Za najnoviji film franšize Znam što si radila prošlog ljeta može se reći da je i ponajbolji njezin nastavak. Jennifer Love Hewitt, Freddie Prinze Jr. i Sarah Michelle Gellar iz originalnog filma vratili su se i u ovaj. Redateljica filma Jennifer Kaytin Robinson, ne traži novi kostim za užas, već ga iznova pronalazi u poznatom. Poglavlje se zatvara, ali vrata ostaju odškrinuta za neko novo.
U naša kina stigao je Znam što si radila prošlog ljeta (I Know What You Did Last Summer (2025.) redateljice Jennifer Kaytin Robinson (Do Revenge, 2022.; koscenaristica filma Thor: Ljubav i grom/Thor: Love and Thunder, 2022.). Riječ je o novom nastavku iz istoimene horor franšize. Njezin prvi film, čiju režiju potpisuje Jim Gilsepie, izašao je 1997. godine i odmah je privukao pažnju publike zbog napete slasher atmosfere, tinejdžerskog trilera te glumačke postave predvođene Jennifer Love Hewitt i Freddiejem Prinzeom Jr-om.
Neuspješni nastavci i TV serija
Vrlo brzo stekao je kultni status a ostvario je i solidnu zaradu na kino blagajnama – s budžetom od 24 milijuna zaradio je 84 milijuna. Njegov uspjeh rezultirao je nastavkom Znam što si radila i ovog ljeta (I Still Know What You Did Last Summer) koji je snimljen već 1998. godine. No, iako su se Hewitt i Prinze Jr. vratili u svojim ulogama, on nije prošao dobro ni kod kritike ni kod publike a prihod na kino blagajnama bio je razočaravajući – zaradio je svega oko 40 milijuna dolara na budžet od 65 milijuna.
Nakon duge stanke, godine 2006., pojavio se treći nastavak Uvijek ću znati što si radila prošlog ljeta (I’ll Always Know What You Did Last Summer). On je objavljen kao DVD izdanje, bez kino distribucije. Njega su kritičari opisivali kao “agresivno dosadan“, “nepotreban nastavak” te “neuvjerljiv pokušaj oživljavanja franšize“. Spomenimo da je 2021. godine snimljena i TV serija, producirana za Amazon Prime.
Međutim, ona nije bila dugog vijeka jer je otkazana već nakon prve sezone, zbog slabog odaziva publike i nedostatka jasne vizije. Unatoč pokušaju modernizacije, serija nije uspjela privući novu generaciju gledatelja, a staroj nije ponudila dovoljno nostalgije da je zadrži. Kritičari su je opisali kao “krvavu, ali bez duše“, s neuvjerljivim likovima i nejasnim zapletom, što je dodatno narušilo reputaciju franšize.
No, od franšize se nije u potpunosti diglo ruke pa je tako realiziran ovaj najnoviji nastavak. Što se tiče njegovog scenarija, redateljica Robinson je uz Leah McKendrick (glumica, redateljica i scenaristica najpoznatija po svom filmu Scrambled (2023.) osmislila priču te napisala scenarij sa Samom Lanskim (kojem je ovo prvi scenaristički rad). Ono što je bitno naglasiti je to da se film nije reboot, već nastavak originalnog filma franšize.
Radnja filma smještena je 27 godina nakon događaja u originalnom filmu. Ava Brucks (Chase Sui Wonders) se vraća u rodni Southport na zaručničku zabavu svoje prijateljice Danice Richards (Madelyn Cline). Nakon zabave, Ava, Danica, Avin bivši dečko Milo Griffin (Jonah Hauer-King), Danicin zaručnik Teddy Spencer (Tyriq Withers) i bivša prijateljica Stevie Ward (Sarah Pidgeon) odlaze na vožnju.
Na zavojitoj cesti, Teddy izazove nesreću u kojoj automobil Samuela Coopera pada s litice. Unatoč Avinoj želji da pozovu policiju, Teddy uvjerava grupu da šute, a njegov otac Grant Spencer (Billy Campbell) prikriva nesreću. Godinu dana kasnije, Ava se vraća u Southport, gdje Danica sada ima novog zaručnika Wyatta (Joshua Orpin). Na zabavi, Danica dobiva poruku: “Znam što si radila prošlog ljeta.“
Grupa sumnja na Teddyja, ali on sve negira. Te noći, Wyatt je ubijen kukom, a ubojica izgleda kao pokojni Ben Willis, poznatiji kao “Ribar s kukom”. Ava traži pomoć od podcasterice Tyler (Gabbriette Bechtel), koji istražuje masakr iz 1997. godine. Njih dvije odlaze u zatvoreni “Shiver’s”, gdje je “Ribar” ubio jednu od svojih žrtava 1997. godine. Tamo se i susreću s njim, Tyler gubi život a Ava uspijeva pobjeći nakon što ga rani.
Poštivanje originala
Ava se obraća za pomoć Julie James (Jennifer Love Hewitt), koja je preživjela stravični događaj iz 1997. godine. Tu je Ray Bronson (Freddie Prinze Jr.), njezin bivši suprug i preživjeli iz istog događaja, koji se brine za Stevie. Potraga za ubojicom se svodi na ne baš obećavajuću formulu – pronaći ubojicu prije nego što on njih ubije…
Ovaj film redateljice Robinson pomalo iznenađuje svojom sposobnošću da balansira nostalgiju i svježinu, stvarajući atmosferu koja istovremeno poštuje original i donosi novu energiju. Njezin i Lanskyjev scenarij koristi meta paralele između 1997. i 2025., čime se radnja pretvara u ogledalo generacijskih trauma. Ono što je bitno, film se niti jednog trenutka ne pokušava uzdići iznad originala, već ga prihvaća s dozom humora i samosvijesti, što ga čini zabavnim (a rekli bi i iskrenim).
Važan dio radnje čini i sam vizualni identitet Southporta iz 2025. godine. On prikazuje grad preplavljen bogatstvom i turističkim interesima, što dodaje društveni komentar na pozadinu radnje. Grad više ne djeluje kao izolirana obalna zajednica, već kao uređena ljetna destinacija za imućne turiste. Ta vizualna transformacija ne prikazuje samo urbanizaciju, već guranje lokalne prošlosti pod tepih, stvarajući kulisu u kojoj se trauma skriva iza dekoracija.
Southport iz 2025. djeluje izglancano, ali istočasno počinje pucati po šavovima čim ubojica ponovno zakorači u kadrove. A tad se prošlost na velika vrata vraća u svijest njezinih stanovnika. Tomu treba dodati i element korupcije – lokalni moćnik Grant Spencer koji zataškava svojim novcem i utjecajem nesreću – što dodaje još jedan dinamični sloj društvene kritike (sustav koji štiti privilegirane).
Bez izraženog autorskog rizika
Što se tiče režija Robinson pokazuje zavidnu razinu kontrole nad žanrovskim alatima, balansirajući slasher estetiku s emotivnim podtekstom i preciznim ritmom. Ona donosi brutalne i kreativne scene ubojstava, koristeći harpun i kuku s efektima koji pojačavaju napetost, ali ne gube iz vida psihološki naboj situacija. Mogli bi reći da unatoč jednostavnoj strukturi, film uspijeva zadržati logiku i ritam, bez frustrirajućih scenarističkih rupa. Posebno treba naglasiti da sama završnica donosi nekoliko neočekivanih obrata koji revaloriziraju cijelu priču i ostavljaju snažan dojam na publiku.
Prigovora ima, dakako. Jedan je da film povremeno luta u tonalitetu, pokušavajući zadržati ironiju i distancu. No, u završnici ulazi u ozbiljniju psihološku zonu koja ne djeluje potpuno usklađeno s početkom. Nadalje, tematski motivi krivnje i traume samo se dodiruju, bez dubljeg razvoja, čime likovi ostaju djelomično emocionalno nedorečeni. Ironijski pristup zna oslabiti napetost, pogotovo kad se strah pokušava podmetnuti pod žanrovsku igru, umjesto da ga se prepozna kao glavnog pokretača radnje.
Neke scene ubojstava variraju u tonu i ritmu a brutalnost nije uvijek dramaturški opravdana, već se ponekad čini mehaničkom. Redateljica Robinson jasno potvrđuje dojam da poznaje pravila franšize, ali se ipak previše oslanja na njih, ne nudeći dovoljno vlastitog originalnog jezika ili formalne odvažnosti. Zbog toga film ostavlja osjećaj kontrolirane izvedbe unutar poznatih parametara – solidno realiziran, ali bez izraženog autorskog rizika koji bi ga istinski izdvojio u kontekstu suvremenog horora (pa i same franšize).
Što se tiče glumačkih izvedbi, one su solidno odrađene s jasnim razumijevanjem žanrovskih zahtjeva i emocionalnih tonova. Iako nisu svi likovi jednako razrađeni (da li to uopće treba i spominjati?), većina glumaca uspijeva unijeti energiju i karakter u scene koje traže napetost, ironiju i strah.
Chase Sui Wonders (Tijela, tijela, tijela/Bodies Bodies Bodies, 2022.) donosi smirenu, ali odlučnu prisutnost, gradeći lik koji balansira između moralne odgovornosti i traume. Madelyn Cline (Nož u leđa: Glass Onion/Glas Onion, 2022.) pokazuje komični timing i osjetljivost u nijansiranju emocija, čime lik dobiva uvjerljivost i slojevitost u svakoj reakciji. Njihova međusobna dinamika djeluje uvjerljivo, a obje glumice uspijevaju zadržati pažnju na sebi i u trenucima kada scenarij ne ide u njihovu korist.
Jennifer Love Hewitt i Freddie Prinze Jr. vraćaju se u svojim kultnim ulogama s dovoljno emocionalne težine i glumačke sigurnosti da povežu novi film s originalom. Hewitt donosi zreliju verziju Julie, s dozom ironije i ranjivosti, dok Prinze Jr. uspješno balansira između nostalgije i nešto mračnijeg obrata u završnici film. Njihova kemija je i dalje prisutna, a scene u kojima dijele kadar djeluju prirodno i uvjerljivo. Važno je reći da je redateljica pametno odlučila kada im je dala prostor da ne budu samo simboli prošlosti, već aktivni sudionici nove radnje.
Vrlo pozitivan dojam
Tu je i Sarah Michelle Gellar koja u svom iznenađujućem cameo povratku donosi scenu koja je istovremeno nostalgična i uznemirujuća. Njezina izvedba u sceni sna s Danicom odiše hladnom elegancijom i emocionalnim nabojem, potvrđujući da Helen Shivers i dalje ima moć ostaviti trag. Taj kratki povratak nije tu samo radi nostalgičnog efekta, već funkcionira kao snažan podsjetnik da prošlost likova i dalje ima stvaran utjecaj na sadašnju radnju (u svim segmentima).
U konačnici, Znam što si radila prošlog ljeta sasvim je solidno horor ostvarenje koje, unatoč određenim scenarističkim prazninama i oslanjanju na poznate žanrovske obrasce, uspijeva ponuditi jednu od najuspjelijih inkarnacija franšize do sada. Nudi dramaturški snažnu završnicom te mid i post-credits scenama koje pametno otvaraju vrata nastavcima. Mid-credits scena djeluje kao promišljen prijelaz prema novoj generaciji likova, dok post-credits trenutak zatvara ciklus s dodatnom emocionalnom težinom.
Film ne nastoji redefinirati slasher žanr, ali ni ne pada u zamku puke imitacije. Redateljica Robinson, iako ne riskira formalno, zadržava jasan vizualni stil i atmosferu koja se ne gubi u žanrovskim klišejima. Unatoč povremenim dramaturškim prazninama, film ostavlja vrlo pozitivan dojam. On ne samo da revitalizira franšizu, već se vraća osnovama – atmosferi, tenziji i sjeni prošlosti. I dok neki motivi možda nisu potpuno razrađeni, film pokazuje da ponekad nije potrebno ponovno pisati mit da bi ga se oživjelo. Time Znam što si radila prošlog ljeta ne traži novi kostim za užas, već ga iznova pronalazi u poznatom. Poglavlje se zatvara, ali vrata ostaju odškrinuta za neko novo.
O autoru
