Redateljica Celine Song koristi žanr romantične komedije kako bi uputila kritiku društvu koje ljubav tretira kao proizvod s prilagodljivim značajkama. Film se odlikuje vizualnom promišljenošću, nenametljivom dramaturgijom i tematskom slojevitošću, koju ipak ne uspijeva u potpunosti zaokružiti. U glavnim ulogama su vrlo dobri Dakota Johnson, Pedro Pascal i Chris Evans.
U naša kina nedavno je stigao Spoj iz snova (Materialists, 2025.), drugi dugometražni film redateljice Celine Song, koja je svjetsku pažnju privukla svojim intimnim i hvaljenim prvijencem Prošli životi (Past Lives, 2023.). Ovaj put Song se udaljava od autobiografskih tonova i ulazi u sofisticiraniju, društveno oštriju zonu, zadržavajući pritom prepoznatljiv stil tihih emocionalnih lomova i vrlo dobrih dijaloga.
Nenametljiva dramaturgija
Film žanrovski možemo smjestiti u okvir romantične komedije. No, zbog svega što pratimo i vidimo možemo ga prozvati i “rom-com s filozofskom dubinom” ili pak “studija suvremenih odnosa pod pritiskom tržišnih vrijednosti”. I to s razlogom, jer se redateljica Song ovdje ne zadovoljava pukim pripovijedanjem ljubavne priče, već koristi žanr kao poligon za promišljanje identiteta, moći i emocionalne ekonomije.
S vizualnom promišljenošću, nenametljivom dramaturgijom i tematskom slojevitošću, ovo ostvarenje potvrđuje Song kao autoricu koja nastavlja razgrađivati obrasce suvremenih odnosa, učvršćujući svoj status jednog od najintrigantnijih glasova nove generacije. Scenarij koji je sama napisala dodatno osnažuje njezinu viziju, čineći film promišljenim i slojevitim portretom emocionalne dinamike današnjeg svijeta.
Glavna protagonistica filma je Lucy Mason (Dakota Johnson) je bivša glumica koja je izgradila karijeru kao uspješna posrednica za spojeve u jednoj njujorškoj agenciji. Iako profesionalno dominira svijetom luksuznog dejtinga, privatno je odlučna ostati sama – osim ako ne naiđe na partnera koji zadovoljava njezine visoke financijske kriterije. Na vjenčanju svoje bivše klijentice, Lucy upoznaje Harryja Castilla (Pedro Pascal), imućnog financijera koji pokazuje interes za nju, ali ona ga isprva odbija i predlaže da postane klijent njezine agencije.
Istovremeno, ponovno susreće bivšeg dečka Johna Fincha (Chris Evans), glumca koji sada radi kao konobar i još uvijek pokušava ostvariti karijeru. Njihov susret otvara stare rane i podsjeća ih na zajedničku prošlost obilježenu financijskim teškoćama i neostvarenim ambicijama. Kako se tlo pod njezinim nogama počinje ljuljati, Lucy mora odlučiti – slijediti sigurni plan ili riskirati zbog onoga što možda nije savršeno, ali je stvarno.
Vrlo dobri dijalozi
Ovo ostvarenje redateljice Song vizualno se ističe raskošnim kadrovima, pažljivo komponiranim interijerima i estetikom koja reflektira kontrast između vanjskog luksuza i unutarnje praznine. Ona uspijeva unijeti složenost i empatiju u strukturu ljubavnog trokuta, tretirajući sve strane s jednakom dozom razumijevanja.
Možemo reći da i dijalozi u filmu imaju veliku ulogu u tom dojmu. On nisu poetski, već funkcionalni i precizno usmjereni na razotkrivanje dinamike moći, želja i nesigurnosti među likovima. Možemo reći da su britki i suvremeni, s naglaskom na društvenu oštrinu, a ne na lirsku introspekciju kakvu je Song pokazala u filmu Prošli životi.
Umjesto da nudi laganu zabavu, film se usredotočuje na kompleksnost odnosa u svijetu oblikovanom željama, ambicijama i neizrečenim očekivanjima. Tematski se bavi napetostima između ljubavi i materijalne sigurnosti, istražujući kako suvremeni odnosi često funkcioniraju kao emocionalne transakcije. On prikazuje svijet u kojem se potencijalni partneri promatraju kroz prizmu tržišnih vrijednosti – dobi, prihoda i statusa – dok se stvarne emocije potiskuju ili racionaliziraju.
Problematična završnica
Celine Song koristi žanr romantične komedije kako bi otvorila prostor za kritiku društva koje ljubav tretira kao proizvod s prilagodljivim značajkama, istovremeno zadržavajući ton koji je istinski suvremen i brutalno iskren. To je hrabar potez koji rijetko viđamo, a ovdje djeluje promišljeno i potpuno opravdano a unosi i veliku dozu realnosti.
Film uspijeva balansirati između satire i iskrene romantične čežnje, a da jedno ne poništi drugo. Za to je i posredno iskorišten i New York, u koji je smještena radnja. On nije tek scenografski okvir, već pulsirajući organizam u kojem se ambicije, samoća i potraga za pripadanjem neprestano sudaraju, oblikujući emocionalni pejzaž likova.
Unatoč ambicijama, film ne uspijeva u potpunosti zaokružiti svoje tematske kontraste, ostavljajući ključne ideje nedovoljno razrađene. Malo je problematična sama završnica jer se pokušava ublažiti raniji cinizam romantičnim tonom, ali bez uvjerljivih emocionalnih protuteža, što rezultira emocionalno neujednačenim završetkom.
Iako film otvara važne društvene teme, njihova obrada djeluje pomalo nespretno i zastarjelo, bez osjećaja za tematsku koherentnost koji bi ih povezao u uvjerljivu cjelinu. Također, radnja se često oslanja na predvidljive obrasce, čime gubi na svježini i iznenađenjima. Mora se reći da film, unatoč vizualnoj profinjenosti, povremeno djeluje kao da se više oslanja na stil nego na sadržaj. Zbog toga ostaje dojam da je njegov cjelokupni potencijal ipak ostao nedovoljno iskorišten.
Uvjerljiva Dakota Johnson
Što se tiče glavne glumačke trojke, ona donosi snažne, ali stilski različite izvedbe koje oblikuju emocionalnu dinamiku priče. Dakota Johnson (Daddio, 2023., filmski serijal trilogiji Pedeset nijansi sive/Fifty Shades of Grey) potvrđuje status glumice koja zna kako spojiti vanjsku gracioznost s unutarnjom glumačkom disciplinom. Njezina pojava na ekranu nosi dozu glamura, ali nikad ne ostaje na razini pukog stila. Iza svake geste i pogleda nazire se emocionalna nijansa koja liku Lucy daje dubinu.
Johnson zrači samopouzdanjem koje je istovremeno zavodljivo i ranjivo, čime uspijeva izbjeći stereotipne obrasce ženskih likova u romantičnim komedijama. Upravo ta sposobnost da istovremeno bude distancirana i prisutna, hladna i emotivna, čini njezinu izvedbu slojevitom i uvjerljivom. Ona ne glumi ljepotu, ona je koristi kao sredstvo, a ne cilj, gradeći lik koji je istinski kompleksan.
Pedro Pascal (Fantastična 4: Prvi koraci/The Fantastic Four: First Steps, 2025.; TV serija Last of Us, 2023.-2025.) glumi svoj lik s dozom šarmantne velikodušnosti, pretvarajući ga u “jednoroga“, idealnog muškarca koji istovremeno djeluje stvarno i gotovo mitski. Njegova izvedba balansira između karikature i iskrenosti, što ga čini uvjerljivim u svijetu koji mjeri vrijednost u centimetrima i prihodima.
Posebno treba reći da kemija između Johnson i Pascala funkcionira u okvirima površinske privlačnosti, bez dubljih emotivnih slojeva. Taj njihov odnos uspješno otvara intrigantan emocionalni konflikt, no razrješenje dolazi prebrzo i bez težine koju je ranije sugerirao. Umjesto da ponudi svjež pogled na klasičnu dilemu “bogati udvarač vs. siromašni bivši”, film se oslanja na predvidljiv rasplet, lišen pravog obrata.
Chris Evans (filmski serijal Kapetan Amerika/Captain America, Deadpool & Wolverine, 2024.), donosi melankoličnu dubinu liku Johna, glumeći s dozom ranjivosti koja filmu daje težinu izvan žanrovskih očekivanja. Posebno treba naglasiti da nije skliznuo u klišej. Evans uspijeva prenijeti složenost čovjeka koji se nosi s vlastitim neuspjesima i nostalgijom, čime dodatno obogaćuje emocionalni sloj filma i potvrđuje njegovu glumačku zrelost.
Valentinovski hit
Film Spoj iz snova je promišljeno režiran i uspješno koristi žanrovske okvire romantične komedije kako bi otvorio prostor za dublje društvene komentare. Celine Song potvrđuje autorsku dosljednost, gradeći svijet u kojem su emocije i status neprestano u sukobu. Film je vizualno dotjeran, s estetikom koja precizno reflektira unutarnje stanje likova.
Dijalozi su ritmični, duhoviti i često prožeti suptilnim ironijama koje otkrivaju više nego što se na prvi pogled čini. Bez obzira na to što ne donosi velike žanrovske pomake, film osvježava pristupom koji je istovremeno kritičan i empatičan. Tematska slojevitost pritom ne guši gledatelja, već mu ostavlja prostor za vlastitu interpretaciju. U glumačkim izvedbama leži najveća snaga filma, dok režija vješto balansira između satire i iskrenosti.
Ovoje sasvim solidno ostvarenje koje zaslužuje pažnju, osobito kod publike koja traži više od površinske zabave. Šteta je što film nije lansiran na Valentinovo, jer bi u tom kontekstu dodatno naglasio ironiju između komercijalizirane ljubavi i stvarnih emocionalnih kompromisa. No, nema sumnje da će u bliskoj budućnosti pronaći svoje mjesto kao valentinovski TV i streaming hit i to upravo zbog svoje tematske rezonance s idejom “ljubavi na tržištu”.
O autoru
