Nastavak francuske hit komedije Juliena Hervéa ima lagan i nenametljiv ritam, ali ne nudi osobito inovativne ideje. Christian Clavier i Didier Bourdon nose i ovaj film zahvaljujući svojoj prepoznatljivoj komičnoj kemiji. Upravo ta njihova dinamika te nekoliko dobro pogođenih stereotipnih gegova sprječavaju da nastavak potpuno potone u prosječnost.
Krajem svibnja 2024. godine u našim kinima zaigrala je francuska komedija Zbrka u genima (Cocorico, 2024). Na svom domaćem tržištu film je premijerno prikazan početkom veljače te godine i u pet tjedana pogledalo ga je više od 100 000 a u tamošnjim kinima pogledalo ga je više od 1,9 milijuna gledatelja. Budžet filma bio je oko 10 milijuna eura a film je na kino blagajnama, uključujući domaću i europsku distribuciju, ostvario zaradu od preko 20 milijuna eura.
Uspjeh koji je vodio do nastavka
Osim što je bio jedan od najgledanijih filmova u Francuskoj, ovaj naslov mnogi su nazivali i najprovokativnijim domaćim filmom te godine. Takvu reputaciju stekao je zbog svoje premise koja humorom otvara teme identiteta, porijekla i obiteljskih tajni, što je u Francuskoj izazvalo brojne rasprave. Posebno su odjeknule scene u kojima rezultati DNK‑testova potpuno preokreću odnose među likovima, što je dio publike doživio kao provokativan komentar na suvremene društvene podjele.
Komedija se pritom poigrava i s nacionalnim stereotipima, što je dodatno potaknulo reakcije i podijelilo gledatelje. Neki su kritičari isticali da film hrabro zadire u teme koje se rijetko obrađuju u mainstream komediji, dok su drugi smatrali da prelazi granicu dobrog ukusa. Upravo ta kombinacija popularnosti i kontroverzi učinila je Zbrku u genima jednim od najkomentiranijih francuskih filmova godine.
Uspjeh tog filma prirodno je otvorio put snimanju i nastavka. Tako je Zbrka u genima 2 (Cocorico 2, 2026.) nedavno zaigrao u našim kinima. Redatelj i scenarist originalnog filma, Julien Hervé, ponovno je autroski preuzeo i ovaj film. Također, glavna glumačka ekipa, koju predvode Christian Clavier i Didier Bourdon, ostala je na okupu.
U ovom nastavku ponovno pratimo obitelji Bouvier-Sauvage i Benamou, koje se nakon burnih događaja iz prvog filma ponovno nađu u središtu kaosa, a predvode ih Frédéric Bouvier-Sauvage (Christian Clavier) i Gérard Martin (Didier Bourdon). Novi DNK testovi otkrivaju još bizarnije i neočekivanije obiteljske veze – tursko i alžirsko porijeklo.
Ponosni aristokrat Frédéric i skromni prodavač automobila Gérard ponovno ulaze u otvoreni rat i sudar kultura, pokušavajući sakriti nove “sramotne” podatke od obitelji. Stvari dodatno zakomplicira otkriće i dolazak Mehmeta Süleymanoğlua (Christian Clavier), Frédéricovog turskog rođaka. Istovremeno, njihova djeca Alice (Chloé Coulloud) i François-Xavier (Julien Pestel) pokušavaju spasiti svoje vjenčanje koje se zbog novih obiteljskih tajni i stalnih svađa nalazi pred potpunim raspadom.
Bez nove svježine
Redatelj i scenarist Julien Hervé u ovom nastavku gotovo u potpunosti ponavlja formulu prvog dijela, ali bez dovoljno novih ideja koje bi opravdale još jednu priču o DNK kaosu. Humor je pritom znatno predvidljiviji i (većinom) manje oštar, pa se oslanja na već viđene gegove i situacije. Mnoge scene djeluju kao varijacije na šale iz originala, ali bez one energije i spontanosti koja ih je tada nosila.
Radnja se kreće po predvidljivim linijama, a dramaturgija ostaje zarobljena u provjerenim šablonama. Likovi su pritom dovedeni do razine karikature, što ih čini manje živima i manje uvjerljivima nego u prvom filmu. Njihove reakcije često izgledaju automatizirano, kao da služe isključivo isporuci gegova, a ne izgradnji odnosa ili napetosti. Novi elementi radnje, uključujući i dodatne obiteljske “šokove”, ostaju površno iskorišteni i ne donose stvarnu dinamiku.
Tako se otvoreno mora reći da je ideja o turskom rođaku odlična, kao i to da i njega glumi Christian Clavier. No, jednako tako je to i neiskorišteno jer se dramaturški mogla izgraditi i u film ubaciti puno bolja priča oko njega. Tim više što se tom liku dalo podosta pažnje u početku i što novi kaos počinje od otkrića njegovog postojanja. Također, na kraju filma u dvostrukoj ulozi je i Didier Bourdon, kao rođakinja Djamila na vjenčanju. No to je bez ikakvog utjecaja na film jer je lik uveden u samoj završnici i nema nikakav dramaturški učinak. Oba ova nova lika komotno su mogla dobiti pristojno mjesto u filmu i u rukama vještog scenariste zasigurno bi donijeli novu svježinu.
Za Claviera i Bourdona mora se reći da nose i ovaj nastavak zahvaljujući svojoj prepoznatljivoj komičnoj kemiji, koja ostaje njegov najstabilniji i najpouzdaniji element. Njihovi međusobni sukobi, prepucavanja i razlike u karakterima i dalje funkcioniraju, čak i kada scenarij posustane. Nekoliko scena koje se poigravaju francusko‑imigrantskim stereotipima izdvaja se kao istinski duhovito, jer spajaju društveni komentar s lakim, pristupačnim humorom. Upravo u takvim scenama film nakratko pronalazi energiju i ritam koji podsjećaju na uspjeh originala. Tu se svakako izdvaja ona u kojoj su njih dvojica privedena u policijsku postaju nakon pijanstva. Treba spomenuti i scenu u kojoj Gérard traži alžirsko državljanstvo i koja je jedna od onih uz koju će se svatko dobro nasmijati.
Ispod razine originala
Zbrka u genima 2 ima lagan i nenametljiv ritam, što omogućuje da se gleda bez napora, iako ne nudi osobito inovativne ideje. Julien Hervé u svojoj režiji oslanja se više na dinamiku glumaca nego na strukturu radnje. S obzirom na ono što glumačke veličine Clavier i Bourdonov, na koje je film i usmjeren, pokazuju to i ne treba čuditi. Upravo kemija između njih dvojice te nekoliko dobro pogođenih stereotipnih gegova sprječavaju da ovaj nastavak potpuno potone u prosječnost.
Iako nudi nekoliko doista duhovitih scena, film ipak ne doseže razinu originalnog filma. Dramaturški, film ostaje u sigurnoj zoni i rijetko se usuđuje riskirati ili proširiti vlastiti koncept. Inače, film je u Francuskoj premijerno prikazan početkom travnja ove godine. Budžet mu je bio 12,4 milijuna dolara, što je u okvirima i originalnog filma. No, u kinima je ostvario znatno slabiji rezultat.
Tako je u prvom tjednu prikazivanja privukao tek nešto više od 285,5 tisuće gledatelja. Za usporedbu, prvi film imao je 584 tisuće gledatelja u istom razdoblju. Do sada ga je u pogledalo nešto više od 661 tisuće gledatelja, uz ukupnu zaradu od oko 4,6 milijuna eura, što je priličan komercijalni podbačaj. Sve to jasno pokazuje da je publika itekako osjetila manjak svježine i kreativnosti.
O autoru
