Al Pacino: intimni zapis o kreativnom životu u punini

Autobiografija glumačkog velikana Al Pacina odmah po objavljivanju proglašena je jednom od najznačajnijih autobiografija glumačkog svijeta. On u njoj ne nudi urednu kronologiju, nego razgovorni, fragmentarni i emotivni zapis koji se otvara poput mozaika sjećanja. Ona je osobna ispovijest i univerzalna poruka o vrijednosti autentičnog, ispunjenog života.

Nakon nedavno objavljenih autobiografija filmskih velikana Davida Lyncha i Anthonyja Hopkinsa, pred nama je još jedno veliko svjedočanstvo. Ovaj put riječ je o Alu Pacinu, glumačkoj legendi čije ime već desetljećima stoji uz bok najvažnijima u povijesti filma. Njegova knjiga Sonny Boy objavljena je u SAD početkom listopada prošle godine.

Jedna od najznačajnijih autobiografija

Izdanje je izazvalo veliku pažnju jer se radi o njegovoj prvoj autobiografiji. Knjiga je najavljena početkom 2024., a izdavač ju je opisao kao “intimni zapis o kreativnom životu u punini“. Pacino je u intervjuima naglasio da je pisanje bilo osobno i otkrivajuće iskustvo, prilika da se osvrne na uloge, suradnje i odnose koji su oblikovali njegov život. Zahvaljujući nakladniku V.B.Z., i u prijevodu Andree Šimunić, ova knjiga odnedavno je dostupna i hrvatskim čitateljima.

U Sonny Boyu Al Pacino prvi put otvara vrata vlastite priče, odrastanja u Južnom Bronxu i puta prema statusu jedne od najupečatljivijih figura američke kinematografije. Umjesto klasične kronologije, pred nama je niz emotivnih i strastvenih zapisa koji prate ključne trenutke njegova života. Odmah po objavljivanju knjige, veliki broj kritičara je ovu njegovu autobiografiju proglasila jednom od najznačajnijih autobiografija glumačkog svijeta. I, doista, ta usporedba u potpunosti stoji. Riječ je o djelu koje zaslužuje pohvale zbog intenziteta, iskrenosti i dojmljive priče o životu istinskog umjetnika.

Pacino u svojoj autobiografiji ne nudi urednu kronologiju, nego razgovorni, fragmentarni i emotivni zapis koji se otvara poput mozaika sjećanja. Umjesto da vodi čitatelja kroz život u strogoj liniji od djetinjstva do danas, on skače između epizoda, refleksija i intimnih ispovijesti. Takav pristup knjizi daje posebnu energiju: čitatelj ima osjećaj da sjedi nasuprot glumcu dok on pripovijeda, a ne da čita polirani literarni tekst. Upravo ta neposrednost čini ovu autobiografiju jedinstvenim, jer Pacino ne skriva slabosti ni ranjivost, nego ih pretvara u dio vlastite priče.

Najdirljiviji odlomci vraćaju se njegovoj majci i djetinjstvu, gdje se osjeća toplina i jednostavnost izraza, dok su jednako snažni oni u kojima razmišlja o kazalištu, Shakespeareu i ulozi discipline u umjetničkom procesu. Filmske uloge koje su obilježile povijest kinematografije pojavljuju se u knjizi ne kao trofeji, nego kao prizori iz osobnog albuma, obojeni humorom, strahovima i sumnjama. Mora se reći da se Sonny Boy tako doživljava kao knjiga koja spaja osobne uspomene, kazališne strasti i filmske legende, otkrivajući Pacina u njegovoj punini – ne samo kao ikonu, nego i kao čovjeka koji se još uvijek traži.

Dosljednost i odbijanje uloga

Naslov Pacinove autobiografije nosi intimnu težinu, jer potječe iz djetinjstva i odnosa s majkom. Ona ga je od malih nogu oslovljavala kao “Sonny Boy”, nježnim nadimkom koji je postao simbol pripadnosti i ljubavi. Upravo taj izraz vraća glumca u Bronx, u vrijeme kada je prvi put otkrivao snagu kazališta i filma. Odabir naslova pokazuje da knjiga nije samo priča o karijeri, nego i o korijenima koji su ga oblikovali.

Svatko tko uzme i krene čitati ovu njegovu knjigu, vrlo brzo će otkriti da se u tom imenu osjeća ranjivost, ali i toplina koja prožima cijeli tekst. “Sonny Boy” tako funkcionira kao podsjetnik na djetinjstvo, ali i kao metafora za umjetnika koji se nikada nije prestao tražiti. Pacino se vraća majci i njezinoj ulozi u njegovu životu, naglašavajući koliko je upravo ona bila prva koja ga je uvela u svijet filma. Naslov je stoga i hommage obiteljskoj priči, jednako važnoj kao i njegova glumačka legenda. Taj naslov daje autobiografiji posebnu intimnost, jer otvara prostor za osobnu ispovijest. “Sonny Boy” nije tek marketinški naslov, nego ključ za razumijevanje knjige kao svjedočanstva o umjetniku i sinu.

Knjiga otkriva i niz zanimljivosti iz Pacinove karijere, koji svjedoče o njegovoj dosljednosti. Jedno od pravila koje je uvijek poštovao bilo je da nikada ne prihvati ulogu koju ne razumije u potpunosti. Upravo zbog toga odbio je ponudu slavnog Bernarda Bertoluccija da sa svojim bliskim prijateljem Robertom De Nirom nastupi u remek-djelu Dvadeseto stoljeće (Novecento, 1976.).

Isti princip vodio ga je i kada je rekao odlučno “ne” prvom nastavku Zvjezdanih ratova (Star Wars: A New Hope, 1977.). U njemu je trebao glumiti Han Sola, lik koji je proslavio Harrisona Forda. Pacino se nije upustio ni u snimanje kultnog vesterna Pat Garrett i Billy the Kid (Pat Garrett i Billy the Kid, 1973.). Odluke koje su tada izgledale riskantno, u knjizi se otkrivaju kao izraz njegove umjetničke intuicije.

Također, u knjizi iznosi se prisjeća i napetosti na filmskim setovima, gdje su kreativne strasti često vodile do sukoba, ali i do nezaboravnih uloga. Takvi detalji daju dodatnu draž štivu, jer pokazuju glumca koji je uvijek birao put kojim je mogao ostati vjeran sebi. U konačnici, upravo ta mješavina propuštenih prilika i nezaboravnih iskustava oblikuje ovu autobiografiju kao iskreno svjedočanstvo o glumcu koji je karijeru gradio na vlastitim uvjerenjima.

Priča o Kumu

Dakako, svemu treba dodati i dojmljiva sjećanja i zapisi o odnosu s legendarnim redateljem Francisom Fordom Coppolom, koji gaje angažirao za film Kum (The Godfather, 1972.), ako Pacino u tom trenutku nije imao iskustva s velikim filmskim hitovima. Dakako, priča se širi i na čitavu trilogiju Kum, koja donosi doista niz zanimljivosti. Tako je, dosljedan sebi, prvu verziju scenarija proglasio ‘smećem’. Dodatna zanimljivost je da ga je i Coppola odbio.

Treći nastavak Kuma bio je poseban po mnogo čemu, a najviše po financijskim okolnostima. Može se reći da je po prvi puta odstupio od svoje dosljednosti. To otkrivaju već prve rečenice: “Kad su prvi put tražili da ponovno nastupim u ulozi Michaela Corleonea u ‘Kumu II’, bilo mi je teško donijeti odluku i stalno sam se propitivao. Ne i za ‘Kuma III’. Bio sam švorc. Francis je bio švorc. Obojica smo trebali novac.“

Tu su detalji u kojima govori o financijskim problemima koje je imao tijekom karijere. Nisu izostavljene ni njegove burne ljubavne veze. No, u tom dijelu ne iznosi puno detalja, sve što otkriva oblikovano je s dozom nježnosti i poštovanja, no granicu privatnog života ostavlja nedodirljivom. Na taj način zadržao je ravnotežu između osobne ispovijesti i dostojanstvene diskrecije.

Od ostalog valja izdvojiti da Pacino otvoreno govori o prijateljima iz Bronxa koji su izgubili život zbog droge, što ga je trajno obilježilo i ostavilo pitanje zašto je baš on uspio. Posebno je dojmljivo njegovo priznanje da mu se slava nikada nije činila važnom, dok je kazalište i Shakespeare ostalo središte njegova umjetničkog svijeta. Uz ozbiljne teme, knjiga donosi i humor, poput epizoda s prvih kazališnih nastupa kada je nervozu pretvarao u energiju koja je osvajala publiku.

Osobna ispovijest i univerzalna poruka

Jedna od osobitosti Pacinove autobiografije, koja ima preko 300 stranica i obogaćena je fotografijama, jest njezina neujednačenost u tonu. Čas nas vodi u duboko intimne ispovijesti, čas se zadržava na površnim fragmentima, kao da želi pokazati ritam vlastitog života. Upravo ta izmjena dubine i lakoće stvara osjećaj razgovora, a ne stroge književne konstrukcije. Takva struktura podsjeća na svojevrsni mozaik, gdje se komadići različite težine spajaju u cjelinu. On se ne trudi polirati priču, nego dopušta da nejednakost postane dio autentičnosti. U toj nesavršenosti čitatelj pronalazi iskrenost koja ga privlači i potiče na razmišljanje.

Ova autobiografija Al Pacina na kraju se pokazuje kao knjiga koja spaja osobnu ispovijest i umjetničku refleksiju. Ona ne nudi samo priču o glumačkoj karijeri, nego i o čovjeku koji se neprestano preispituje. U tekstu se osjeća stalna napetost između discipline i strasti, između sumnje i uspjeha. Čitatelj dobiva priliku zaviriti u unutarnji svijet glumca koji je istodobno osjetljiv i postojan.

Važno je reći da knjiga funkcionira i kao inspiracija za one koji traže vlastiti put u umjetnosti ili životu. Pacinova potraga za autentičnim izrazom postaje poticaj svima koji žele živjeti kreativno i slobodno. Knjiga pokazuje da se snaga ne nalazi u savršenoj formi, nego u hrabrosti da se otkrije krhkost. Tako Sonny Boy ostaje i osobna ispovijest i univerzalna poruka o vrijednosti autentičnog, ispunjenog života.

O autoru Al Pacinu

Glumac i redatelj Al Pacino, pravim imenom Alfredo James Pacino, jedinstvena je ličnost u svijetu američkog kazališta i filma. Rođen je 25. travnja 1940. u East Harlemu na Manhattanu.  Njegovi roditelji, Rose Gerardi i Salvatore Pacino, razveli su se kada je imao dvije godine. Nakon razvoda s majkom se seli u kuću njezinih roditelja u Južni Bronx, gdje je odrastao. Pohađao je Srednju školu za izvedbene umjetnosti (High School of Performing Arts) te se usavršavao u Herbert Berghof Studiju kod Charlesa F. Laughtona i u Actors Studiju kod Leeja Strasberga.

Nakon bogate kazališne karijere, filmsku je slavu stekao ulogom Michaela Corleonea u trilogiji Kum (The Godfather) redatelja Francisa Forda Coppole. Nezaboravne je uloge ostvario u nizu filmova kao što su Serpico (1973.), Pasje poslijepodne (Day Dog Afternoon, 1975.), Lice s ožiljkom (Scarface,1983.), Glengarry Glen Ross (1992.), Carlitov način (Carlito’s Way, 1992.), Vrućina (Heat, 1995.), Đavolji odvjetnik (The Devil’s Advocate, 1997.), Mletački trgovac (The Merchant of Venice, 2004.). Devet je puta nominiran za Oscara, a osvojio ga je za najboljeg glumca 1992., za ulogu u filmu Miris žene (Scent of a Woman). Dobitnik je četiriju Zlatnih globusa (devetnaest puta bio je nominiran), dvije nagrade Tony i dvije nagrade Emmy. Osvojio je i prestižnu nagradu Obie.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora