‘Zapovjednikova sjena’: Fascinantan dokumentarac kao obvezni dodatak filmu ‘Zona interesa’

Dokumentarac Zapovjednikova sjena redateljice Daniele Volker pravi je prikaz užasa holokausta koji je fikcionaliziran u filmu Zona interesa. On se bavi dvjema obiteljima čiji su preci bili na “suprotnim stranama” holokausta. Jedna od te dvije obitelji je i obitelj sina Rudolfa Hössa, zapovjedika koncentracijskog logora smrti Auschwitz.

Film Zona interesa (The Zone of Interest, 2023.) redatelja Jonathana Glazera, Inspiriran istoimenim romanom Martina Amisa, jedan je od filmova koji su obilježili prošlu godinu. Riječ je o jednom od najoriginalnijih suvremenih filmova koji se bavi temom holokausta. Osvojio je mnogobrojne nominacije i nagrade a među najvrednijima su tri nagrade BAFTA, nagradu kritike FIPRESCI i Grand Prix na filmskom festivalu u Cannesu te dva osvojena Oscara (za najbolji strani film i najbolji zvuk) od pet nominacija.

Rad od četiri godine

Film prati obitelj Rudolfa Hössa, koji je bio zapovjednik nacističkog logora smrti Auschwitz. Tako glava obitelji R. Höss (Christian Friedel) i njegova supruga Hedwig (Sandra Hüller) sa svoje petero djece bezbrižno grade svoj život iz snova u obiteljskoj kući i vrtu (za Hedwig kao da je riječ o “rajskom vrtu”). Sve to možda bi bilo i benigno da njihova kuća nije smještena tik do zidina koncentracijskog logora.

Pratimo njihovu životnu rutinu, gledamo ih kako se kupaju i pecaju u rijeci, kako se igraju a vidimo i bračnu svađu supružnika. Rekli bi, prikaz normalnog života. Ono što je s druge strane zida se ne vidi i kao da (za njih) ne postoji.

Dokumentarni film Zapovjednikova sjena (The Commandant’s Shadow, 2024.), koji scenaristički i redateljski potpisuje Daniela Volker. Ona je vrlo iskusna redateljica/producentica dokumentarnih filmova i radila je za velike kompanije kao što su CNN, PBS, BBC, ITV, National Geographic, ZDF te France TV. U svom dosadašnjem radu bavila se osjetljivim temama i izazovnim situacijama (npr. tema rata u Ukrajini i dokumentarni serijal Citizens at War: A year in Ukraine, 2023., za koji je režirala dvije epizode).

Na ovom dokumentarcu radila je pune četiri godine (počela ga je razvijati tijekom pandemije koronavirusa) te njime nastavlja svoju tematsku opredijeljenost da se bavi osjetljivim “temama i izazovnim situacijama”. Naime, Zapovjednikova sjena bavi se dvjema obiteljima čiji su preci bili na “suprotnim stranama” holokausta. Bez ikakve zadrške moramo ga nazvati “obveznim dodatkom” spomenutog Glazerovog filma.

I to zbog činjenice da je glavni protagonist njezinog filma Hans-Jurgen Höss (star 87. godina u trenutku snimanja filma), sin Rudolfa Hössa, koji se suočava s očevim ozloglašenim nasljeđem i vlastitim djetinjstvom i odrastanjem u blizini nacističkog logora smrti u Poljskoj. Uz njega tu je njegov sin (Hössov unuk) Kai Höss, koji živi u Njemačkoj i kršćanski je pastor. Od važnijih članova njihove obitelji Höss tu je i Hans-Jurgenovasestra Püppi.

Trauma koja razdire

 Nasuprot obitelji Höss je Anita Lasker-Wallfisch (napunila 98 godina u trenutku snimanja filma), koja je bila zatočena u Auschwitzu. Ona je bila  violončelistica koju su nacisti odveli u Auschwitz, a odabrana je da bude u orkestru logora smrti Auschwitz. Ona u dokumentarcu kaže da su njezine glazbene vještine glavni razlog zašto je preživjela logor smrti. Njezina kći Maya Lasker-Wallfisch, inače psihoterapeutkinja, također ima bitno mjesto u filmu. Treba reći da je ona napisala memoare o tome da je bila dijete druge generacije osobe koja je preživjela holokaust.

Dokumentarac se svojim velikim dijelom bavi kako je svaka osoba prihvatila posljedice koje je holokaust na njima. Protagonisti dokumentarca o tome otvoreno raspravljaju i ne kriju da je to iznimno velika trauma. Šutnja i zaborav (namjerni ili izazvan istom) najčešća su njezina posljedica ili način da se od nje pobjegne. Kod jedne i druge obitelji jasno je vidljivo da su posljedice te traume imale itekako jak utjecaj i na drugu generaciju obitelji. Tako je vrlo potresna scena u kojoj se Maya guši u suzama kada gleda svoje fotografije iz djetinjstva i prisjeća se koliko je bila tužna kao dijete ali nije razumjela zašto sve dok nije saznala više o povijesti holokausta svoje obitelji.

S druge pak strane, Hans-Jurgen ističe da se ne sjeća puno o tome što je vidio “iza zida” dok je bio dijete (dim iz dimnjaka krematorija, pepeo i sl.).. No, dojam je – a to i njegov sin Kai u filmu potvrđuje – da on ne želi o tome puno govoriti te da je vjerojatno podsvjesno potiskuje iskustva koja je doživio kao dijete (“kao da štiti sebe i svoj um”).

Upečatljivi dijelovi

Mora se istaći da Kai puno govori o toleranciji i opraštanju. Te njegove misli su vrlo potresne jer ističe kako razumije koliko ljudi nikada ne bi moglo oprostiti onima koji su bili izravni pokretači i sudionici holokausta.  On je i pročitao memoare Rudolpha Hössa. Kaže da je iz njih stekao dojam da je njegov djed bio  te kaže da je iz njih stekao dojam da je on bio “klinički promatrač” ubojite mržnje nacista i da je imao “hladnu dušu“.

Film sadrži nekoliko iznimno upečatljivih dijelova. Jedan od najupečatljvijih je onaj kada se Hans-Jurgen, nakon 55 godina, susreće sa svojom voljenom sestrom Püppi, koja živi u SAD. Zanimljivo je da ona, kao članica obitelji Höss, najviše poriče užase holokausta za koje su odgovorni njezin otac i nacisti. Za svog oca kaže da je bio “dobra osoba” koja je “upala u situaciju iz koje se nije mogla izvući“. Može se reći da je obrazac njezinog ponašanja vezan za temu holokausta jednak kao i kod njezinog brata.

Također, moramo izdvojiti dva snažna emotivna trenutaka filma. Prvi je kada Maya Lasker-Wallfisch svojoj majci otkriva da se želi susresti s Hans-Jurgen te njezin upit da li želi poći s njom u Auschwitz. Bujicu emocija kod gledatelja zasigurno će izazvati odgovor njezine majke u kojem to odbija uz riječi “moj se Auschwitz jako razlikuje od tvog Auschwitza“.

Drugi je susret između Hans-Jurgena, Kaia i Anite u njezinoj londonskoj dnevnoj sobi. Susreli su se u kafiću uz zadnju preostalu sinagogu u Oświęcimu (Poljska). Susret je ispunjen velikom napetošću, tu su zbog njihovog oca/djeda. Hans-Jurgen joj se ispričava a vrhunac je njihov zajednički odlazak u Auschwitz.

Vizualno u filmu redateljica Daniela Volker, uz snimke razgovora, koristi arhivske fotografije i video materijale (među kojima su i snimke Rudolpha Hössa tijekom suđenja nacističkim vođama u Nürnbergu) te niz fotografija iz obiteljskih arhiva protagonista filma.

Dokumentarac Zapovjednikova sjena izniman je i fascinantan film snažne teme i jednako tako upozoravajuće poruke koja se ne smije ignorirati u ovom današnjem nestabilnom svijetu. Film je dostupan na platformi Max.

O autoru

Tihomil Hamilton

Pogledaj ostale članke ovog autora