony Hopkins”.​ Naime, riječ je o počasnom priznanju koje nije uvjetovano državljanstvom.

Unatoč svojoj svestranosti, Anthony Hopkins bio je i ostao prije svega – glumac. Potvrđuje to i činjenicom da se i dalje neumorno pojavljuje na filmskim setovima. I dok ga gledamo u Zamci, u fazi postprodukcije je SF film Eyes in the Trees u kojem tumači glavnu ulogu, a od veljače ove godine, u Velikoj Britaniji snima crnu komediju redatelja, scenarista i producenta Guyja Ritchieja, Wife & Dog.

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora