Roman Zona interesa Martina Amisa ne samo da svjedoči o zlu, nego i produbljuje naše razumijevanje njegove banalnosti i razmjera. Jedan je od ključnih djela njegova kasnog opusa, djelo koje se odlikuje formalnom preciznošću i moralnom hrabrošću. Godine 2023. adaptirao ga je Jonathan Glazer u film nagrađen Oscarom, koji je kritika prepoznala kao jedno od najvažnijih filmskih ostvarenja o Holokaustu u posljednjem desetljeću.
Martin Amis objavio je roman Zona interesa (The Zone of Interest) 2014. godine, u trenutku kada je već bio prepoznat kao jedan od najvažnijih britanskih pisaca svoje generacije. Roman je odmah izazvao pozornost zbog teme i Amisova specifičnog pristupa prikazivanju nacističkog sustava. On se ovim djelom vraća Šoi, ali ne kroz dokumentarističku rekonstrukciju, nego kroz moralni i intelektualni okvir koji istražuje banalnost zla i mehanizme dehumanizacije.
Kontroverze i prije objave
Radnja romana smještena je u Auschwitz, odnosno u ono što su nacisti birokratski nazivali “zona interesa” ili “kat zet“, eufemizmima koji su prikrivali stvarnu prirodu logora smrti. Priča se vrti oko triju glavnih likova: Paula Dolla, priglupog, pijanog zapovjednika logora koji je u stvari fikcionalizirana verzija Rudolfa Hössa; zatim Thomsena, nećaka Hitlerove osobne tajnice, koji je zaljubljen u Dollovu suprugu; te Szmula, jednog od židovskih zatočenika zaduženih za eliminiranje trupala. Posredstvom triju narativnih linija Amis donosi potresan, dubok, a na trenutke i crnohumoran prikaz jednog od najstrašnijih mjesta u povijesti čovječanstva.
Kontroverze oko ovog romana počele su i prije objave: njegov dugogodišnji njemački izdavač Hanser odbio je roman, smatrajući da rukopis “nije dovoljno uvjerljiv“. Slična se situacija dogodila i u Francuskoj, gdje je Gallimard – također Amisov dugogodišnji izdavač – odbio objaviti knjigu, navodeći “književne razloge”. Roman je naposljetku u Francuskoj objavila kuća Calmann-Lévy, dok je u Velikoj Britaniji i SAD-u dočekan kao hrabro, formalno precizno i moralno zahtjevno djelo.
Kritičari su isticali da je riječ o jednom od Amisovih najprovokativnijih radova kasne faze. Nakladnici su ga opisivali kao roman iznimne moralne snage, koji istražuje život i ljubav među nacističkim birokratima unutar sustava koji je normalizirao nezamislivo. Amis je u intervjuima naglašavao da ga je zanimalo pitanje kako pisati o Holokaustu bez patetike i bez eksploatacije tragedije.
Zona interesa tako se pozicionira kao roman koji ne nudi jednostavne odgovore, nego otvara prostor za promišljanje o zlu, odgovornosti i jeziku kojim se o tome govori. Danas se smatra jednim od ključnih Amisovih romana, djelom koje i dalje izaziva rasprave zbog svoje etičke i estetske hrabrosti. Zahvaljujući nakladniku Hena Com, ovaj vrijedan roman odnedavno je dostupan hrvatskim čitateljima, a za prijevod se pobrinuo Andy Jelčić.
Naslov romana – tri razine značenja
Ovo je drugi Amisov roman o Holokaustu, nakon Strijela vremena ili O prirodi zločina (Time’s Arrow: or The Nature of the Offence), koji je objavljeni 1991. godine. No pristup temi ovoga puta potpuno je drukčiji. Godine 2014., u razgovoru za radio CBC, Amis je podsjetio da je taj njegov prvi roman bio formalni eksperiment, roman ispripovijedan unatrag, inspiriran knjigom Roberta J. Liftona Liječnici nacisti (The Nazi Doctors: Medical Killing and the Psychology of Genocide, 1986.). Takva struktura omogućila mu je da moralnu izopačenost prikaže kroz paradoks obrnutog vremena: “Ispostavi se da je strelica vremena zapravo strelica morala“, rekao je, objašnjavajući kako se u obrnutom narativu činovi uništenja pretvaraju u čine stvaranja.
No Zona interesa nastaje iz sasvim druge namjere. Umjesto eksperimenta s vremenom, Amis se ovdje okreće naturalističkom, gotovo dokumentarnom pristupu: “Ovaj put, kod ‘Zone interesa’, ideja je bila potpuno drugačija. Bila je naturalistička. Ako već pišem roman pune dužine – a mislio sam da će biti kratka priča – onda će žanr biti socijalni realizam, a ne fantastični eksperiment.“
Govoreći o naslovu romana, pisac je objasnio da on nosi tri razine značenja. Prvo, to je bio stvarni nacistički naziv za šire područje oko Auschwitza, pri čemu riječ “interes” nije označavala zanimanje, nego profit – gramzivost koja je, kako Amis kaže, dodatno pojačavala monstruoznost projekta Holokausta: “Gramzivost nacista u ovom projektu – Holokaustu – nadilazi svako vjerovanje i dodatno pojačava zločin.“
Drugo značenje odnosi se na ideju da se prava priroda čovjeka otkriva tek u ekstremnim situacijama; prema svjedočanstvima preživjelih, nitko ne zna tko je doista dok se ne suoči s krajnjim granicama straha i zla: “U normalnom, mirnom, civiliziranom životu svjesni smo možda deset posto svojih resursa i svoje dublje osobnosti. Ali u kontekstu koji proizvodi zločine i strahote, otkrijete nevjerojatne stvari o sebi – i počinitelji i žrtve.“
Treće Amis povezuje s vlastitim odnosom prema temi Holokausta, pozivajući se na pisca W. G. Sebalda, jednog od najvažnijih europskih autora koji su se bavili sjećanjem, traumom i moralnim posljedicama 20. stoljeća. Sebald je, kako Amis podsjeća, ironično rekao da “ozbiljna osoba zapravo nikada ne misli ni o čemu drugome“, misao koju je Amis preuzeo kao vlastitu u suočavanju s neobjašnjivošću Hitlera i nacističkog projekta. O tome je rekao: ” To je bila ironična opaska, ali mislim da je na nekoj razini i mislio ozbiljno. A i ja to mislim – ne samo zbog veličine zločina, nego zbog njegove neobjašnjivosti. Neobjašnjivosti Hitlera i njemačkog naroda. Nijedan povjesničar ne tvrdi da razumije Hitlera; većina naglašava da ga ne razumije.“
Hladna distanca, oštra ironija i precizno dozirani crni humor
Ovo je roman iznimno složene strukture i precizno oblikovanog stila. Građen je na tri pripovjedna glasa koji se međusobno nadopunjuju i otkrivaju različite moralne i psihološke razine logorskog sustava. Takva višestruka perspektiva stvara gustu, slojevitu sliku svakodnevice u Auschwitzu, bez potrebe za eksplicitnim prikazivanjem užasa. Amisov stil karakterizira hladna distanca, oštra ironija i precizno dozirani crni humor, čime postiže snažan kontrast između birokratskog jezika nacističkog aparata i monstruoznosti koju taj jezik prikriva.
Jezik romana oslanja se na hladan, administrativni diskurs nacističkog aparata, na službene formulacije i tehničke izraze koji prikrivaju stvarnu prirodu zločina. Upravo taj kontrast između službenog jezika i brutalne stvarnosti stvara snažan učinak i dodatno naglašava banalnost zla. U formalnom smislu, roman kombinira povijesnu autentičnost s visoko stiliziranom prozom, oslanjajući se na postmodernističke postupke, kontraste i fragmentaciju.
Amis pritom svjesno propituje granice prikazivanja traume i pitanje kako pisati o Holokaustu bez patetike i bez eksploatacije tragedije. Rezultat je djelo koje istodobno djeluje intelektualno zahtjevno i emocionalno razoružavajuće, roman koji se čita kao moralni izazov i kao precizno komponirana književna struktura. Ne čudi stoga da je The Independent ovaj roman opisao kao Amisovo najuspjelije djelo 21. stoljeća, upravo zbog kombinacije formalne preciznosti, moralne hrabrosti i jezive, gotovo nadrealne ironije.
O svom stilu pisanja rekao je kako je očekivao kako će se on “morati jako povući“, ali ga je ponovno čitanje iznenadilo: “Stil se, nadam se, nigdje ne razmeće, ali svaka rečenica ima neku minimalnu eleganciju.” Objašnjava da proces pisanja za njega počinje unutarnjim izgovaranjem rečenice, “subvokaliziranjem”, sve dok iz nje ne nestane sve što zvuči pogrešno ili suvišno. Pri tome pazi na ritam i unutarnju glazbu jezika, izbjegavajući ponavljanja koja bi narušila protočnost. “Sve to mora biti ograničeno na jedno pojavljivanje“, kaže, misleći na sitne jezične obrasce koji se ne smiju gomilati unutar iste rečenice.
Radikalna adaptacija
Jonathan Glazer režira 2023. godine Zonu interesa i potpisuje scenarij, stvarajući vrlo slobodnu adaptaciju Amisova romana koja zadržava temeljnu ideju, ali radikalno mijenja pristup. Producent filma Jim Wilson i Glazer otkupili su prava na knjigu 2014., nedugo nakon što su surađivali na filmu Ispod kože (Under the Skin, 2013.). Već tada istraživali mogućnost da ispričaju priču o Holokaustu iz drukčije perspektive, kada su u novinama naišli na najavu Amisova romana: “Ono što je bilo uhvaćeno u toj najavi bila je perspektiva života koncentracijskog logora kakvu knjiga nudi“, rekao je Wilson u razgovoru za web portal That Shelf početkom 2024. godine.
Tada je i rekao da ih je osvojila upravo ta ideja: pogled na zapovjednikovu svakodnevicu i obiteljski život, nešto što je u potpunom raskoraku s tradicionalnim prikazima Holokausta: “To je potpuni zaokret u odnosu na način na koji se Holokaust tradicionalno pripovijeda u kulturi – obično kroz priče o žrtvama, njihovoj patnji i trijumfu ljudskog duha.“
Redatelj Glazer, u istom razgovoru, priznao je da je prije susreta s Amisovom knjigom teško pronalazio okvir za priču o Holokaustu ispričanu iz perspektive počinitelja: “Roman mi je gotovo dao dopuštenje da se time pozabavim. To je iznimno neugodno mjesto na koje se umjetnički postaviš, iz očitih razloga, ali bilo je nešto vrlo hrabro u Amisovu pokušaju. Mislim da je to pomoglo i mom.“
Glazerova adaptacija Amisova romana izrazito je radikalna. Dok knjiga razvija tri paralelne priče, film sve reducira na jednu – svakodnevicu obitelji Höss, predvođene Rudolfom Hössom, zapovjednikom koncentracijskog logora Auschwitz. O tome je Glazer rekao: “Osjetio sam snažan dojam i počeo istraživati izvorni tekst. Lik zapovjednika kojeg je Martin Amis napisao temeljio se na stvarnom zapovjedniku Auschwitza, Rudolfu Hössu. Kako sam počeo čitati o stvarnom čovjeku i, posljedično, o njegovoj ženi, obitelji i njegovom privatnom svijetu, sve sam se više počeo okretati stvarnoj povijesti, a ne fikcionaliziranoj verziji.“
Prostor za nadu
Samo snimanje filma, koje se odvijalo kod zidina Auschwitza, bilo je prilično emotivno za baš svakoga tko je sudjelovao u snimanju filma: “Mnogo smo puta, privatno ili u manjim grupama, razgovarali o vlastitom putu i o tome gdje smo se našli. Nismo bili u filmskom studiju tisućama kilometara udaljenom od tih događaja. Bili smo pedesetak metara od zidina Auschwitza. Ta blizina je neosporno donosila određenu snagu i fokus. Uvjeren sam da je ta atmosfera prisutna u svakom pikselu ovog filma.“
Glazer pritom naglašava da film, unatoč svemu što u njemu odzvanja i što ostaje izvan kadra, ipak otvara prostor za nadu jer polazi od pretpostavke da se ljudi mogu mijenjati. “Mislim da se moramo razviti iz vlastite sposobnosti za nasilje, u mislima i u djelovanju“, kaže. “Odbijam vjerovati da iz toga ne možemo evoluirati.“
Za njega je Zona interesa prije svega promišljanje o tome kako se pojedinac pozicionira prema svijetu i prema drugima: “Film je o mogućnosti da svatko od nas bude počinitelj, o tome što biramo voljeti, koga biramo voljeti, s kim odlučujemo suosjećati, a s kim ne.” U konačnici, dodaje, riječ je o “unutarnjem preispitivanju“.
Film Zona interesa premijerno je prikazan u Cannesu, gdje je osvojio Grand Prix, a kasnije i niz nagrada, uključujući BAFTA-u za najbolji britanski film te Oscare za najbolji međunarodni film i najbolji zvuk. Kritika ga je prepoznala kao jedno od najvažnijih filmskih ostvarenja o Holokaustu u posljednjem desetljeću, upravo zbog Glazerove odluke da zločin prikaže kroz tišinu, rutinu i moralnu sljepoću svakodnevice.
Roman koji će trajati
Roman Zona interesa Martina Amisa danas se smatra jednim od ključnih romana njegova kasnog opusa, djelom koje se odlikuje formalnom preciznošću i moralnom hrabrošću. Autor svjesno propituje granice prikazivanja traume i pitanje “kako pisati o Holokaustu bez patetike i bez eksploatacije tragedije”, čime roman dobiva dodatnu etičku težinu. U književnom smislu, riječ je o djelu koje uspijeva spojiti povijesnu autentičnost i visoko stiliziranu prozu u jedinstvenu cjelinu. Njegova estetska i moralna ambicija čine ga nezaobilaznim štivom za svakoga tko se bavi temom Holokausta u književnosti.
Roman potvrđuje Amisovu sposobnost da i najteže povijesne teme obradi s intelektualnom preciznošću i stilističkom suzdržanošću koja pojačava njihov učinak. Posebno treba istaknuti da je riječ o rijetkom romanu koji ne samo svjedoči o zlu, nego i produbljuje naše razumijevanje njegove banalnosti i razmjera. Zona interesa ostavlja trajan dojam i potiče na promišljanje, što je Alex Preston u The Guardianu sažeo riječima: “ovo je roman koji će trajati“.
O autoru Martinu Amisu
Martin Amis (1949. – 2023.) britanski je romanopisac, esejist, memoarist i scenarist. Studirao je na Sveučilištu u Oxfordu, predavao je kreativno pisanje te povremeno bio urednik u časopisima i novinama. Rado se bavi ekstremnim situacijama i likovima čudaka, znan je po dotjeranom stilu i pribjegava elementima crne komedije i satire.
Najpoznatiji romani su mu Novac (Money, 1984.) i Londonska polja (London Fields, 1989.). Dobio je nagradu James Tait Black Memorial za autobiografsku prozu s elementima trilera pod naslovom Iskustvo (Experience, 2000.), a dvaput je bio u užem krugu za nagradu Booker, za romane Strijela vremena ili O prirodi zločina (Time’s Arrow: or The Nature of the Offence, 1991.) i Žuti pas (Yellow Dog, 2003.). Godine 2008. The Times ga je uvrstio među pedeset najvećih britanskih pisaca od 1945. do danas.
O autoru
