Kathy Bates: Oskarovka kojoj su rekli da nije dovoljno ‘romantična’ za ekran

Oskarovka Kathy Bates otvoreno je progovorila o neugodnim iskustvima u Hollywoodu, bez obzira na njezin talent. Iako je svojim ulogama ispisala povijest filma i televizije, priznanja su često dolazila sporije nego što je zaslužila. Novi val pohvala stiže tek sada, zahvaljujući seriji Matlock i potresnim, ali iskrenim prisjećanjima na prepreke koje je morala savladati.

Uspjeh, pa čak i onaj u vidu najprestižnije filmske nagrade na svijetu, ne znači automatski lavinu ponuda i glavnih uloga. No zato atraktivan izgled – često, nažalost – znači sve. Na vlastitoj koži to je iskusila glumačka veteranka Kathy Bates.

Iako je ulogom psihotične obožavateljice Annie Wilkes u horor klasiku Misery (1990.), redatelja Roba Reinera, osvojila Oscara za najbolju glumicu za, uslijedilo je, kako sama kaže, ” sušno razdoblje”. Velike uloge jednostavno nisu dolazile. Zašto? Zato što, prema tadašnjim mjerilima Hollywooda, nije izgledala kao “tipična filmska zvijezda”.

U nedavnom razgovoru za Vanity Fair, Kathy Bates se prisjetila kako ju je pokojni Garry Marshall, redatelj brojnih romantičnih hitova, odbio za ulogu Frankie u filmu Frankie i Johnny (Frankie and Johnny, 1991.). Ironično, Bates je upravo tu ulogu prvi put odigrala u kazališnoj verziji Terrencea McNallyja, ali kad je došlo do filmske adaptacije, to nije bilo presudno.

“Nije mogao zamisliti da bi me ljudi željeli gledati kako se ljubim s nekim na ekranu. Pomisao da ja poljubim muškarca pred kamerom…, to jednostavno ne bi bilo romantično”, prisjetila se Bates.

Ulogu je na kraju dobila Michelle Pfeiffer, dok je Johnnyja glumio Al Pacino.

Ovakav stav, koji ženu vrednuje po “romantičnosti” na ekranu, nažalost nije izoliran slučaj. I nije nešto što je vrijedilo samo u ’90-im godinama 20. stoljeća.

Danas 76-godišnja američka glumica prisjetila se i trenutka kada je čula da je njezin vlastiti otac za nju rekao da nije “konvencionalno atraktivna”. Tu je opasku dao njezinoj učiteljici glume u rodnom Tennesseeju. A još bolnije bilo je iskustvo s novinarima. Naime, tijekom press turneje za film Igra na Božjim poljima (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), jedan je britanski novinar njezinog kolegu Aidana Quinna pitao smatra li on, kao glavni glumac, da je uvjerljivo da su on i Kathy u braku?“

Bates je priznala da se osjećala grozno.

“Popela sam se u sobu, zaključala vrata i plakala kao malo dijete”, prisjetila se oskarovka.

Srećom, Kathy Bates nije glumica koju će jedna (ili više) uvreda zaustaviti. Nakon Miseryja ostvarila je niz briljantnih uloga: u napetoj drami Dolores Claiborne (1995.), crnoj komediji Gospodin Schmidt (About Schmidt, 2002.), pa sve do nezaobilazne Američke horor priče (American Horror Story, 2011.), u kojoj je glumila niz likova, često neugodnih, mračnih, ali uvijek karizmatičnih.

Nakon osvojenog Oskara u kategoriji najbolje glumice, Kathy Bates za tu je nagradu konkurirala još tri puta. Sve nominacije odnosile su se na kategoriju najbolje sporedne glumice i zaslužila ih je ulogama u filmovima Predsjedničke boje (Primary Colors, 1998.), Mikea Nicholsa, Gospodin Schmidt (About Schmidt, 2002.), Alexandera Paynea, te biografske drame Clinta Eastwooda, Slučaj Richarda Jewella (Richard Jewell, 2019.).

/

Jedna od njezinih novijih (i najdražih) uloga je pak ona u seriji Matlock (2024. – danas), u kojoj tumači savjetnicu za obranu Madeline Matlock – pronicavu pravnicu koja se vraća iz mirovine kako bi raskrinkala nepravde u američkom pravnom sustavu. Serija je inspirirana originalnom istoimenom serijom iz ’80-ih godina prošlog stoljeća, a publika i kritika i ovaj su put složni: ovo je još jedna njezina uloga za pamćenje.

Ne čudi stoga što je na dodjeli Critics Choice Awardsa, Kathy Bates za ulogu u Matlocku dobila ovacije publike.

“To je potvrda karijere koja nije uvijek bila u A-ekipi koja ljetuje na Ibizi”, rekla je s dozom humora i gorčine te zaključila:

“Nije to bio pravocrtan put.”

Činjenica da i dalje, u 21. stoljeću, mora razbijati predrasude o “izgledu koji prodaje”, ozbiljan je podsjetnik koliko je filmska industrija često okrutna prema svemu što ne stane u uski, fotogenični okvir. Kathy Bates ikad nije ni pokušala ugurati se u njega. Dapače, umjesto toga, ostala je svoja i upravo zato njezine uloge i danas su među onima koji se pamte.

O autoru

Karolina Krikšić Vidas

Pogledaj ostale članke ovog autora