Julie je odlučila šutjeti debitantsko je ostvarenje belgijskog redatelja Leonarda Van Dijla. Tematski se bavi zlostavljanjem u sportu. Izvanrednu ulogu naslovne junakinje pružila je debitantica Tessa Van den Broeck. Riječ je o vrlo realističnom i domišljatom filmu, koji kroz svoju priču postavlja puno više pitanja nego što daje odgovora.
Drama Julie je odlučila šutjeti (Julie zwijgt, 2024.; engleski naslov: Julie Keeps Quiet) debitantsko je ostvarenje belgijskog scenarista i redatelja Leonarda Van Dijla. Do ovog svog dugometražnog igranog prvijenca snimio je nekoliko kratkih filmova. Među njima izdvaja se Stephanie (2020.), koji je prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, a zatim i na međunarodnim filmskim festivalima u San Sebastiánu i Torontu.
Pobjednik ZFF-a
Priča ovog njegovog filma prati Julie (Tessa Van den Broeck), mladu i perspektivnu juniorsku tenisačicu i glavnu zvijezdu elitne teniske akademije. Ona obožava tenis i sve je podredila njemu. Jednoga dana pojave se sumnje i tračevi da Juliein trener Jeremy (Laurent Caron) radi nečasne stvari tijekom svog rada s igračicama.Te priče krenule su nakon što se jedna od talentiranijih tenisačica na akademiji ubila.
On biva suspendiran ali Julie i on vode duge noćne razgovore preko mobitela u kojima ju on trenerski usmjeruje te joj govori da drugi treneri nisu dovoljno dobri za nju. U jednom trenutku se čak i kriomice sastaju. U klub je pristiglo i povjerenstvo čiji je zadatak da istražiti čitav slučaj. Julie isto postaje dio toga jer zato što je Jeremy bio i njezin trener. Svi ti događaji ju poprilično pogode, zbog čega postaje sve zatvorenija i zatvorenija. Odlučuje šutjeti, ne želi razgovarati ni s povjerenstvom ni s roditeljima…
Svoj prvi igrani film Van Dijl premijerno je prikazao prošle godine na filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio nagradu SACD. Spomenimo da je film pobjednik prošlogodišnjeg Zagreb Film Festivala. Od ostalog, istaknimo da je nominiran za nagradu publike LUX (nagrada koju dodjeljuju Europski parlament i Europska filmska akademija, u suradnji s potprogramom Mediji programa Kreativna Europa i udrugom Europa Cinemas).
Puno više pitanja, nego odgovora
Scenarij filma otpisuju Van Dijl i belgijska glumica Ruth Becquart, kojoj je ovo prvi scenaristički rad. Iz samog sinopsisa filma potpuno je jasno da njihova priča ne donosi nikakav seksi ljubavnom trokutu, kao što je to u slučaju filma Izazivači (Challengers, 2024.). On je suprotnost navedenom naslovu redatelja Luce Guadagnina, nije produkcijski raskošan i privlačan i ne nudi doze seksepila i adrenalina.
Julie je odlučila šutjeti “miran” je film koji se bavi bavi temom zlostavljanja. Kroz tu temu redatelj Van Dijl donosi izvanredan portret osobe koja se iznenada našla u prilično teškoj situaciji. No, njegova junakinja u svemu tome odlučuje se sama othrvati svim problemima. Tu odmah u prvi plan treba staviti Tessu Van den Broeck, koja je odigrala naslovnu junakinju filma.
Ona je, inače, tenisačica i ovo je njezin prvi glumački nastup. I to je odradila doista impresivno. Jasno je dočarala brdo emocija koje izviru iz unutrašnjosti njezinog lika. To dodatno naglašava i redatelj Van Dijl koji ju gotovo nikada ne ispušta iz kadra, a sve drugo u kadru (drugom planu) je zamagljeno. Tu u prvi plan iskače njezina “izoliranost” od “ostalog svijeta” – predana je tenisu i talentiranija od svih ostalih, odluka da ostane “sama” u čitavoj situaciji i donosi odluke koje su najbolje za nju (po njezinom mišljenju).
Jedan od odlika filma je da kroz svoju priču postavlja puno više pitanja nego što daje odgovora. neka od tih pitanja ulaze i u prikaz portreta glavne junakinje. Naime, je li je njezina odluka da šuti ispravna. S jedne strane na nju možemo gledati na iznimno snažnu osobu koja će se othrvati svim nedaćama koje su je snašle. S druge pak strane, samo od sebe nameće se pitanje ne bi li svojim progovaranjem pomogla drugim djevojkama (žrtvama), potražiti pomoć te opet pokazala jednu hrabrost i odliku snažnog karaktera koji posjeduje. No, za nju tu je mnogo toga na kocki – sram, javna izloženost pa sve do kraja svoje sportske karijere koja bi mogla neupitno biti velika.
Realističan i domišljat film
Ono što je dodatno važno istaći je da film niti jednog trenutka otvoreno ne otkriva da li se išta neprimjereno desilo između naslovne junakinje i njezinog trenera. Slutnja je jasno prisutna i gotovo navlači gledatelja da osudi odmah trenera kao zlostavljača. To pogotovo dolazi do izražaja u sceni kada se sastaju u jednom kafiću. Tada trener izgovara rečenicu, koja možebitno sugerira na nešto neprikladno i (seksualno) zlostavljački:”Kada si mi rekla da stanem, ja sam stao.“
Događaj zlostavljanja u priči filma obavijen je velom tajni od samog početka filma. Nude se “glasine” a ne prave i provjerene informacije. Kako film odmiče tako se i to oblikuje. Taj pristup je vrlo domišljat jer uvlači gledatelja u svoju priču i svojom zagonetnošću ga pokušava držati u svom fokusu. Stječe se dojam da je i gledatelj sudionik čitave priče, kao i sve gleda sa strane i donosi zaključke za sebe.
Posebno istaknimo da ovim filmom dominiraju krupni kadrovi naslovne junakinje, koji su odličan rad direktora fotografije Nicolasa Karakatsanisa (nagrađen za ovaj svoj rad na filmskom festivalu u belgijskom Oostendeu). Ovaj film redatelja Van Dijl odličan je naslov (prije svega) za sve ozbiljnije ljubitelje filma.
Sve se odvija u sporom ritmu i velikom iščekivanju da napokon vidimo što se krije u “unutrašnjosti” glavne junakinje. Tome uvelike pomaže i odlična glazbena podloga koju potpisuje Caroline Shaw (dobitnica nekoliko Grammyja). Prije svega, Julie je odlučila šutjeti vrlo je realističan i domišljat film koji lako uvlači gledatelja u svoju priču.
O autoru
