Od prikaza kako politika utječe na obične ljude preko domaćih dokumentarističkig poslastica do filma nominiranog za nagradu Oscar, jubilarno 20. izdanje festivala ZagrebDox nudi niz intrigantnih filmova.
U svojem dvadesetom izdanju Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox ne odustaje od onoga što već dva desetljeća odlično radi – publici nudi sjajne dokumentarce iz svjetske i domaće produkcije. I ove će godine, od 14. do 21. travnja, u zagrebačkom multipleksu Kaptol Boutique Cinema ponuditi više intrigantnih filmova nego što ih je, za većinu, moguće pogledati u jednom tjednu.
Međunarodna i regionalna konkurencija, Kontroverzni Dox, Biografski Dox, Stanje stvari, Majstori Doxa i Teen Dox samo su neki od programa u kojima možete pronaći filmske bisere. Ove godine na programu je i dodatna poslastica – program sa šest odličnih filmova iz bogate prošlosti ZagrebDoxa.
Kako bi u toj golemoj šumi filmova ipak mogli pronaći stablo, odabrali smo šest filmova koje bi svakako trebalo pogledati. Izbor svakako ne isključuje zanimljive filmove koji se na njemu nisu našli, ali zbog ovih šest naslova doista vrijedi svratiti do zagrebačkog kaptola.
Nasmijana Gruzija
Prvi je uvijek – prvi. A upravo je filmu Nasmijana Gruzija pripala čast da otvori 20. ZagrebDox. U tjednu kada Hrvatska izlazi na izbore, bit će prikazan film u kojem je redatelj Luka Beradze prikazao bizarnu situaciju s gruzijskih izbora od prije 14 godina. Tada je gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili u predizbornoj kampanji obećao da će, ako ga sunarodnjaci izaberu da i dalje bude na vlasti, najsiromašniji imati subvencioniranu zdravstvenu skrb. Koja će obuhvatiti i pravo na stomatologa. Brojni Gruzijci poradovali su se tom obećanju i počeli vaditi nezdrave zube, a onda je Sakašvili – izgubio. I ostavio iza sebe niz krezubih ljudi.
Menus-plaisirs — Les Troisgros
Nemojte ni pokušati izgovoriti naslov film. Ako niste izvorni govornik vjerojatno ćete gadno pogriješiti u izgovoru. No, to ne znači da trebate zaobići novo djelo 94-godišnjeg velikana dokumentarnog filma Fredericka Wisemana.
Nakon što je u prethodnim filmovima, između ostalih, pokazao što se događa u najvećoj javnoj knjižnici u New Yorku te u čemu je čar kultnog pariškog kluba Crazy Horse, Wiseman je ovaj put kameru uperio u – tanjur. Menus-plaisirs — Les Troisgros prikazuje obitelj Troisgros i njihova tri restorana smještena na tri lokacije u središnjoj Francuskoj. Osnovan prije 93 godine, Troisgros već 55 godina ima tri Michelinove zvjezdice, a 2020. je nagrađen Michelinovom zelenom zvjezdicom za iznimnu održivu praksu. Aktualni šef Cesar Troisgros četvrta je generacija obitelji koja vodi restoran.
Bol
Projekcija filma Bol zasigurno će donijeti niz pomiješanih osjećaja. Riječ je o posljednjem filmu Ivana Faktora, koji je nakon dijagnoze Parkinsonove bolesti i početnog straha od razvoja simptoma odlučio je vizualizirati vlastitu bolest snimajući kamerom mobitela sebe, suprugu, dvorište, ulicu, atelje, a prije svega svjetlosne atrakcije u unutarnjem prostoru.
Nedugo nakon snimanja 22-minutnog filma, redatelj je preminuo, pa će projekcija na ZagrebDoxu ujedno biti i slavlje njegove filmske strasti, ali i prisjećanje na autora koji je puno dao hrvatskoj kinematografiji. Uz Bol, na festivalu će biti prikazan i njegov film Trokut Pravac Točka.
1001 noć
Kratkometražni dokumentarni film koji je režirala Rea Rajčić premijeru je imao na prošlogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu. 1001 noć priča je o priča o Emi (85) i Maji (80), najvjernijim gledateljicama i najsmješnijim kritičarkama turskih sapunica. Svaku večer posljednjih pet godina one provode zajedno gledajući turske serije u Eminu stanu u Splitu. Naizgled jednostavna priča, a opet ispunjena s toliko emocija.
Četiri kćeri
Samo nabrojati festivale na kojima je prikazan i nagrade koje je osvojio film Četiri kćeri, bio bi poveći posao. Dovoljno je istaknuti da je redateljica Kaouther Ben Hania s njim bila nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma.
U središtu priče je Tunižanka Olfa, majka četiri kćeri. Jednog dana njene dvije starije kćeri nestaju. Kako bi popunila prazninu koja je ostala iza njih, redateljica poziva profesionalne glumice i osmišljava osebujan filmski mehanizam koji će skinuti veo sa životnih priča Olfe i njezinih kćeri.
Obitelj
Ako tražite priču o skandalu, ne idite dalje od filma u kojem redateljica Christine Angot, nagrađivana francuska spisateljica, progovara o svojem ocu koji ju je seksualno zlostavljao u mladosti. Otac je napustio ovaj svijet, Angot uzima kameru i te odlazi očevoj novoj obitelji kako bi ih potaknula da razjasne svoje stavove o njegovu zločinu, koji je trajao tolike godine. Kako ističu iz ZagrebDoxa, Obitelj je nevjerojatno kinematografsko putovanje koje dovodi u pitanje društvene norme i obiteljske perspektive u suočavanju s incestom.
O autoru
