‘Trkač’: Beži, Glenec, beži!

Trkač, redatelja Edgara Wrighta, pažljivo je upakiran proizvod bez stvarne autorske vizije. Zabavan, ali tematski plitak – više trči nego misli. No, mora mu se priznati da kao žanrovski naslov ne razočarava previše. Za Glen Powella, u glavnoj ulozi, to je i test njegovog trenutačnog holivudskog zvjezdanog statusa – koji traži potvrdu.

Slobodno možemo reći da je 2025. godina ekranizacija Stephena Kinga – i po količini, već po raznolikosti pristupa. U veljači smo dobili Majmuna (The Monkey), adaptaciju kratke priče koja je godinama čekala svoj trenutak i konačno ga dočekala u obliku jezive obiteljske alegorije. Rujan je donio Dugi hod (The Long Walk), ekranizaciju romana koju ne napisao pod pseudonimom Ridchard Bachman, gdje distopija više ne djeluje kao fikcija, već kao upozorenje i Chuckov život (Life of Chuck, 2024.), koji je stigao kao najintimnija Kingova adaptacija dosad, nježna i fragmentarna, gotovo meditativna.

Druga ekranizacija

Tu je i serija Dobro došli u Derry (Welcome to Derry, 2025.), prequel filmskoj franšizi Ono (It), koja nije “prava” ekranizacija Kingova djela, ali širi mitologiju na način koji je istovremeno uzbudljiv i komercijalan. Ovaj niz zatvara Trkač (The Running Man, 2025.), koji je nedavno zaigrao u našim kinima, kao adrenalinska distopijska jurnjava s političkim podtekstom.

Ovo je druga ekranizacija ovog Kingovog romana. Prva je stigla 1987. godine, kao distopijski akcijski film koji je samo labavo pratio predložak slavnog pisca. Režirao ga je Paul Michael Glaser, tada poznatiji kao glumac iz TV serije Starsky & Hutch (1975. – 1979.), dok je scenarij napisao Steven E. de Souza, autor Umri muški (Die Hard, 1988.) i Komandosa (Commando, 1985.). Glavnu ulogu tumačio je danas legendarni Arnold Schwarzenegger, tada već etabliran kao akcijska ikona, iako je ovaj film došao u trenutku kad je još tražio ravnotežu između brutalnosti i karizme. Film je naišao na mješovit prijem – kritika ga je dočekala s rezervom, zamjerajući mu površnost i odstupanje od romana, dok je publika bila sklonija njegovoj spektakularnoj akciji i prepoznatljivom Arniejevom šarmu.

Iako nije postigao veliki komercijalni uspjeh (zarada od oko 38 milijuna dolara na budžet od 27 milijuna), film je s vremenom stekao kultni status, osobito među ljubiteljima žanra. Za Schwarzeneggera je Trkač bio važan korak u učvršćivanju njegove slike heroja budućnosti, između Predatora (Predator, 1987.) i Totalnog opoziva (Total Recoll, 1990.).

Ipak, u kontekstu Kingovih adaptacija, film se često promatra kao propuštena prilika – više zainteresiran za vizualni spektakl i karikaturalne negativce nego za mračnu društvenu kritiku romana. Danas se gleda s nostalgičnim odmakom, kao proizvod svog vremena, ali i kao rani primjer onoga što će postati sve prisutniji žanr: distopijska zabava s političkim podtekstom.

Radnja filma smještena je u distopijskom društvu bliske budućnosti, gdje je najgledaniji televizijski program smrtonosna igra poznata kao “Trkač”. Nezaposleni Ben Richards (Glen Powell) odlučuje se prijaviti u show kako bi osigurao liječenje za svoju teško bolesnu kćer. Producent emisije, karizmatični ali nemilosrdni Dan Killian (Josh Brolin), uvjerava Bena da mu je ulazak u igru jedina šansa da osigura spas za svoju kćer i dostojan život za svoju suprugu Sheilu (Jayme Lawson) za spas.

Površno o ozbiljnim temama

Pravila su jednostavna: preživjeti 30 dana dok ga lovi skupina profesionalnih ubojica, a svaki dan donosi veću novčanu nagradu. Benova snalažljivost, prkos i instinkt brzo ga pretvaraju u miljenika publike ali i prijetnju samom sustavu. Kako popularnost emisije raste, tako raste i opasnost. I to ne samo za Bena, već i za istinu koju počinje razotkrivati. U svijetu gdje je nasilje zabava, a empatija slabost, “Trkač” postaje više od igre.

Redatelj filma je Edgar Wright (Posljednja noć u Sohou/Last Night in Soho, 2021., Vozač/Baby Driver, 2017.) britanski autor poznat po dinamičnom vizualnom stilu i žanrovskoj igri. On potpisuje i scenarij s Michaelom Bacallom, s kojim je već surađivao na filmu Scott Pilgrim protiv svijeta (Scott Pilgrim vs. the World, 2010.).

Ono što nam Wright nudi u ovom svom ostvarenju je solidna akcijska dinamika, s nekoliko odličnih scena (posebno se izdvaja ona u avionu kada film ulazi u svoju završnicu). Također, humora i duhovitosti ne nedostaje a povremeno to i efektno odrađeno. Jedan od takvih detalja je i slika Arnolda Schwarzeneggera na novčanicama, što funkcionira kao duhovita i nostalgična počast.

Film dodiruje ozbiljne teme klasnih i socijalnih razlika, medijske manipulacije i egzistencijalne nesigurnosti, ali ih ne razvija s dovoljnom dubinom. Završnica – koja je i nekako previše zbrzana – pokušava artikulirati političku poruku, no ona ostaje više deklarativna nego emocionalno uvjerljiva. Umjesto da produbi društvenu kritiku, film se oslanja na adrenalinsku strukturu i žanrovske konvencije. Time se gubi prilika da se Kingov tekst pretvori u snažnu alegoriju suvremenog društva.

Plošni likovi

Glumačka postava filma funkcionira u službi ritma i strukture, bez velikih ekscesa, ali s jasnim funkcionalnim razgraničenjem. Glen Powell (Twister 2/Twisters, 2024.; Hit Man, 2023.) donosi protagonistu koji je fizički uvjerljiv i gledateljski pristupačan, no lik ostaje dramaturški reduciran bez unutarnje napetosti ni izraženog razvojnog luka. On nosi emocionalnu osovinu filma s lakoćom, no upravo ta lakoća otkriva i granice u pisanju njegova lika. I dok Powell trči kroz strukturu bez unutarnje napetosti, mora se reći: ova uloga nije za njega bila samo fizički izazov, već i karijerno raskršće – prilika da se potvrdi, ali i opasnost da mu slava pobjegne.

Josh Brolin (Trenutak nestajanja / Weapons, 2025.), u ulozi producenta igre, djeluje proračunato i hladno, s dozom karizme koja ne prelazi u teatralnost. Njegova prisutnost na ekranu je stabilna, ali lik je sveden na funkciju predstavnika režima, bez prostora za unutarnju slojevitost. No, to je jedna od scenaristička mana ovog filma.

Među sporednim ulogama pojavljuje se i Katy O’Brian, koju možemo vidjeti u filma Christy (2025.), no njezin lik ovdje je tek kratkotrajna skica koja je uvedena da popuni scenarističku potrebu za dodatnim “trkačem”, bez stvarne dramaturške težine. Od šire poznatijih glumačkih imena tu je i William H. Macy (Planeta majmuna: Novo kraljevstvo /Kingdom of the Planet of the Apes, 2024.), u kratkotrajnoj ali solidno odrađenoj izvedbi.

U širem smislu, i glavni i sporedni likovi ostaju plošni. Oni su jasno postavljeni unutar strukture – njihove funkcije su precizno određene: predstavnici sustava, simboli otpora ili dodatni elementi igre – ali bez emocionalne rezonance koja bi ih učinila nezaboravnima. Moramo napomenuti da su lovci u emisiji stilizirani do razine karikature, što doprinosi vizualnoj dinamici, ali umanjuje psihološku uvjerljivost. Emocionalna sidra, poput Jayme Lawson (Grešnici/Sinners, 2025.), kao supruge glavnog junaka, prisutna su, ali svedena su tek na motivacijske impulse.

Više trči nego misli

Trkač je film koji zna što želi biti, ali ne pokušava biti više od toga. Ispunjen je klasičnim žanrovskim klišejima, od strukture potjere do predvidivih obrata. Trajanje od oko 130 minuta osjeti se u drugom dijelu, gdje ritam počinje gubiti dah. Završnica je dramaturški zbrzana, politički deklarativna, ali bez stvarne emocionalne artikulacije.

Unatoč tome, redatelj Edgar Wright uspijeva održati vizualnu dinamiku i povremenu duhovitost. Film funkcionira kao adrenalinska vožnja, s nekoliko efektnih scena koje nose kinetičku energiju. Za zahtjevnijeg gledatelja, to neće biti dovoljno ali za ljubitelje žanra bit će sasvim zadovoljavajuće. Pogotovo za one koji traže čistu zabavu, bez potrebe za dubljim tematskim slojevima.

U tom smislu, Trkač ostaje pažljivo upakiran proizvod, ali bez stvarne autorske vizije. Kao adaptacija Kingova romana, ostaje propuštena prilika, ali mora mu se priznati da kao žanrovski naslov ne razočarava previše. Možemo reći, u skladu s njegovim naslovom, da Trkač ostaje zabavan, ali tematski vrlo plitak – više trči nego misli.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora