Film Žrtva drugi je igrani film Jordan Scott, kćer legendarnog Ridley Scotta. Ovim trilerom tematski se bavi opasnostima kako ranjivi pojedinci mogu lako postati plijen nekog kulta i njegove opasne ideologije. Filmu fali prava ravnoteža između drame i napetosti pa ne uspijeva poentirati na pravi način. Dojmljive glumačke izvedbe pružili su Eric Bana, Sadie Sink i Jonas Dassler.
Triler Žrtva (A Sacrifice, 2024.) adaptacija je romana Tokyo (2015.) engleskog pisca Nicholasa Hogga. Godine 2022., u svom reizdanju, ovaj roman preimenovan je u naslov filma. Njegove adaptacije, scenaristički i redateljski, prihvatila se Jordan Scott, kćer legendarnog Ridley Scotta. Ovo je njezin drugi dugometražni film a snimila ga je nakon pauze od punih 15 godina. Njezin prvi film bio je i više nego solidni Pukotine (Cracks, 2009.), u kojem je glavnu ulogu tumači Eva Green (Prljavi anđeli/Dirty Angels, 2024., Tri mušketira: Milady/The Three Musketeers – Part II: Milady, 2023.).
Zadržavanje osnovne ideje
Priča filma, koji je odmah ušao među 10 najgledanijih naslova na streaming platformi Max, bavi se američkim profesorom i društvenim psihologom Benom Monroeom (Eric Bana), autorom bestselera “Znanost o samoći”, koji predaje u Berlinu i piše novu knjigu. U posjet mu stiže kći tinejdžerica Mazzy (Sadie Sink). Na putu do očeve kuće, Mazzy upoznaje Nijemca po imenu Martin (Jonas Dassler). On se čini ljubazan i ne doima se kao prijetnja pa se njih dvoje počinju viđati. Preko njega Mazzy upoznaje Hilmu (Sophie Rois), vođu skupine posvećene očuvanju okoliša.
U međuvremenu Ben započinje vezu s Ninom (Sylvia Hoeks), detektivkom koja istražuje masovno samoubojstvo pripadnika jedne sekte. Kako stvari odmiču tako se otkriva da Hilmina grupa nije ništa drugo nego kult, koji svoje pripadnike uči da su samožrtvovanje i smrt jedini način da se spasi čovječanstvo i naša planeta. Uskoro se Mazzy nađe u smrtnoj opasnosti.
Scenaristica i redateljica Scott originalnu radnju filma iz Tokija prebacila je u Berlin (uz još nekolicinu izmjena). No, zadržala je njegovu osnovnu ideju koja se bavi pitanjem kako pojedinci padaju pod utjecaj opasnih ideologija i slijepo ih slijede te su za njih spremni žrtvovati i izgubiti svoj život. Njezin film najbolji je baš u segmentu u kojem prikazuje kako je pojedinac koji nosi osobnu bol – u ovom slučaju likovi Mazzy te Martin – lak plijen za kult.
Blago razočaranje
Ona posredno postavlja i ukazuje na neka bitna pitanja o odnosima u društvu i o tome kako se pojedinci u svojoj usamljenosti (depresiji) ranjivi i traže bilo kakav spas koji je vrlo često pogrešan i poguban. Kod likova Mazzy i Martina u prvi plan iskaču loši obiteljski odnosi i osamljenost. Iako je prikaz te ranjivosti pojedinaca sasvim korektno odrađen, Scott nije tu temu previše dubinski obradila.
To se malo odražava i daljnji tijek filma jer kao triler nije uspio u potpunosti. Prije svega, on prati nekoliko priča koje se isprepliću i koje vode u zavjereničku završnicu. Problem je što redateljica nije uspjela dostići željenu dozu napetosti. To je itekako vidljivo u samom finalu filma koji je prilično slabašan i mlak ne ostavlja preveliki utisak na gledatelja. Cijelim svojim trajanjem film nudi neki jači potencijal ali jednostavno ne uspije na kraju poentirati kako bi se očekivalo.
Dojam je da smo od svake priče na kraju dobili tek mali djelić. Iako je ritam malo sporiji, one su u svojoj biti zanimljive za pratiti ali ispušten je pravi način da ih se spoji. Scott definitivno nije pronašla pravu ravnotežu drame i napetosti u svom filmu. To je velika šteta jer je produkcijski dizajn na visokom nivou a ona vrlo promišljeno kadrira. Tu veliki dio pohvala ide i odličnoj kameri Julie Kirkwood (Journey from the Fall, 2006.).
Što se glumačke ekipe filma tiče, najdojmljivija je Sadie Sink (Kit/The Whale, 2022., TV serija Stranger Things, 2017.-2022.). Iza nje tu je odmah Jonas Dassler (Bonhoeffer: Pastor. Špijun. Ubojica./Bonhoeffer: Pastor. Spy. Assassin., 2024.) pružio je jednu dojmljivu i kompleksu rolu. Najjače glumačko ime filma svakako je Eric Bana (Suša/The Dry, 2020., Kralj Arthur: Legenda o maču/ King Arthur: Legend of the Sword, 2017., Hulk, 2003.). On je vrlo dobar i dojam je da je uloga u ovom filmu pisana baš za njega.
Za razliku od gore nabrojanih, Sophie Rois (A E I O U – Brza abeceda ljubavi/A E I O U – Das schnelle Alphabet der Liebe, 2022., Audicija/ Das Vorspiel, 2019.) i Sylvia Hoeks (Što nas ne ubije/The Gil in the Spider’s Web, 2018., Blade Runner 2/Blade Runner 2049, 2017., nisu se previše iskazale. Prva je u ulozi vođe kulta i nije previše uvjerljiva a njezina zloća portretirana je poput loše verzije čuvenog Hanibala Lectora. Kod Hoeks je problem što se nije pretjerano iskazala, njezina gluma je ista od početka do kraja filma. Ne unosi previše emocija u svoj lik i ključne trenutke filma pa djeluje i neuvjerljivo.
Film Žrtva čitavim svojim trajanjem daje naznake i obećava nešto više od uobičajenog trilera. Ima svojih zanimljivih momenat i podosta pozitivnog ali u konačnici ostaje tek uobičajeni triler.
O autoru
