Najnoviji horor film redatelja i scenarista Zacha Creggera tematski sugerira da oružje može biti svatko ako je dovoljno izmanipuliran, izgubljen ili slomljen. Jedna od odlika filma je odlični balans između horora i crnog humora, koji ga čini istovremeno uznemirujućim i neočekivano duhovitim. Za ljubitelje neobičnih, ambicioznih horora, ovaj naslov je obavezna stanica.
Film Trenutak nestajanja (Weapons, 2025.) napokon je stigao u kina, nakon višemjesečnog iščekivanja i brojnih nagađanja u filmskim krugovima. Riječ je o novom projektu redatelja i scenarista Zacha Creggera, koji je pažnju publike i kritike privukao prethodnim horor hitom Barbar (Barbarian, 2022.). Već sama najava scenarija izazvala je pravu borbu među studijima, a prava je na kraju osigurao Warner Bros, uz budžet od 38 milijuna dolara.
Hrabra struktura
Od samog početka, film je najavljivan kao ambiciozan spoj horora i drame, s nelinearnom narativnom strukturom koja podsjeća na mozaik iz Andersonove Magnolije (Magnolia, 1999.) redatelja Paula Thomas Andersona i isprepletene priče iz kultnog Pulp Fictiona (1994.) Quentina Tarantina. Sam Cregger otvoreno je priznao da su mu oba filma bila inspiracija, posebno u načinu kako se likovi i njihove sudbine povezuju kroz višestruke perspektive.
Radnja filma odigrava se u gradiću Maybrook, država Pennsylvania. Mirnu svakodnevicu tog američkog gradića jedan događaj pretvorio je u noćnu moru. U 2:17 jedno jutro sedamnaestero djece iz razreda učiteljice Justine Gandy (Julia Garner) napušta svoje domove i nestaje bez traga. Svi osim jednog Alexa Lillyja (Cary Christopher), koji ostaje.
Gradić ulazi u svojevrsno stanje panike, a sumnja se ubrzo počinje usmjeravati prema Justine. Otac jednog od nestalih, Archer Graff (Josh Brolin), kreće u vlastitu potragu, sve više gubeći dodir s realnošću. Justine, suočena s alkoholizmom i osudom zajednice, želi razgovarati s Alexom unatoč tome što joj je rečeno da mu se ne približava. Ona se jednoga dana prikrada njegovoj kući i primijeti čudno ponašanje u Alexovoj kući, uključujući zablokirane prozore i odsutne roditelje.
Jedan od ključnih trenutaka u priči nastupa nakon tragičnog događaja koji potresa gradić. Tada, naime, brigu o Alexu preuzima njegova osebujna i teško bolesna teta Gladys (Amy Madigan), koja je u grad stigla netom prije svega, navodno samo u posjetu. Jedni od glavnih sudionika priče, sasvim slučajno, postaju i James (Austin Abrams), beskućnik i narkoman te policajac Paul (Alden Ehrenreich), bivši partner Gandy s kojom je u “povremenoj” ljubavnoj vezi. Tajna nestanka djece razotkriva se u završnici koja je sve samo ne ugodna – krvava, uznemirujuća i emocionalno razorna…
Za film Trenutak nestajanja može se reći da se ističe hrabrom strukturom koja kombinira više priča o istom događaju, spajajući ih u jedinstvenu, jezivu cjelinu. Režija Zacha Creggera je sigurna i atmosferična, s jasnim odbijanjem žanrovskih formula. On u njemu otvara pitanja kolektivne traume, manipulacije i latentnog nasilja koje tinja ispod površine svakodnevice. Kroz atmosferu paranoje i emocionalne nelagode, film istražuje kako zajednica reagira kada se suoči s neobjašnjivim gubitkom i prijetnjom koja dolazi iznutra.
Uznemirujući i neočekivano duhoviti
Redatelj uspijeva stvoriti snažan osjećaj nelagode, iako neke ideje ostaju više simboličke nego potpuno razrađene. Tu originalni naslov filma Weapons, u hrvatskom prijevodu “Oružja“, u početku možda djeluje apstraktno, no kako se radnja razvija, postaje jasno da se ne odnosi na fizičke predmete, već na ljude i njihove postupke. Film time sugerira da oružje može biti svatko ako je dovoljno izmanipuliran, izgubljen ili slomljen.
Vizualni stil, koji potpisuje iskusni snimatelj Larkin Seiple (Wolfs, 2024., Sve u isto vrijeme/Everything Everywhere All at Once, 2022.), te montaža Joea Murphyja, koji je surađivao s Creggerom na filmu Barbar, daju filmu ritam i napetost. Ono što posebno treba pohvaliti je balans između horora i crnog humora, koji film čini istovremeno uznemirujućim i neočekivano duhovitim (a možemo reći da sadrži i jednu veliku dozu originalnosti u svemu tome).
Unatoč ambiciji, film povremeno pati od neujednačenog tempa zbog stalnih promjena fokusa. Iako film uspješno gradi napetost i atmosferu, povremeno se stječe dojam da neki sporedni likovi nisu dovoljno integrirani u glavnu radnju, što umanjuje emocionalni učinak pojedinih scena. Također, određene dijelovi filma djeluju razvučeno, bez jasne dramaturške funkcije. Prigovor se mora uputiti i na sam završetak – premda vizualno upečatljiv, ne uspijeva u potpunosti opravdati prethodnu gradaciju napetosti.
Poseban prigovor zaslužuje lik Gladys, koji unatoč svojoj važnosti u narativnoj strukturi ostaje frustrirajuće nedorečen. Film naznačuje njezinu povezanost s okultnim motivima, ali ne nudi dovoljno konteksta ni unutarnje logike da bi njezina uloga imala emocionalnu težinu koju zaslužuje. Time se gubi potencijal za dublje razumijevanje njezine prijetnje i motivacije. To je velika šteta jer je time propuštena prilika za snažniji i intenzivniji razvoj središnjeg narativnog potencijala.
Što se tiče glume, Julia Garner (Fantastična 4: Prvi koraci/The Fantastic Four: First Steps, 2025.) donosi slojevitu izvedbu učiteljice Justine, balansirajući između ranjivosti, krivnje i odlučnosti. Njezina sposobnost da prenese unutarnji kaos lika bez pretjerivanja čini je emocionalnim sidrom filma. Zbog toga zaslužuje sve pohvale za svoju izvedbu.
Film koji potiče na raspravu
Josh Brolin (Osvetnici: Završnica/Avengers: Endgame, 2019.) kao Archer Graff donosi sirovu energiju i očaj, uvjerljivo prikazujući oca koji gubi kontrolu. Njegova fizička prisutnost i emocionalna ranjivost stvaraju snažan kontrast. Svakako moramo istaknuti Caryja Christophera, u ulozi Alexa, čija suptilna, ali emocionalno snažna izvedba unosi dodatnu dubinu u atmosferu filma. Njegova prisutnost na ekranu, s izražajnim pogledima i uvjerljivim ponašanjem, uspijeva zadržati pažnju čak i uz glumačke veterane poput Brolina i Garner. U tom smislu, Christopher se nameće kao jedno od najugodnijih iznenađenja filma, s potencijalom koji nadilazi ulogu koju ovdje tumači.
Trenutak nestajanja je film koji se ne boji riskirati i to mu je najveća snaga. Njegova struktura, koja se oslanja na više likova i paralelne priče, stvara osjećaj misterije i nelagode. On nudi dovoljno intrigantnih elemenata da zadrži pažnju. Njegova sposobnost da kombinira horor s društvenim komentarom čini ga relevantnim i izazovnim.
Ovo ostvarenje redatelja Zacha Creggera potiče na raspravu, što je rijetkost u žanru koji često ide na sigurno. Za ljubitelje neobičnih, ambicioznih horora, ovo je obavezna stanica. Unatoč nedorečenostima, ostavlja snažan dojam i tjera na razmišljanje. U svojoj srži, on ne govori samo o strahu, već i o gubitku kontrole nad vlastitim narativom i to je ono što najviše uznemirava. Ako tražite nešto što nije tipični jump scare horor, ovaj film je pravi izbor za vas.
O autoru
