Maštovita enciklopedija zamišljenih filmova, knjiga Žuti titl III autora Velimira Grgića i Marka Mihalineca nudi 50 klasika koje nikad nećete gledati, ali ćete ih pamtiti. Ona je katalog nemogućeg koji spaja parodiju, kritiku i čistu ljubav prema filmu, s AI vizualima, VHS estetikom i stilom što od fiktivnog stvara nezaboravno filmsko iskustvo, dostojno generacije koja je od mašte stvorila mit.
Dvadeset godina nakon što je prvi Žuti titl redefinirao domaću filmsku publicistiku – i osvojio nagradu Kiklop za najbolju knjigu publicistike 2005. godine – treći dio trilogije dolazi kao svojevrsna kruna jednog osebujnog pogleda na film – i kao manifest slobodne mašte. Žuti titl III (2024.) nije samo nastavak, već i samosvojni artefakt, knjiga koja briše granice između stvarnog i izmišljenog, između filmske kritike i fanovske fikcije, između enciklopedije i parodije.
Dobro došli u paralelnu kinematografiju
Autori Velimir Grgić i Marko Mihalinec ponovno okupljaju duh generacije koja je filmove gledala drugačije i o njima pisala s više stila nego distance. Ovaj put, umjesto stvarnih naslova, pred čitatelja stavljaju pedeset “najboljih nikad snimljenih filmova svih vremena” – katalog koji ne postoji, ali djeluje stvarnije od mnogih stvarnih.
A iza te prave filmske knjižne poslastice stoji nakladnik Rockmark, koji povodom 20. obljetnice originalnog izdanja objavljuje i limitirana reizdanja prve dvije knjige iz trilogije – Žuti titl (2004.) i Povratak žutog titla (2005.) – u novom formatu, s AI ilustracijama, ekskluzivnim sadržajem i vizualnim “halucinacijama” kao bonusima.
Naslovnica knjige “Žuti titl III” (Foto: Igor Maračić/Rockmark)
Žuti titl III se čita kao festivalski vodič iz paralelnog svemira, u kojoj je svaki naslov tek početak jedne šarene, provokativne i urnebesno slobodne filmske utopije. Svaki “film” ima naslov, sinopsis, žanr, trajanje, zemlju proizvodnje i autorski potpis. No, ono što je čini jedinstvenom jest način na koji autori koriste stvarne reference, izmišljene produkcijske anegdote i AI-generirane vizuale kako bi stvorili svijet koji je istovremeno urnebesan, nostalgičan i začudno uvjerljiv.
AI nije tek alat, već vizualni suautor. Plakati i screenshotovi kreirani umjetnom inteligencijom ne ilustriraju samo, već proširuju zamišljene svjetove i podižu dojam autentičnosti do razine pravih festivalskih najava. Ova knjiga nije samo hommage VHS generaciji, ona je i podsjetnik da je mašta najvažniji alat svakog filmofila. U vremenu kada se filmovi sve češće svode na algoritamski predvidive proizvode, ona podsjeća da je najuzbudljiviji film onaj koji još nije snimljen — ali je već napisan u našim glavama.
Čitatelj koji postaje suautor
Podnaslov “50 najboljih nikad snimljenih filmova svih vremena” odmah otkriva igru – Žuti titl III nije klasična publicistika, već fikcionalna filmska enciklopedija, katalog imaginarnih naslova koji djeluju stvarnije od mnogih stvarnih. Svaki “film” u knjizi dolazi s vlastitim naslovom i credit listom pa i dobnom oznakom. No ono što ovu strukturu čini jedinstvenom jest način na koji autori kombiniraju stvarne reference iz filmske povijesti s izmišljenim sinopsisima, produkcijskim anegdotama i vizualnim materijalima generiranim s pomoću umjetne inteligencije. AI plakati i screenshotovi izgledaju kao da su izvučeni iz stvarnih VHS izdanja, čime knjiga poprima i estetsku dimenziju.
Knjiga je strukturirana kao katalog prestižnog filmskog festivala. Svaki “film” ima svoju stranicu, plakat, screenshotove i tekst koji balansira između parodije, analize i ljubavnog pisma žanru. Autori Grgić i Mihalinec izmjenjuju se kao scenaristi i “kreatori” svakog naslova, a njihova mašta ne poznaje granice – od hongkonških borilačkih drama na dalmatinskim plažama do distopijskih SF trilera iz Zagreba budućnosti. Ova struktura nije samo stilski trik, već i poziv na igru. Čitatelj postaje suautor, zamišljajući filmove koje nikad neće gledati, ali će ih pamtiti. U tom smislu, Žuti titl III je i knjiga i projekt ali i katalog i ogledalo jedne generacije. Ako je struktura knjige ono što je drži na okupu, onda su stil i ton ono što joj daje dušu.
Plakati nekih klasika iz knjige “Žuti titl III” koje nikada nećemo gledati (Foto: Rockmark)
Knjiga je u prepoznatljivom maniru Grgića i Mihalinca, duhovito, razigrano, ali i s dubokim poznavanjem filmske povijesti i žanrovske poetike. Tekstovi balansiraju između parodije i analize, između satire i iskrene filmofilske strasti. No, oni ne ismijavaju, oni slave. Svaki izmišljeni film tretiran je s ozbiljnošću pravog klasika, a upravo u tom kontrastu između “nepostojećeg” i “ozbiljnog” leži najveći šarm knjige.
Stil je brz, duhovit i pun referenci, od Tarantina do Kurosawe, od VHS estetike do lokalnih mitologija. U tekstovima se osjeća i duh fanzina, ritam festivalskog kataloga te ironija pop-kulturne kritike. Taj metapristup proširuje se i na originalne dodatke. Tako knjiga uključuje izbačene filmove po izboru njezinih autora, izbačene naslovnice, plakate Žutog titla III, indeks imena. Ono što se tu odmah da primijetiti je da sve ilustracije u boji i vizualni fragmenti uvelike podsjećaju na pulp fanzine, čime ovo izdanje prestaje biti tek knjiga o filmu te postaje pravo filmsko iskustvo.
Ton knjige je inkluzivan i poziva na igru, čitatelj nije pasivni promatrač, već suputnik u ovom katalogu nemogućeg. Autori često “glume” kritičare, scenariste, pa čak i PR agente izmišljenih filmova, čime dodatno pojačavaju dojam autentičnosti. I upravo zato, iako je riječ o fikciji, knjiga djeluje kao najiskreniji oblik filmske ljubavi, onaj koji ne traži dozvolu stvarnosti da bi postojao.
Kulturni eksperiment koji briše granice
Žuti titl III nije samo zbirka izmišljenih filmova, to je ogledalo jedne generacije, ali i alat za promišljanje o tome što film danas jest, a što bi mogao biti. U vremenu kada se filmska industrija sve više oslanja na predvidive formule, algoritamske preporuke i reciklažu franšiza, ona dolazi kao protuotrov – slobodna, duhovita i potpuno neovisna. Autori ne nude kritiku postojećeg, već stvaraju prostor za zamišljeno i time otvaraju vrata novim oblicima filmske pismenosti.
Njihova knjiga nije samo već spomenuti hommage VHS generaciji, već i poziv na kreativno razmišljanje o filmu kao mediju, mitu i mogućnosti. Značaj knjige leži i u njezinoj sposobnosti da potakne dijalog – o žanrovima, o lokalnim i globalnim kodovima, o ulozi publike u stvaranju značenja. Fiktivni naslovi poput Iskupljenje u Remetincu, Kung fu picigin ili Hrvatski ninja nisu samo duhovite dosjetke, oni su i komentari na društvo, medije i kolektivnu imaginaciju.
Knjiga se već koristi kao inspiracija za fan art, cosplay, pa čak i lažne festivalske najave, čime prelazi granice tiskanog medija i ulazi u sferu participativne kulture. U tom smislu, Žuti titl III je više od knjige. To je kulturni eksperiment koji briše granice između stvarnosti i fikcije, između autora i publike. I dok se mnoge knjige o filmu trude objasniti prošlost, ova knjiga zamišlja budućnost, onu u kojoj je svatko tko voli film već pomalo i njegov autor.
O autorima Velimiru Grgiću i Marku Mihalinecu
Rođen 1978. u Požegi, Velimir Grgić je jedan od najsvestranijih hrvatskih kulturnih radnika: novinar, pisac, scenarist, urednik i producent. Magistrirao je novinarstvo u Zagrebu, a karijeru je započeo već s 15 godina. Bio je jedan od pokretača i urednik kultnog magazina Nomad, pisao za Playboy, Globus, Nacional, Klik, Tportal i mnoge druge. Na televiziji je radio kao scenarist i urednik emisija poput Zuhra Show, Metro život i Kvizna situacija, a kao scenarist i producent potpisuje niz dokumentarnih i igranih projekata, uključujući film Divljaci i serijal CSI: Hrvatska. Autor je više od 15 knjiga, među kojima se ističu Žuti titl (2004.), Katane, lignja, bradavice (2006.), K-Film (2015.), Teorije zavjere 21. stoljeća (2021.) i Industrija sreće (2022.). Njegov rad spaja popularnu kulturu, društvenu kritiku i žanrovsku strast, često s dozom ironije i gonzo pristupa.
Magistar grafičke tehnologije, multimedijalni producent i dizajner, Marko Mihalinec od 2005. vodi vlastiti dizajn studio specijaliziran za grafički i UI dizajn te inovativnu primjenu umjetne inteligencije. Kao autor, potpisuje trilogiju Žuti titl i roman Kriza (2010.) , nagrađen SFERA nagradom za najbolji SF roman. U glazbenom svijetu poznat je pod pseudonimom Plazmatick, s nekoliko albuma elektroničke glazbe i nagradama Elector i GameChanger za inovaciju u NFT i glazbenim projektima. Njegov rad karakterizira interdisciplinarnost – spaja književnost, dizajn, glazbu i tehnologiju u jedinstven autorski potpis koji nadilazi žanrove i medije.
