‘Bog neće pomoći’: Art film koji traži strpljenje

Najnoviji film hrvatske redateljice Hane Jušić oblikovan je kao art film pun simbolike, koji se oslanja na atmosferu i značenja više nego na samu radnju. Riječ je o ambicioznom filmu koji traži strpljenje i otvorenost. Njegova vrijednost leži ponajprije u glumačkim interpretacijama Manuele Martelli i Ane Marije Veselčić, koje nose emotivnu jezgru priče.

Hana Jušić pripada generaciji hrvatskih autorica koje su svojim radom privukle međunarodnu pozornost. Širu publiku osvojila je debitantskim dugometražnim filmom Ne gledaj mi u pijat (2016.), koji je nagrađen na prestižnim festivalima. Tim ostvarenjem Jušić je skrenula pažnju kritike na svoj osebujan autorski rukopis.

Feministički podtekst

Njezin novi film Bog neće pomoći (2025.) potvrđuje kontinuitet i ambiciju u stvaranju. Svjetska premijera održana je u kolovozu 2025. na Filmskom festivalu u Locarnu. Film je prikazan u glavnom natjecateljskom programu Concorso Internazionale, gdje se natjecao za nagradu Pardo d’Oro. Regionalna premijera uslijedila je na Sarajevo Film Festivalu, gdje je film konkurirao za nagradu Srce Sarajeva. Hrvatska premijera održana je na nedavno završenom Zagreb Film Festivalu.

Radnja filma Bog neće pomoći odvija se početkom 20. stoljeća, u surovim planinskim predjelima Dalmatinske zagore. U kuću pastirske obitelji (čobana)  dok su muškarci s ovcama na ispaši, jedne noći dolazi neobična strankinja,  Čileanka Teresa (Manuela Martelli). Ondje zatiče mladu Milenu zvanu Muta (Ana Marija Veselčić), ostavljenu da sama čuva dom. Teresa se predstavlja kao udovica Marka (Bogdan Farcas), jednog od trojice braće, donoseći iz dalekog Čilea njegove kosti kako bi ga pokopala u rodnom kraju.

Unatoč jezičnoj barijeri, između Terese i Milene ubrzo se stvara intimna povezanost. Uskoro se njih dvije nađu u planini među ostatkom obitelji. No, pojava Terese mijenja njihovu dinamiku a njihova sumnjičavost otkriva da pastirska jednostavnost ne znači naivnost. Teresa se pred njima pojavljuje kao enigmatična figura – za neke prijetnja njihovom načinu života, za druge dijabolična strankinja. Tek Ilija (Filip Đurić), Markov stariji brat, u njezinoj šutnji prepoznaje srodnu dušu, otvarajući prostor za tihu, ali snažnu emotivnu rezonanciju.

Film Bog neće pomoći gradi atmosferu surove planinske izolacije, gdje priroda postaje jednako prijeteća koliko i očaravajuća. Taj ambijent ne služi samo kao kulisa, nego je aktivni sudionik priče koji oblikuje odnose među likovima i naglašava osjećaj zatvorenosti zajednice. Feministički podtekst jasno se očituje u prikazu žene koja se mora izboriti za prostor u društvu oblikovanom patrijarhalnim pravilima. Njezina prisutnost razotkriva granice tolerancije i pokazuje koliko je emancipacija uvijek bila prijetnja ustaljenim strukturama moći.

Art film pun simbolike

Time redateljica potvrđuje da njezin film nadilazi okvire povijesne drame i postaje jasna refleksija o položaju žene u prošlosti i sadašnjosti. Atmosfera stalne napetosti između tradicije i slobode otvara prostor za razmišljanje o univerzalnim pitanjima identiteta i pripadnosti. Bog neće pomoći istodobno se očituje kao snažna društvena parabola o krivnji, strahu i potrebi za oslobađanjem.

Ovo ostvarenje redateljice Jušić oblikovan je kao art film pun simbolike, koji se oslanja na atmosferu i značenja više nego na samu radnju. Po mnogočemu riječ je o čistom festivalskom filmu, daleko od komercijalnih obrazaca i očekivanja šire publike. Možemo reći da  njegova struktura nosi elemente eksperimenta, gdje se vizualni i dramaturški postupci koriste za stvaranje dojma, a ne za linearno pripovijedanje. Spor ritam filma naglašava težinu i introspektivnost, tražeći od gledatelja strpljenje i uranjanje u svijet koji se polako otvara. Na trenutke film ulazi u horor žanr, a upravo ti segmenti vrlo su uspjeli i dojmljivi.

Što se tiče glume, Manuela Martelli – čileanska glumica, redateljica i scenaristica – donosi uvjerljivu interpretaciju Terese, strankinje čiji dolazak mijenja dinamiku zatvorene zajednice. Ana Marija Veselčić (TV serija Divlje pčele, 2025., Pelikan, 2022.) u ulozi Milene pokazuje suptilnu snagu i unutarnju borbu. Posebno valja istaknuti kako lik oblikuje ne samo riječima i pogledima, nego i cijelim tijelom: način na koji se kreće i hoda postaje produžetak njezine unutarnje karakterizacije.

Treba spomenuti Filip Đurić (Za danas toliko, 2024.) u ulozi Ilije donosi uvjerljivu interpretaciju atipičnog pastira, nekadašnjeg raspopa koji je izgubio vjeru i više je ne uspijeva pronaći, a njegova unutarnja ranjivost daje liku posebnu dimenziju. Ukupno gledajući, glumačke izvedbe možemo ocijeniti kao solidne i uvjerljive, što filmu daje jednu dokumentarističku snagu i emocionalnu dubinu.

Pohvalna hrabrost u pristupu

Bog neće pomoći pokazuje da Hana Jušić nastavlja graditi autorski opus koji se ne prilagođava očekivanjima, nego ih izaziva. Riječ je o ambicioznom filmu koji traži strpljenje i otvorenost, pa je namijenjen prije svega zahtjevnijim gledateljima. Vrijednost ostvarenja leži ponajprije u glumačkim interpretacijama Manuele Martelli i Ane Marije Veselčić, koje nose emotivnu jezgru priče.

Film se ne boji riskirati s eksperimentalnim postupcima, a treba pohvaliti i način na koji feministički podtekst kroz likove i njihove odnose razotkriva granice patrijarhalne zajednice. Upravo ta hrabrost u pristupu potvrđuje Hanu Jušić kao autoricu koja se ne zadovoljava konvencijom. Ovo njezino ostvarenje ostaje djelo koje se pamti po svojoj ambiciji, atmosferi i glumačkoj snazi, unatoč zahtjevnosti koju postavlja pred publiku.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora