Prvi kinofilm redatelja Curryja Barkera nudi pravu dozu uznemirujućih scena koje vrlo učinkovito grade nelagodu. Riječ je hororu koji je pravo kvalitativno iznenađenje i koji u staru formulu unosi dozu svježine. U glavnim ulogama su Michael Johnston i Inde Navarrette, koja je pokazala doista zavidno glumačko izdanje.
Iza horora Zaluđenost stoji scenarist, redatelj i montažer Curry Barker, mladi filmaš koji se na sceni pojavio kroz niz kratkih filmova. Iako nije široko poznato ime, Barker je privukao pažnju holivudskih producenata zahvaljujući svom radu u komičarskom dvojcu “that’s a bad idea“, koji je s Cooperom Tomlinsonom objavljivao skeč‑komedije i žanrovske kratke filmove. Upravo su ti kratki radovi pokazali njegovu sposobnost da spaja humor, horor i apsurd u prepoznatljiv autorski potpis.
Ozbiljno autorsko pozicioniranje
Na njihovom YouTube kanalu 2024. objavio je svoj prvi dugometražni film, found‑footage horor Milk & Serial (čije trajanje je svega 62 minute). Snimio ga je s budžetom od samo 800 dolara, no iznenađujuće dobro je prošao kod publike i kritike. Zaluđenost tako dolazi kao njegov drugi dugometražni projekt, koji je također imao vrlo mali budžet – milijun dolara. Ujedno je to i njegov prvi pravi “kino film”, onaj koji pokazuje što može kad dobije prostor. A putem njega se već jasno predstavlja kao autor s ambicijom i stilom koji se prepoznaje.
Film je svoju je svjetsku premijeru imao na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (TIFF), početkom listopada prošle godine. Reakcije kritičara nakon premijere bile su izrazito pozitivne, a posebno se naglašavala Barkerova sposobnost kombiniranja humora, napetosti i žanrovskih obrata. Zahvaljujući takvom prijemu, Barker se prvi put ozbiljno pozicionirao kao autor s ambicijom i prepoznatim stilom.
Priča prati Beara (Michael Johnston), društveno nespretnog mladića koji već godinama skriva osjećaje prema svojoj kolegici i prijateljici iz djetinjstva, Nikki (Inde Navarrette). Previše je nervozan da bi joj se otvorio, a kako se bliži njezin odlazak iz grada, osjeća da mu vrijeme istječe. U trenutku impulsa u jednoj trgovini kupuje “One Wish Willow”, nadnaravni predmet koji navodno ispunjava jednu želju kad se prelomi napola. Vođen očajem, poželi da se Nikki zaljubi u njega.
Želja mu se ispunjava, ali ne onako kako je zamišljao jer Nikki odjednom pokazuje pretjeranu, gotovo opsesivnu privrženost. Ne želi ga pustiti iz vida i reagira burno na sve što bi moglo odvratiti njegovu pažnju. Isprva zbunjen, Bear pokušava uvjeriti sebe da je riječ o slučajnosti ali njezino sve neobičnije ponašanje jasno pokazuje da je želja pokrenula promjenu koju ne može kontrolirati.
Trajna nelagoda i upečatljivost
Njihovi prijatelji primjećuju da je Nikki “drugačija”, ali ne znaju razloge nagle promjene. Kako Nikki postaje sve nestabilnija, Bear sve više shvaća da je upravo on odgovoran za situaciju koja izmiče kontroli. Unatoč tome, neko vrijeme sebično tolerira njezino ponašanje jer mu napokon pruža pažnju koju je oduvijek želio. No kako se sve dodatno pogoršava, postaje jasno da je Nikki zapravo žrtva, a Bear mora odlučiti hoće li se suočiti s posljedicama vlastite želje prije nego što bude prekasno.
Ono što je odmah primjetno je to da Curryja Barkera u ovom svom filmu uspijeva spojiti crni humor i horor bez gubitka ozbiljnosti. Priča nosi vrlo mračan humor u svojoj srži ali nikad ne potkopava ozbiljnost situacije. Ta kombinacija stvara specifičan tonalitet koji je istovremeno neugodan i zabavno izopačen. Istodobno, Barker zadržava potpunu kontrolu nad tim kontrastom, pa humor nikad ne razvodnjava napetost, nego je dodatno pojačava.
On vrlo dosljedno gradi atmosferu koja stvara trajnu nelagodu i ne popušta tijekom cijelog trajanja. Napetost je stalno prisutna, gotovo bez praznih intervala, što filmu daje kompaktnu i kontroliranu strukturu. Riječ je o pristupu koji ostavlja dojam i nakon gledanja, a neke scene su doista upečatljive pa ćete ih i nakon odgledanog filma vrtjeti u mislima (npr. scena s vratima koja su “zapečaćena” ljepljivom trakom).
Treba jasno naglasiti da Barker režira s razinom sigurnosti koja se obično vidi kod autora s puno više iskustva. Kadrovi su promišljeni, ritam je kontroliran, a vizualna logika filma pokazuje da vrlo dobro razumije žanrovske zahtjeve. Posebno se ističe njegova sposobnost da vodi priču bez suvišnih skretanja, oslanjajući se na jasnu strukturu i čvrsto postavljene odnose među likovima.
Zavidno glumačko izdanje Inde Navarrette
Uz to, Barker donosi svježinu u motiv želje koja izmiče kontroli, oslanjajući se na klasične predloške, ali ih prilagođava suvremenom kontekstu. Prepoznaje se utjecaj tradicionalnih priča o posljedicama nepromišljenih želja, no pristup je moderniji i izravniji. Ta kombinacija poznatog okvira i aktualnog pristupa daje filmu dodatnu težinu i razlikuje ga od tipičnih žanrovskih varijacija. Na kraju krajeva, Barker je pokazao da zna kako osvježiti staru formulu bez gubitka jasnoće i fokusa.
Što se glume tiče, Michael Johnston (Slash, 2016.) nosi film vrlo stabilno, gradeći lik čije se emocionalno stanje postupno mijenja, ali bez pretjerivanja. Uspio je stvoriti lik koji je dovoljno blizak da ga razumijemo, ali i dovoljno problematičan da nas povremeno izbaci iz ravnoteže. Bitno je naglasiti da ne pokušava ništa forsirati, nego sve gradi postupno i prirodno, što njegovu izvedbu čini uvjerljivom od početka do kraja.
Inde Navarrette (TV serija Superman i Lois/Superman & Lois, 2021. – 2024.) pravi je užitak gledati jer vrlo jasno pokazuje što njezin lik misli i osjeća. Uspijeva odigrati smiješne, neugodne i uznemirujuće trenutke s jednakom sigurnošću, često unutar iste scene. Jednostavno rečeno – odlično se glumački uklopila u ovu “pomaknutu” ljubavnu Barkerovu priču. Pokazala je doista zavidno glumačko izdanje, pa ako bude imala sreće s budućim filmskim projektima, pred njom bi mogla biti vrlo uspješna, možda i zvjezdana karijera.
Od nekih mana kod ovog Barkerovog ostvarenja treba izdvojiti boljku većine filmova ovakvog tipa (a i šire), a to je da likovi nisu dovoljno obrađeni. Na to se može pridodati da je priča možda malo previše fokusirana, nema nekih sporednih linija koje bi proširile kontekst ili produbile motivaciju likova. No, s obzirom na budžet i ambicije filma, to i nije pretjerana zamjerka, jer je fokus jasno postavljen na ideju, a ne na karakterne lukove.
Kvalitativno iznenađenje
Zaluđenost je film s pravom dozom uznemirujućih scena koje vrlo učinkovito grade nelagodu. Redatelj i scenarist Curry Barker vrlo precizno dozira nelagodu, pa se napetost nikad ne raspline, nego stalno raste. Naravno, sve je to začinjeno i dozom krvavih scena, ali bez pretjerivanja i bez jeftinih trikova. Barker zna kada treba pokazati, a kada samo sugerirati. Upravo ta kontrola čini film uvjerljivijim nego što bi se očekivalo od produkcije ovako skromnog budžeta.
Njegov film bavi se vrlo jasno temom koliko je opasno kad želja preraste u potrebu, a potreba u opsesiju. Barker se pritom ne boji pokazati koliko je naša kultura sklona romantizirati ponašanja koja bi u stvarnosti bila alarm za uzbunu. On se i suptilno ruga, na nekoliko mjesta, ideji da je “upornost” isto što i ljubav, što mu daje dodatnu dozu ironije. Kao autor je dovoljno ozbiljan pa si ne dopušta da sklizne u parodiju, iako bi materijal to lako dopustio. Upravo ta ravnoteža između kritike i humora čini priču osvježavajućom.
U neku ruku, ovo njegovo ostvarenje je pravo kvalitativno iznenađenje s obzirom na uvjete u kojima je nastao. Time dodatno potvrđuje sav talent koji leži u njemu. Barker se ovim filmom nameće kao ime koje vrijedi pratiti. Crni humor i apsurdistički ton stavljaju ga uz bok Osgoodu Perkinsu i njegovom Majmunu (The Monkey, 2025.). Ovo je hororac koji se jednostavno mora pogledati, bilo da ste ljubitelj žanra ili ne.
O autoru
