Više od pola stoljeća bila je neizostavni, premda nevidljivi dio filmskih večeri pod zvijezdama. Ove godine, Pula Film Festival oprostit će se od projekcijske kabine postavljene sredinom ’70-ih godina – skromne tvrđavice iz koje je svjetlost filmske umjetnosti obasjavala Arenu. Nova, mobilna kabina stiže 2026., no simbolična praznina ostaje.
Osim novih filmskih naslova, ovogodišnje izdanje Pula film festivala (PFF), obilježit će i – oproštaj. Ne, nije riječ o umirovljenju glumca ili djelatnica pulskog festivala, nego o nečem daleko skromnijem, ali jednako važnom: projekcijskoj kabini, koja je više od pola stoljeća bila neizostavni dio ljetnih večeri u Areni.
Kako nam je potvrdila ravnateljica Festivala Tanja Miličić, postojeća kabina datira iz sredine ’70-ih godina 20. stoljeća i od tada predstavlja dio pulske Arene. Naime, predstavlja fiksni element monumentalnog prostora, gotovo neprimjetan, ali ključan jer upravo se iz nje desetljećima emitira svjetlost koja na golemo platno donosi tisuće filmova, a publici nezaboravne večeri pod zvijezdama.
Tako će biti i ove godine od 10. do 17. srpnja (kad će biti održano 72. izdanje PFF-a), no bit će to ujedno i zadnja “šihta” ove projekcije kabine koja će potom biti zamijenjena novom koja će biti mobilna i postavljat će se isključivo za vrijeme Festivala te će se potom uklanjati.
“Nova kabina dolazi kao logična zamjena zbog dotrajalosti postojeće strukture, no tek od sljedeće godine, dakle, 73. izdanja PFF-a. Ove godine opraštamo se sa starom”, ističe ravnateljica Miličić, a oproštaj je već započeo svojevrsnim hommageom kabini objavljenim na web stranicama Pula Film Festivala te je nastavljen predstavljanjem vizualnog identiteta i slogana ovogodišnjeg Festivala – “Jedno svjetlo, tisuće uspomena”.
Iako promjena kabine neće izravno utjecati na kvalitetu slike i zvuka, jer je ona već sada na visokoj razini zahvaljujući suvremenoj opremi, nova će kabina značajno poboljšati uvjete rada za kinooperatere i tehničare. Bit će klimatizirana, s boljom izolacijom, i otpornija na izazove koje donose ljetne projekcije na otvorenom – vlaga, vrućina i velika udaljenost do platna.
No, ova tehnička promjena nije samo infrastrukturno inženjersko. Tanja Miličić ističe da je Festival odlučio da stara kabina zaslužuje pažnju te je ovogodišnji vizualni identitet Festivala posvećen je upravo njoj, a na otvaranju će, najavljuju, imati posebno mjesto. Ipak, ideja o konzervaciji kabine na kraju je odbačena zbog činjenice da sadrži štetni azbest.
U kabini je radilo stalno osoblje čiji se broj neće mijenjati, no nema sumnje da simbolično značenje koje ona nosi – kao kulisa koja je postala neizostavni dio vizualnog identiteta Festivala – ostavit će prazninu.
“U posljednjih 50 godina nema fotografije Arene bez projekcije kabine”, podsjeća Miličić.
Zato, dok čekamo svjetske premijere i nove domaće naslove, ovogodišnji Festival u Puli podsjetit će nas i na to da film ne čini samo ono što je pred gledateljima – nego i ono što je iza svjetla. A ono je, više od pola stoljeća, dolazilo iz projekcije kabine smještene unutar kamenih zidina Arene…
O autoru
